Razlika između verzija stranice "Herman II, grof Celja"

[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
rv
BoFF (razgovor | doprinosi)
No edit summary
Red 1:
'''Herman II Celjski''', hrvatsko-dalmatinski i slavonski ban (oko 1360 — Požun, 13. oktobar 1435), unuk osnivača porodice Fridriha Žoveneškog. Godine [[1396]], nakon teškog poraza što ga je sultan [[Bajazid I]] nanio [[Žigmund Luksemburški|Žigmundovoj]] vojsci kod [[Nikopolj]]a, on spašava Žigmundu život te se brodom, spuštaju niz [[Dunav]] i preko [[Carigrad|Carigrada]] vraćaju kući. Žigmund obećava da će se zaručiti s Hermanovom kćerkom Barbarom, ali zbog njezine mladosti do zaruka dolazi tek krajem 1405. Godine 1399. Herman kao ''comes Zagorja'' dobiva od Žigmunda cijelu [[Hrvatsko zagorje|Zagorsku županiju]] s [[Krapina|Krapinom]], Loborom, Oštrcem, Belcem, Kostelom, Trakošćanom, Lepoglavom, Cesargradom i objema utvrdama Trnovec. Godine 1401. Herman izbavlja iz zatočeništva Žigmunda, kojega je ugarsko plemstvo nakon njegova povratka iz Češke u [[Budim]] zarobilo i predalo [[Gorjanski|Gorjanskima]] na čuvanje u gradu Šiklošu. Uz dozvolu vojvode Vilhelma on prodaje [[Albrecht Austrijski|Albrechtu Austrijskom]] grad Liechtenstein u Donjoj Austriji i žitnu desetinu u Mödlingu kod Beča, a Vilhelm prepušta Hermanu i njegovim nasljednicima svoj dio desetine kod Badena. Žigmund 1405. izdaje Hermanu potvrdnice za prijašnja darovanja te mu u zalog daje Čakovec i Međimurje. Kako Žigmund ne vraća novac, zalog prelazi u posjed Hermana, a Žigmund imenuje Hermana [[ban|banom]] [[Dalmacija|Dalmacije]], [[Hrvatska|Hrvatske]] i čitave [[Slavonija|Slavonije]] (1406–08) te upraviteljem (''gubernatorom'') Zagrebačke biskupije za sve svjetovne poslove. Herman obavlja bansku službu i 1423–35. [[Celjski grofovi]] od Hermanova banovanja postaju nasljedni banovi. Godine 1427. [[Tvrtko II Kotromanić|Stjepan II Tvrtko]] sklapa s Hermanom međusobni baštinski ugovor o nasljeđivanju u slučaju nepostojanja muških potomaka. Prema najnovijim istraživanjima, Herman je od 1430. ne samo ban već i gubernator Slavonije. U ljetnom refektoriju samostana u Lepoglavi sačuvan je portret Hermana, nastao početkom XVIII stoljeća Herman II je graditelj velike moći Celjskih te praktično gospodar od Wildona i Radgone na [[Mura|Muri]], Komna u [[Istra|Istri]], Gerova pri izvoru [[Kupa|Kupe]], do [[Bihać|Bihaća]] i [[Bosanska Krupa|Krupe]] u porječju [[Una|Une]]. Postepeno prebacuje interes svoje obitelji prema Istoku na područje [[Ugarska|Ugarske]], tj. Hrvatske i Slavonije, te prema [[Bosna|Bosni]].
'''Herman II Celjski''' ([[1365]]. - Pressburg, [[13. oktobar]] [[1435]].), inače unuk osnivača porodice Fridriha Žoveneškog, proslavio je ime [[Celjski grofovi|Celjskih grofova]]. U bitki kod [[Nikopolj]]a [[1396]]., u kojoj su [[Osmanlije]] porazile kršćansku vojsku, Herman II je odbranio [[Žigmund Luksemburški|Žigmunda Luksemburškog]] da ne padne u osmansko ropstvo. Kao nagradu za taj čin dobio je od Žigmunda [[Varaždin]], posjede u [[Hrvatsko zagorje|Hrvatskom zagorju]] i [[Međumurje]]. Tako je [[1400]]. Herman II imao titulu: [[Grof]] celjski i zagorski, [[ban]] dalmatinski, hrvatski i slavonski. Kada je izumrla porodica [[Ortenburg]], Herman II je naslijedio njihove posjede u [[Koruška|Koruškoj]] i [[Kranjska|Kranjskoj]]. [[Bosna|Bosanski]] [[kralj]] [[Tvrtko II Kotromanić]] nije imao nasljednika, pa je prema sporazumu iz [[1426]]. Herman II trebao postati bosanskim kraljem. Do toga nije došlo.
 
[[Car]] Žigmund Luksemburški je uzdigao Hermana II Celjskog za državnog [[knez]]a Svetog Rimskog Carstva Njemačke Narodnosti.
 
 
 
[[Kategorija:Biografije]]