Otvori glavni meni

Izmjene

Dodano 1.610 bajtova ,  prije 2 godine
nema sažetka izmjene
== Historija ==
Iterbij je 1878. otkrio [[Švicarska|švicarski]] hemičar [[Jean Charles Galissard de Marignac]]. On je detaljnije proučavao gadolinit, te je pokušao odvojiti [[erbij]] koji je nerastvorljiv u vreloj vodi od drugih mineralnih sastojaka putem razlaganja nitrata. Pri tome otkrio je da preostali kristali nisu u potpunosti izgrađeni od crvenkastog [[erbij-nitrat]]a, već su bili vidljivi i neki bezbojni kristali. Izmjereni apsorpcijski spektar pokazao je da se u tom slučaju moralo raditi o kristalima nekog do tad nepoznatog elementa. Marignac je elementu dao ime ''iterbium'', prema mjestu pronalaska gadolinita u [[švedska|švedskom]] Ytterbyju, kao i njegovoj sličnosti sa [[itrij]]em. Odvajanje oba elementa uslijedilo je nakon drugog eksperimenta dodavanjem [[hiposulfitna kiselina|hiposulfitne kiseline]] u rastvor hlorida.<ref name="gallica"/><ref name="Enghag"/>
 
Francuz [[Georges Urbain]], Austrijanac [[Carl Auer von Welsbach]] i Amerikanac Charles James su, nezavisno jedan od drugog, objavili 1907. godine da Marignacov ''iterbij'' nije čisti element, već predstavlja smjesu dva elementa. Tu smjesu su uspjeli razdvojiti na čiste hemijske elemente iterbij i [[lutecij]]. Tom prilikom Carl Auer von Welsbach je novim elementima dao naziv ''aldebaranij'' (prema [[zvijezda|zvijezdi]] [[Aldebaran]]) i ''kasiopeij'', dok je Urbain predložio nazive ''neoiterbij'' i ''lutecij''.<ref name="monheft"/><ref name="mgurbain"/> Godine 1909. međunarodna komisija za atomsku masu, u čijem sastavu su bili [[Frank Wigglesworth Clarke]], [[Wilhelm Ostwald]], [[Thomas Edward Thorpe]] i Georges Urbain, odlučila je da se Urbainu prizna otkriće lutecija, te u skladu s tim prihvati njegovo predloženo ime za element.<ref name="thorpeet"/> Također je i zadržano staro Marignacovo ime za iterbij.
 
==Zastupljenost==
== Reference ==
{{refspisak|2|refs=
<ref name="thorpeet">F. W. Clarke, W. Ostwald, T. E. Thorpe, G. Urbain: ''Bericht des Internationalen Atomgewichts-Ausschusses fuer 1909.'' u: ''Berichte der deutschen chemischen Gesellschaft.'' 42, 1909, str. 11–17, {{doi|10.1002/cber.19090420104}}</ref>
<ref name="mgurbain">M. G. Urbain: ''[http://gallica.bnf.fr/ark:/12148/bpt6k3099v/f759 Un nouvel élément, le lutécium, résultant du dédoublement de l'ytterbium de Marignac].'' u: ''Comptes rendus.'' 145, 1908, str. 759–762</ref>
<ref name="monheft">C. Auer v. Welsbach: ''Die Zerlegung des Ytterbiums in seine Elemente.'' u: ''Monatshefte für Chemie.'' 29, 1908, str. 181–225, {{doi|10.1007/BF01558944}}</ref>
<ref name="gallica">Jean Charles Galissard de Marignac: ''[http://gallica.bnf.fr/ark:/12148/bpt6k3044x.image.f636.langDE Sur l’ytterbine, terre nouvelle, contenu dans la gadolinite].'' u: ''Comptes Rendus.'' 87, 1878, str. 578–581.</ref>
<ref name="Enghag">Per Enghag: ''[http://books.google.com.ag/books?id=aff7sEea39EC Encyclopedia of the elements: technical data, history, processing, applications].'' John Wiley & Sons, 2004, ISBN 3-527-30666-8, str. 448.</ref>