Razlika između verzija stranice "Veliki ilirski ustanak"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
Poništena izmjena 2826662 korisnika C3r4 (razgovor)
Red 1:
'''BatonovBatonski ustanak''' (''Bellum Batonianum'') ili Veliki ilirski ustanak, je bio najveći vojni sukob između nekoliko [[Iliri|ilirskih]] plemena i antičkog Rima koji je trajao četiri godine; od 6. do 9. godine n. e. Ustanak dalmatinsko-panonskih plemena dogodio se nakon decenije i po od uspostavljanja rimske prevlasti na prostorima [[Dalmacija|Dalmacije]] i [[Panonija|Panonije]] i perioda prividnog mira. [[Cezar Augustus]] je vodio aktivnu ekspanzionu [[politika|politiku]]. Širenje rimske države preko [[Ilirija|Ilirije]] na [[sjever]] i [[istok]] bio je dio njegovih ambicioznih planova. Ilirska pobuna bila je prirodna posljedica velikog nezadovoljstva stanovnika Ilirije ogorčenih zbog loše uprave rimskih guvernera koji su nametnuli nepodnošljive namete.
 
== Uvod ==
VođaVođe ustanka biobila jesu dva imenjama [[Baton]]a (Bato), iz plemēenâ [[Dezitijati]] i [[Breuci]]. RođenPrvi je rođen vjerovatno između 35. i 30. godine p. n. e. na području "gornje" [[Bosna (regija)|Bosne]]. Pripadao je Dezitijatima koji su naseljavali područja današnje centralne [[BiH|Bosne i Hercegovine]]. Od 33. godine p. n. e. Dezitijati su bili pod Rimskom vlašću sa statusom polu-nezavisnog ''civitas peregrini'' (naziv za slobodno stanovništvo koje je imalo određenu administrativnu i teritorijalnu autonomiju ali bez statusa građana Rima). U dato vrijeme navedene teritorije su bile dio rimske provincije [[Ilirikum]] čije je sjedište bilo u [[Salona|Saloni]], na obali Jadranskog mora. Smatra se da je Batonova porodica bila uticajna a da je on kao odrastao muškarac bio [[politika|politički]] i [[vojska|vojni]] zvaničnik Dezitijata (''princeps'').
 
Vođa ustanka bio je [[Baton]] (Bato). Rođen je vjerovatno između 35. i 30. godine p. n. e. na području "gornje" [[Bosna (regija)|Bosne]]. Pripadao je Dezitijatima koji su naseljavali područja današnje centralne [[BiH|Bosne i Hercegovine]]. Od 33. godine p. n. e. Dezitijati su bili pod Rimskom vlašću sa statusom polu-nezavisnog ''civitas peregrini'' (naziv za slobodno stanovništvo koje je imalo određenu administrativnu i teritorijalnu autonomiju ali bez statusa građana Rima). U dato vrijeme navedene teritorije su bile dio rimske provincije [[Ilirikum]] čije je sjedište bilo u [[Salona|Saloni]], na obali Jadranskog mora. Smatra se da je Batonova porodica bila uticajna a da je on kao odrastao muškarac bio [[politika|politički]] i [[vojska|vojni]] zvaničnik Dezitijata (''princeps'').
 
=== Razlozi za pobunu ===
Line 9 ⟶ 8:
Razlozi sa pobunu su bili brojni i uslovljeni datim [[historija|historijskim]], [[politika|političkim]], [[ekonomija|ekonomskim]] i [[sociologija|socijalnim]] okolonostima. Kao glavne razloge mogu se pretpostaviti slijedeći:
 
* SveopštaSveopća frustracija promjenama koje je donijela nova vlast;
* Okrutnost i nesposobnost nove uprave;
* Visoki [[porez]]i;
* Mobilizacija (masovna regrutacija Ilira za rat protiv [[Germani|Germana]]);
* [[Ksenofobija]];
* Osjećaj etničkog i kulturnog jedinstva među ilirskim plemenima;
* Svijest o sopstvenoj moći, a neposredni povod bio je
* Mobilizacija stanovništva u Rimsku vojsku, uključujući i mornaricu.<ref>Šentija J. (1977): Opća enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, 3: Foc-Iw. Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb.</ref>
 
Dakle, nekoliko ilirskih plemena iz [[Panonija|Panonije]] i [[Dalmacija|Dalmacije]] pobunili su se protiv rimske vlasti zbog visokih poreza i prisilne regrutacije. Naime, [[Rimljani]] su planirali napasti [[Germani|germansko]] pleme [[Markomani]] te je s tim ciljem na umu [[Cezar Augustus]] naredio mobilizaciju među Ilirima.
Red 21:
=== Jačina snaga ===
 
Antički historičar Marcus Velleius Paterculus (oko 19. p. n. e. - 31. n. e.) procijenio je da su snage ilirskih plemena bile jačine oko 200.000 pješaka i 9.000 konjanika. Procijenjeni broj pješadije je pretjeran, uzevši u obzir broj lokalnog stanovništva i mobilizaciju za rimske potrebe, realnija procjena bi bila do oko 120.000 ratnika (vojno sposobnih muškaraca).
 
[[Legija|Rimskih legija]] je na početku bilo osam; pet ih je bilo repoređeno kod ''Siscie'' (današnji [[Sisak]], [[Hrvatska]]) pod komandom [[Tiberije|Tiberija]], budućeg imperatora: [[Legio VIIII Hispana]], [[Legio XIII Gemina]], [[Legio XIIII Gemina]], [[Legio XV Apollinaris]] i [[Legio XX Valeria Victrix]]. U Makedoniji i Meziji bile su tri legije pod komandom Aula Cecina Severa: [[Legio VII Claudia]], [[Legio VIII Augusta]] i [[Legio XI Claudia]].
Red 35:
== Veliki ilirski ustanak ==
 
Ustanak je počeo spontano i brzo se raširio. U proljeće 6. godine n. e. Dezitijatima iz centralne Bosne s Batonom na čelu uskoro su se pridružili [[Breuci]] čije se vođa također zvao Baton. U jesen iste godine, dva Batona su skupa vodili ujedinjenu armiju pobunjenika. Veoma brzo, rimske trgovačke rute su bile prekinute a vojne jedinice uništene. Za samo nekoliko sedmica cijela teritorija na kojoj je današnja Bosna bila je izgubljena za Rim. Umjesto daljih osvajanja Rim je gubio teritorije, što je vjerovatno stvorilo veliku uznemirenost. Historičar [[Suetonijus]] je opisao ovaj veliki ilirski ustanak (''Bellum Batonianum'') kao najteži po Rim još od vremena [[Punski ratovi|Punskih Ratova]], oko dva stoljeća ranije, a vjerovatno najveći u vrijeme u Augustovo vrijeme. Dakle, Rim je morao poslati desetak [[legija]] i približan broj pomoćnih trupa (''auxiliares''), saveznike iz [[Trakija|Trakije]] i plaćenike kako bi ugušio Ustanak. Vrhovni komandant ovih snaga bio je budući imperator [[Tiberije]].
 
=== Prilike na strani ustanika ===
 
Najznačajniji doprinos ustanku su dali Dezitijati, Breuci, Dalmati, [[Mezeji]], [[Andizeti]], [[Kolapijani]], [[Pirusti]], moguće i [[Liburni]] te [[Japodi]] (iako su ovi drugi u dato vrijeme bili gotovo potpuno romanizirani). Jedan dio ustanika je prošao vojnu obuke u rimskoj vojsci i imao vrijedno ratničko iskustvo i vještine. Najvažnija odlika vojske ustanika bila je njena velika mobilnost a bili su lako naoružani.
 
Ustanici ipak nisu činili jednu kompaktnu masu i stiče se utisak da nisu imali ni jasan strategijski cilj i plan osim onog glavnog: da istjeraju Rimljane. Mudar potez bi bio koncentracija snaga oko Siscie i njeno zauzimanje a zatim razmještanje na područje jugoistoičnih [[Alpi|Alpa]] i efektivno zapriječavanje prolaza rimskoj vojsci prema Iliriji. Također nisu očekivali ni intervenciju Tiberija, odnosno, brzu reakciju i premještanje njegovih trupa sa germanskog fronta u Ilirikum.
Red 45:
=== Vojno djelovanje ===
 
Glavno vojno djelovanje koje se moglo uočiti na strani ustanika je Batonov neuspješan pokušaj osvajanja [[Salona|Salone]], rimskog administratvnog središta provincije, tokom kojeg su se Dezitijatima pridružili i [[Dalmati]]. [[Marcus Valerius Messalla Messallinus]], guverner Ilirikuma, ipak je uspio odbiti napade i poraziti ustanike pa se Baton povukao sjevernije, gdje se sastao sa Breucima i njihovim Batonom.
 
Na sjevernom frontu ustanici su imali relativnog uspjeha pri pokušaju osvajanja [[Sirmium]]a i na ''mons Almusu'' ([[Fruška Gora]]) koju su uspjeli zadržati neko vrijeme uprkos pomoći koju su na tom području Rimljanima pružili [[Tračani]]. Nedostajalo je vrlo malo i da zaustave spajanje rimskih legija koje su dolazile sa istoka u namjeri da se spoje sa glavninom snaga u Sisciji. Vođena je teška bitka u močvarama oko rijeke Volsce ([[Vuka]], Hrvatska) gdje Ustanici nanose velike gubitke Rimljanima ali uz cijenu sopstvenog poraza.
 
Snage ustanika su djelovale i na južnom frontu, uz [[Jadransko more|jadransku]] obalu, čak do Apolonije (antički grad na obali današnje [[Albanija|Albanije]]), gdje su uspjeli osvariti nekoliko pobjeda i uzeti značajan plijen.
Red 53:
=== Kraj Ustanka ===
 
Panonska plemena su bila iscrpljena bolestima i glađu a njihovo jedinstvo dodatno oslabljeno potkupljivanjem od strane Rima. Nakon dvije godine gerilskih borbi po bosanskim planinama i močvarama Panonije, u ljeto 8. godine n. e. breučki Baton se predao Tiberijusu na obali rijeke ''Bathinus'' ([[Bosna (rijeka)|Bosna]]) i izručio mu Pinesa, jednog od vođa. Zauzvrat je dobio [[amnestija|amnestiju]] od Rima i dozvoljeno mu je da zadrži svoju poziciju vođe.
 
Ovaj preokret je veoma uzdrmao snagu ustanka jer su Panonci s Breucima činili značajan dio ustaničke moći. Nedugo zatim, dezitijatski Baton je uspio zarobiti breučkog Batona i odlučeno je da se on pogubi. Baton dezitijatski je nakon toga uspio ponovo pridobiti Panonce.
 
Naredne, 9. godine n. e. Tiberije i [[Germanicus]] su pokrenuli završne ofanzive protiv Dezitijata. U septembru 9. godine n. e. (samo nekoliko dana prije [[Bitka kod Teutoburške šume|bitke u Teutoburškoj šumi]]) dogodile su se vjerovatno najteže bitke nakon kojih su Dezitijati morali prihvatiti poraz.
 
=== Komentari ===
Red 73:
Ustanak je počeo prvo u zaleđu Dalmacije (područje današnje Bosne), među Dezitijatima koje je predvodio Baton a zatim se proširio među panonske Breuke koje su predvodili još jedan Baton i Pinnes. Ova plemena su predvodili ljudi sa određenim vojnim iskustvom stečenim tokom služenja u [[Rimska vojska|rimskoj vojsci]] i koji su, dakle, dobro poznavali i primjenjivali vojne metode i disciplinu. Zbog ovog ustanka, kampanja protiv Markomana morala je biti odložena a Tiberije uložiti svo svoje vojno znanje i vještinu.
 
Tiberije je poslao nekoliko jedinica kako bi spriječio napredovanje naprijatelja u slučaju da odluče krenuti na Italiju. Marcus Valerius Messalla Messallinus je uspio odbiti neprijateljsku armiju od oko 20.000 vojnika i zabarikadirati se u utvrđen ''Sisciu'' (današnji [[Sisak]], u [[Hrvatska|Hrvatskoj]]) gdje je sačekao dolazak Tiberija. Za to vrijeme Aulus Caecina Severus je odbranio [[Sirmium]] i odbio Breuke do rijeke [[Drava|Drave]] uz velike gubtike. Tiberije je stigao na područje ratnih dešavanja krajem godine kada je već veliki dio teritorija sve do Jadrana bio izgubljen sa izuzetkom dva navedena utvrđena mjesta. [[Tračani]] su se pridružili sukobu na strani Rimljana.
 
Ustanici su držali ''mons Almus'' ([[Fruška gora]]), sjeverno od Sirmiuma, gdje su uspeli odoljeti tračanskoj konjici kralja Remetalka I. Tračani su imali zadatak i da spriječe invaziju na Makedoniju i to im je uspjelo ali ''na jedvite jade''.
 
=== 7. godina n. e. ===
Red 81:
[[Datoteka:Rivolta pannonica 7 jpg.jpg|mini|300px|Druga godina: Tiberije koncentriše čak deset legija u Sisciji.]]
 
Avgust, pošto nije bio uvjeren da će Tiberija uspjeti smiriti Dalmaciju dovoljno brzo, u zonu operacija poslao je i Germanikusa, koji tada bio tek ''[[kvestor]]''.
 
Tiberijeva taktika bila je jasna. Trebalo je spojiti dvije rimske armije; onu iz Ilirikuma i onu iz Makedonije i to na liniji [[Siscia]]-[[Sirmium]] kako bi razdvojio snage ustanika: panonsku grupu na sjever od rijeke [[Sava|Save]] a dalmatsku na planinsko područje Bosne. No, za to su mu bile potrebne i dodatne trupe. Nastavilo se sa prikupljanjem dodatnih kohorti dobrovoljaca a došle su i još dvije legije ([[Legio IIII Scythica]] i [[Legio V Macedonica]]) na istočni front pod komandom Marka Plauzia Silvana, guvernera Galacije i Panfilije. Ove dvije legije pridružile se se onim pod komandom Cecina Severa tako da ih je ukupno bilo pet - jednako kao i onih koje je Tiberije koncentrirao kod Siscie. Sada je Tiberije raspolagao sa dovoljno moći da kontroliše cijelu dolinu Save, na pomenutoj liniji Siscia-Sirmium.
 
Prve vojne operacije u 7. godini n. e. su počele na istoku, s pomjeranjem legija pod komandom Cecine Severa i Plaucija Silvana na zapad. Ustanici su ih namjeravali blokirati na tom putu i spriječiti spajanje sa Tiberijem. Rimska prethodnica se pokušala utvrditi i sačekatih dolazak preostalih jedinica no, Iliri su se iznenada sručili na njih i zamalo ih naterali u rasulo koristeći pri tome taktiku sličnu onoj koju je [[Hanibal]] primijenio u [[Bitka kod Trazimenskog jezera|bici kod Trazimenskog jezera]].
 
Bitka se odigrala u močvarama Volcee (rijeka [[Vuka]]). Rimljani su umalo poklekli silovitim naletima ustanika ali, na kraju je prevagnula željezna disciplina i upornost disciplinovanih legija. Severo i Silvano su ipak doveli trupe do Siscie i spojili se sa Tiberijem. Ova bitka je ocijenjena kao jedna od mogućih velikih katastrofa rimske vojske koja je "za dlaku" izbjegnuta.
 
Ostvarivši premoć u dolini Save, Tiberiju je preostalo da ojača pozicije gradnjom utvrđenja i time spriječi ponovno spajanje snaga ustanika a zatim da ih jednu po jednu eliminira. Do kraja godine Tiberije je naredio istovremene napade na nekoliko neprijateljskih položaja. U ovim akcijama je učestvovao i Germanikus pobijedivši [[Mezeji|Mezeje]].
 
Prije početka zime Tiberije je odlučio da se dvije legije vrate u Meziju (vjerovatno u [[Naisus]] - [[Niš]]) radi spriječavanja upada [[Dačani|Dačana]], tri legije su se vratile u Sirmium a preostalih pet je ostalo sa njim u Sisciji.
Red 97:
[[Datoteka:Rivolta pannonica 8.jpg|mini|300px|Treća godina: Panonska plemena su poražena.]]
 
Dio rimske vojske stacionirane oko Siscije se brzo pokrenuo ka istoku i negdje u dolini rijeke Bosne odnijela novu pobjedu nad pobunjenim Panoncima. Tiberije je bio strpljiv i oprezan strateg što mu je uz oskudice na strani neprijatelja i izdaje naročito pospješene potkupljivanjem, osiguralo polaganu ali sigurnu pobjedu (Tiberije je jasno koristio strategije ''spržene zemlje" i ''divide et impera''). Za ustanike je vjerovatno bila najporaznija predaja Batona koji je predvodio Breuke. Baton Dezitijatski je saznao za to, zarobio je svog imenjaka i sa svojim savjetnicima donio odluku da se on pogubi. Istovremeno je uspio ponovo pridobiti Panonce za nastavak borbe. No, rimske snage pristigle iz Sirmiuma ponovo odnose pobjedu.
 
Baton je tada donio odluku da se povuče u planine na jugu. Zatvorio je sve prilaze ka Bosni a Rimljani su u međuvremenu konačno porazili Breuke.
 
Tiberije je tokom zime pažljivo isplanirao djelovanje na teškom bosanskom terenu rasporedivši svoje vojskovođe tako da su držali pobunjeničke teritorije pod okruženjem a on sam se vratio u Rim kako bi podnio izveštaj Avgustu.
 
=== 9. godina n. e. ===
Red 109:
S početkom godine, sukobi su nastavljeni. Germanikus se istako vojnom vještinom i hrabrošću tokom vođenja usješnih akcija i osvajanjem utvrđenja ''Splono'' (moguće [[Pljevlja]]) i ''Raetinum''. Ostali generali su imali sličan uspjeh osvojivši ''Seretium'' no, pobunjeno stanovništvo se još uvijek nije sasvim predavalo.
 
Zato je August odlučio da ponovo pošelje Tiberija u Dalmaciju i rat konačno privede kraju. Tiberije je podijelio vojsku u tri dijela:
 
* Desno krilo (istok) - Marko Plaucije Silvano je dobio zadatak da krene iz Sirmiuma prema Dalmaciji krećući se dolinom rijeke Bosne.
* Lijevo krilo (zapad) - Marco Emilio Lepido, novi ''legat'' za Iliriju, krenuo je na jug iz [[Sisak|Siscije]] rijekom [[Glina (rijeka)|Glinom]].
* Sredina - Tiberije i Germanikus su vjerovatno išli uz rijeke [[Vrbas]] i [[Una]] pravcem prema ''Andretiumu'' (kod [[Salona|Salone]]), gdje se Baton bio povukao.
 
Tu je bila i četvrta grupa, pod komandom guvernera Dalmacije koji je "čistio" obalu od ustanika.
Dakle, Tiberije se polako približavao Andretiumu dok su pred nastupom rimskih snaga padala posljednja uporišta ustanika, neka u borbi a neka i bez borbe. Andretium je stavljen pod opsadu koja je zaključena dugom i teškom bitkom pod njegovim zidinama i Batonovom predajom.
 
=== Rimski trijumf ===
[[Datoteka:Batonski.jpg|thumb|250px|left|Gravura-reljef ''Gemma Augustea'', kameja iz vremena Augusta, koja evocira rimsku pobjedu u Velikom Ilirskom ustanku od 6. do 9. god. n. e.<br/> (sada se nalazi u ''Kunsthistorisches Museum'' u Beču)]]
 
Za ovu pobjedu Tiberije je još jednom proglašen ''imperatorom'' i skupa sa Germanikusom počašćen ceremonijom ''trijumf''.
Line 124 ⟶ 125:
== Napomene ==
 
Neobična je bila rimska politika prema Iliriji, Ilirija bila je tako blizu a Rim je tek nakon Velikog ilirskog ustanka efektivno ''pacifikovao'' ovo područje i ostvario punu kontrolu nad njim. Prije toga Rim je već bio osvojio daleke krajeve na oba kraja Mediterana. Osim toga, bilo je poznato da Ilirija ima veliko rudno bogatstvo i druge važne resurse. Prije Ustanka, Rim se zadovoljavao kontrolom tek nad istočnom obalom Jadrana i uskim pojasom zaleđa.
 
Dati period bio je nepovoljan za Rim; bilo je pobune u [[Afrika|Africi]], piraterije u morima oko [[Sardinija|Sardinije]], nedostatak novca i sl. Nakon Ustanka i teškog poraza u Teutoburškoj šumi, Rim je izgubio svaku volju za dalju ekspanziju prema sjevernoj i centralnoj [[Evropa|Evropi]].
Line 139 ⟶ 140:
* Velleio Patercolo, Storia di Roma, libro II, 110-116.
* Tacit, Anali
* Danijel Džino, Illyrian policy of Rome in the late Republic and early Principate, doctorate thesis, University of Adelaide, 2005,
* J.J. Wilkes, The Illyrians, 1992, ISBN 0-631-19807-5,
* Gino Bandeli, Momenti e forme nella politica illirica della Repubblica romana (229-49 a.C.)
* Cambridge Ancient History, L'impero romano da Augusto agli Antonini, trad.it., vol.VIII, Milano 1975.
* Santo Mazzarino, L'impero romano, vol.I, Bari 1976.
* R.Syme, L'aristocrazia augustea, trad.it., Milano 1993.
* [http://gutenberg.spiegel.de/mommsen/roemisch/Druckversion_roem08.htm Darstellung in der ''Römischen Geschichte'' von Theodor Mommsen]
* [http://www.gottwein.de/roge/his_0030.php#6pPannonischerAufstand Zeitleiste bei gottwein.de]