Razlika između verzija stranice "Bobovac"
| [pregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Vraćene izmjene korisnika 46.36.171.200 (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika Golden Bosnian Lily |
→Historija: Dodan odlomak iz Truhelkine knjige "Naši gradovi:opis najljepših sredovječnih gradova Bosne i Hercegovine" oznaka: uređivanje izvornog kôda (2017) |
||
Red 19:
Bobovac su [[Turci|Osmanlije]] opsjedali [[19. maj]]a a osvojili [[21. maj]]a [[1463]]. nakon samo tri dana borbe. Jedni izvori navode da su se za grad vodile teške borbe i da su Osmanlije pod gradom upotrijebili topove koje im je slao Nijemac Jörg iz [[Nürnberg]]a. Također se govori da je [[Radivoj Ostojić|knez Radak]], koji je upravljao u to vrijeme gradom predao Bobovac misleći da će za to biti nagrađen, ali su ga [[Turci|Osmanlije]] nakon predaje pogubili. Brzi pad Bobovca, za koji se vjerovalo da može izdržati i dvogodišnju opsadu je iznenadio kralja [[Stjepan Tomašević|Stjepana Tomaševića]] i onemogućio ga da sakupi vojsku i dobije stranu pomoć. Zbog toga su se i posade [[Visoko]]g i nekih drugih gradova predale bez borbe. Nakon njegovog zauzimanja, Osmanlije su ga razorili ali su zbog njegovog izuzetnog strateškog značaja ponovo sagradili neke objekte potrebne za njihov boravak. Osmanska posada je boravila u Bobovcu sve do [[1626]]. kada je napušten zbog gubitka strateškog značaja nastavkom osmanskih osvajanja prema sjeveru kada ostaje duboko u pozadini.
Kraljevska grobna kapela je rekonstruirana, ali nekim nepriznatim metodama tako da je njena vrijednost umanjena.
[[Ćiro Truhelka]], u svome djelu iz 1904. g., [[Naši gradovi: opis najljepših sredovječnih gradova Bosne i Hercegovine]]<ref>http://www.infobiro.ba/article/636278</ref> , ovako piše:
<blockquote>Kralj Stefan Ostojić spominje u svojim listinama "slavni dvor kraljevstva, mi u gradu Bobovcu", a Stjepan Toma nazivlje Bobovac "naše stono mjesto". Sredinom 15. vijeka bilježi povjest prvu slavnu epizodu, koja se oko Bobovca odigrala. Ban Stjepan Kotromanić, slijedeći primjer oca svoga, išao je za tim, da svoju banovinu što više proširi. Godine 1349, ote Srbima Travunju, kojom su do tada vladali knezovi srpski, te je pripoji svojoj mladoj državi, a car Dušan, da se osveti banu, provali s vojskom u Bosnu i pade pod Bobovac, koji je već onda bio glavno mjesto u Bosni. U Bobovcu bijaše i kći banova Jelisava, a car je nudio banu mir jedino pod uvjetom, da mu dade Jelisavu za ženu. Ali u bana bijaše ponosa, te nehtjede, da mu rođena kći bude plaća za mir, pa stoga odbi carev upros. Dušan stade Bobovac opsijedati, da otme grad i Jelenu. Zaludu mu je bilo biti tvrdi krš, na komu stajaše Bobovac, jer je bio još tvrđi nego li prkos bana bosanskoga, te ne klonu ispred srpske vojske. Dušanu je valjalo praznih ruku ostaviti Bobovac te se vratiti kući, a ban Stjepan Kotromanić izagna 1351. zadnju srpsku četu iz Bosne. Kći banova, Jelisava, koja je prezrela krunu Dušanovu, postade poslije žena Ljudevita, kralja ugarskog i hrvatskog.
Sinovac i našljednik Stjepanov, Tvrtko odabrao je Bobovac svojom prijestonicom; on je tu rado živio i izdao poviše listina, među inim i onu od g. 1375., kojom oslobađa Dubrovčane od poreza u Bosni.
Za rata, što ga je vodila prvih godina XV. vijeka stranka Ostojina i Tvrtka Tvrtkovića ili bolje ugarska i narodna bosanska, zatvorio se Ostoja u Bobovcu. Hrvoja opsijedao je grad, u komu se uz kralja nalazila žena mu Kujava i bosanska kruna (god. 1403.). Ostoja spremao se da bježi iz grada, te se dogovarao s Dubrovčanima, da ga dočekaju lađom u Drijevima i odvezu u Dubrovnik. I zbilja pođe mu za rukom uteći i doći u Budim pred Sigismunda, u koga isposlova, da je poslao bana mačvanskoga Ivana Marotha na Bobovac, da razbije Hrvojinu vojsku i izbavi kraljicu Kujavu i njenu djecu, koji ostaše u Bobovcu. Maroth rastjera Bošnjake i stavi ugarsku posadu u Bobovac, Vranduk i druge gradove niz Bosnu. Ali kruna bosanska, koja se čuvala u Bobovcu, ostala je u rukama Ostojinim, koji ju je držao i onda, kada je bio svrgnut, a Tvrtko II, zasio na prijestö. Tek kada je Ostoja umro, a Tvrtko II. se po drugi put zakraljio, mogao se je ovaj dati krunisati bosanskom krunom. Za ove opsade Bobovca služahu kralju Ostoji osobito vijerno braća Radivojevići, Grgo i Vučić, a Ostoja ih za njihovu vijernost nagradio godine 1408. Kada je Tvrtko II. zasio na vladu, odabra i on Bobovac svojim stönim gradom, a od državnih listina, što ih je tu izdao, osobito je spomenuti onaj začudni ugovor, kojim nakon svoje smrti obećaje bosanski prijestö knezu Hermanu Celjskom (1417.). Iza kralja Stjepana Tomaševića viđao je „kraljevski Bobovac" i susjedna mu „kraljevska" Sutjeska dosta sjajnih dana i mnoga poslanstva dubrovačka i drugih susjednih država. Godine 1444. izdao je onu listinu, kojom slavnom junaku Sibinjaninu Janku kao priznanje za njegova junaštva daje godišnju plaću od 3000 dukata, a još godine 1457. stolovao je Tomaić pod kraljevskim gradom Bobovcem u Sutjesci. Tek sin mu Stjepan Tomašević ostavi Bobovac i prenese prijestonicu u Jajce, koje se od početka XV. vijeka počelo širiti i sticati sve veću važnost. Koliko je bila dična prva pojava Bobovca u historiji, toliko je bila žalosna epizoda, kojom Bobovac zaključuje svoju eksistenciju. Kada je naime godine 1463. silni osvajač Mehmed II. prešao Drinu da osvoji Bosnu, pade mu vojska pod Bobovac. Kralj je bio pošao u Jajce, da okupi tamo vojsku oko sebe, koja bi imala suzbiti Osmanlije, a u Bobovcu osta nešto posade pod zapovijedi kneza Radaka. Radak, nadajući se u turskoj službi svojoj sreći, i ne pomisli na obranu, već ponudi sultanu sam predaju grada. Sultan uze grad, a izdajicu dade u ime plaće strmoglaviti niz jednu stijenu u ponor, a dajući tu osudu, govoraše: kako li će Radak njemu služiti, kad je svome rogjenome vladaru bio izdajica. Narod oko Bobovca jos danas pokazuje onu stijenu, pod kojom je izdajica našao plaću svoju, te je po njemu zove Radakovicom. Osvajači ne ostaviše u Bobovcu ni kamena na kamenu, već ga do temelja razoriše, a grad nestaje gotovo sa površine zemlje, te mu u dalnjoj povjesti Bosne nema više ni spomena. Ono malo podora, što je još ostalo na onom pustom, strmom kršu, što se na buri i vjetru razasulo, tek je jedna od najsvetijih relikvija bosanskih, jer je svaki kamen tamo svjedok nekadanje slave bosanske, ali i — rasula Bosne.</blockquote>
== Mauzolej ==
| |||