Razlika između verzija stranice "Mezeji"

==Mezeji i Batonski ustanak==

Ratnici Ilirikuma bili su veoma vješti i hrabri pa su ih Rimske vlasti rado regrutovale u svoje [[legija|legije]] (npr. [[Legio I Illyricorum]]). Čak i nekoliko rimskih imperatora potiče sa ovog područja: [[Aurelijan]], [[Klaudije II]], [[Konstantin I]] i [[Dioklecijan]], a kasnije i bizantskih imperatora: [[Anastazije I, bizantijski car|Anastazije I]] i [[Justinijan I]].

[[Datoteka:Illyricum SPQR.png|mini|250px|Položaj Ilirika u Rimskoj Imperiji]]

Kada su osvojili prve [[Dalmacija|dalmatinske]] [[otok]]e ([[229.]] god. p.n.e.), [[Rimljani]] su osnovali svoju provinciju ''Ilirik''. Nakon žilavog ilirskog otpora njihovim najezdama u unutrašnjost, konačno su osvojili državu značajnog [[kralj]]a [[Gencije|Gencija]] (Gentius, 167 ili 168. godine p.n.e.). Čitavo jedno [[stoljeće]], u krvavim borbama, prodirali su u unutrašnjost Ilirika.<ref>Šentija J. (1977): Opća enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, 3: Foc-Iw. Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb.</ref>

Postepeno su osvajali unutrašnjost [[Balkan]]a, u kojoj je bilo i područje Mezeja. Ova višestoljetna ilirska drama okončana je između [[6.]] i [[9.]] godine nove ere, a zbila se u središtu današnje [[BiH]]. Bio je to poznati ''Bellum batonianum'' – batonski ustanak (nazvan po dvojici vođa – imenjaka: dezitijatskom i breučkom [[Baton]]u). Posljednji put su ujedinila mnoga [[Iliri|ilirska]] plemena pa su, prema rimskim hroničarima, [[Rim]]om kružile panične priče o 800.000 ustanika, uključujući 200.000 elitnih boraca i 8.000 konjanika.<ref>Benac A., Ur. (1986): Bosna i Hercegovina / Bosnia and Herzegovia / Bosnien und Herzegowina. Svjetlost, Sarajevo.</ref> Ustanak je izazvan prisilnom mobilizacijom Ilira u rimsku vojsku.