Razlika između verzija stranice "Glasinačka kultura"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
Red 1:
'''Glasinačka kultura''' je najizrazitija grupa [[Bronzano doba|bronzanog]] i [[Željezno doba|željeznog doba]], sa nizom lokalnih karakteristika, koja se rasprostirala u istočnoj [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]], jugozapadnoj [[Srbija|Srbiji]] i sjevernim dijelovima [[Crna Gora|Crne Gore]].
 
[[Mati- kultura]] u sjevernoj i srednjoj [[Albanija|Albaniji]] je južni ogranak glasinačke kulture, a [[cetinska kultura]] iz [[Hrvatska|Hrvatske]] je njen zapadni ogranak. Kako je glasinačka visoravan bila prvo i najznačajnije područje odakle je došao najveći dio do sada pronađenog arheološkog materijala, koji se pripisuje jednoj originalnoj kulturi iz starijeg željeznog doba, čitava ta kultura nosi naziv "Glasinačka kultura". Osnovne karakteristike ove kulture su [[tumuli]], čineći nekropole, grupirani oko [[gradina]] s ostacima suhozida.
 
Smatra se da su nosioci glasinačke željezne kulture bili [[Iliri]], te da se čitav kulturni kompleks može vezati za njihovo pleme [[Autarijati|Autarijate]].<ref>J. J. Wilkes, ''The Illyrians'', 1992., str. 45. ISBN 0631198075</ref>
Red 9:
Već prve godine nakon ulaska [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]] u Bosnu i Hercegovinu Glasinačka visoravan postaje predmet slučajnih nalaza i amaterskih istraživanja pojedinaca. Poručnik Johan Leksa, prilikom izgradnje puta Han Podromanija-[[Rogatica]], otvorio je prve tumule na visoravni (lokalitet Glasinačko polje-[[Bjelosavljevići]]) i tom prilikom je u jednom [[Tumuli|tumulu]] iz grupe kraj rijeke Rešetnice naišao među ostalim nalazima i na čuvena ''bronzana glasinačka kultna kolica'' koje "vuku" dvije ptice. Glasinačka kolica, koja se čuvaju u muzeju u [[Beč]]u, postala su dio udžbenika, knjiga i literature širom svijeta.
 
Od kraja 19. vijeka istraživanja organizira [[Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine]] u [[Sarajevo|Sarajevu]]. Istraživanja su provedena u periodu od 1886-97. godine, najprije na Glasinačkom polju, a kasnije su proširena do [[Prača|Prače]] i [[Drina|Drine]], pa je arheološki pojam Glasinac (glasinačko područje) znatno širi od geografskog. Evidentirano je oko 50 [[Gradine na Glasincu|prahistorijskih gradina]] i više od 1200 tumula (grobnih humaka) od kojih je veći dio istražen. Istraživanja su vodili [[Ćiro Truhelka]], Р. Stratimirović, V.[[Vejsil Ćurčić]] i najviše F. Fiala, a u novije vrijeme [[Borivoj Čović]], Branko Govedarica i Milica Kosorić.
 
Nalazi iz Mramorca u jaseničkom kraju, koje je Milutin Garašanin obradio 1949, inicirali su istraživanje prekodrinske glasinačke kulture starijeg željeznog doba, lokaliteta u zapadnoj Srbiji (Ražani i Kriva Reka). Kasnija otkrića monumentalnih grobova u Atenici, Pilatovićima i [[Novi Pazar|Novom Pazaru]] i obrada materijala pronađenog u njima samo su dodatno potvrdila prisustvo ilirsko-autarijatske komponente i osvijetlila njen kulturni i narodni razvoj duboko na području istočno od [[Drina|Drine]]. Istraživanja su nastavljena na [[Kosovo|Kosovu]] (Romaja i Pećka Banja), Pešteru i sjevernoj [[Crna Gora|Crnoj Gori]] ([[Pljevlja]] i monumentalni grob Lisje polje kod [[Ivangrad]]a).<ref>HISTORIJA AUTARIJATA -Salmedin Mesihović, Sarajevo 2014</ref>.
 
[[Gradina|Naselja (gradine)]] smještena su na vrhovima brda i sličnim mjestima pogodnim za odbranu, a štićena su i kamenim bedemima. [[Tumuli]] su pretežno koncentrirani oko gradina u nekropole ili manja groblja, ali ih ima i daleko od naselja. Podizani su od zemlje, kombinacije zemlje i kamena, a najčešće od samog kamena. Dimenzije su im različite: prosječno su prečnika od 8 do 10 m, a za razliku od srednje Evrope gdje su karakteristični ravni grobovi, ovi su visoki oko 1 m, ali ima i većih. U nekima je nađen samo po jedan grob, većinom ih ima više, a nisu rijetki veći tumuli koji su služili kao porodična ili rodovska groblja sa po 2000 pokojnika, pa i više.
 
Najveći dio nalaza trenutno je u depoima [[Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine|Zemaljskog muzeja u Sarajevu]], manji dio (porijeklom sa prostora istočno od [[Drina|Drine]]) u nizu zavičajnih muzeja [[Srbija|Srbije]], a jedan dio (i to sa dosta vrijednim nalazima) nalazi se u Prirodno-historijskom muzeju u [[Beč]]u, te u nizu privatnih zbirki i kolekcija.
 
Hronologiju glasinačkih nalazišta izradili su Alojz Benac i B.Borivoj Čović:
*Glasinac I - rano bronzano doba ili pred ilirski period (1800 – 1500. p.n.e)
*Glasinac II - srednje bronzano doba ili proto ilirski period (1450 – 1300. p.n.e)
Red 34:
Najveći procvat se događa u [[željezno doba|željeznom dobu]] (Glasinac IV i Glasinac V) iz kojega potječe većina gradina i grobova. U 8. vijeku p. n. e. počinje upotreba željeza u izradi oružja i tokom ovog razdoblja željezo sve više ulazi u život. U sljedećem, 7. vijeku, započinje veliki zamah domaće proizvodnje i željeznog oružja i bronzanog nakita te nastaje veliki broj varijanti oružja i nakita sa karakteristikama specifičnim samo za autarijatsko područje u tehničkom i umjetničko-stilskom smislu. Postoji činjenica da i pored raznovrsnosti pokretnog materijala, glasinačka kultura starijeg željeznog doba ipak pokazuje visoki stepen ujednačenosti, bar u svojim osnovama.
 
Pokretni materijal ([[nakit]], [[oružje]], [[oruđe]], [[keramika]] i posuđe) starijeg željeznog doba pokazuje i jasan kontinuitet sa kasnim bronzanim dobom. Jedine dvije razlike pokretnog materijala iz grobova starijeg željeznog doba u odnosu na grobne priloge iz prethodne faze bronzanog doba su znatno veća zastupljenost željeznog oružja i raznovrsnost nakita. U grobovima se nailazi na raznovrstan nakit, naročito bogat u ženskim, ali zastupljen i u muškim grobovima. U starijem željeznom dobu za izradu nakita se uglavnom koristi bronza, a mjestimično se nailazi i na [[kalaj]]. Nakit od [[Srebro|srebra]] je rijedak, a od [[Zlato|zlata]] naročito. Nakit od ova dva plemenita metala postaje češći među nalazima tek sa intenziviranjem kontakata sa grčko-mediteranskim svijetom. I tek odOd početka 5. vijeka p.n.e. nailazi se na sve veći broj predmeta izrađenih od srebra i od zlata (posebno značajno nalazište u [[Novi Pazar|Novom Pazaru]]). [[Željezo]] se jedino zadržava u izradi pojedinih tipova fibula i to samo u ranim fazama, a i postupno se i ova rijetka upotreba željeza za izradu nakita gubi. [[Bronza]] se, pored svoje primarne upotrebe za izradu nakita, upotrebljava još i u izradi metalnih dijelova odjeće, konjske orme te sitnog oruđa i pribora svakodnevne upotrebe. Dok u načelu prilično izostaje upotreba željeza u izradi nakita, dotle se ono upotrebljava za proizvodnju ofanzivnog oružja (koplja, mačevi, ratne sjekire i noževi) i djelimično za izradu oruđa (sjekire i noževi). <ref> http://www.zemaljskimuzej.ba/arheologija/prahistorija.php Nalazi u Zemaljskom muzeju u Sarajevu</ref> U naoružanju bronza se koristi samo za izradu defanzivnog oružja (knemida i obloga štita). Defanzivno oružje (šljem, knemide, oklop i štit) nalazi se najčešće u bogatim ratničkim ili [[Tumuli ilirskih kneževa|kneževskim grobovima]]. Pored nakita, oružja i oruđa, u tumulima se nailazi i na znatno prisustvo [[Keramika|keramike]].
 
Iz još nerazjašnjenih okolnosti, ova se kultura, po svemu sudeći i političko-etnička zajednica, sredinom latena gubi, kada u [[tumuli]]ma nestaje karakterističnog „glasinačkog“ materijala. U stručnoj lietarturi taj fenomen nije do kraja razjašnjen (vjerovatno pod [[Autarijati i Kelti|pritiskom Kelta]]). Smatra se da je nakon seobe Autarijata u [[Dardanci|Dardaniju]] došlo do vakumavakuuma, koji je trajao sve do [[Bosna i Hercegovina u Rimskom carstvu|rimskog vremena]]. Ukoliko bi se prihvatila teza o Autarijatima kao nosiocima „glasinačke kulture“, značilo bi da su se [[Desidijati]] na to područje naselili naknadno i u dužem vremenskom procesu nastanili uglavnom župnije krajeve.<ref>[http://kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=3727 Komisija za nacionalne spomenike]</ref>
== Literatura ==
* Alojz Benac-Đuro Basler-[[Borivoj Čović]]-Esad Pašalić-Nada Miletić-Pavao Anđelić -Sarajevo, 1966- KULTURNA ISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE
* Ivo Bojanovski, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988 - BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA
* Salmedin Mesihović, Sarajevo 2014 -HISTORIJA AUTARIJATA
* [[Salmedin Mesihović]], Dezidijati, Sarajevo, 2007
* [[Blagoje Govedarica]], Filozofski fakultet Sarajevo, 2014 –Glasinac i Glasinačka kultura.
 
Iz još nerazjašnjenih okolnosti, ova se kultura, po svemu sudeći i političko-etnička zajednica, sredinom latena gubi, kada u [[tumuli]]ma nestaje karakterističnog „glasinačkog“ materijala. U stručnoj lietarturi taj fenomen nije do kraja razjašnjen (vjerovatno pod [[Autarijati i Kelti|pritiskom Kelta]]). Smatra se da je nakon seobe Autarijata u [[Dardanci|Dardaniju]] došlo do vakuma, koji je trajao sve do [[Bosna i Hercegovina u Rimskom carstvu|rimskog vremena]]. Ukoliko bi se prihvatila teza o Autarijatima kao nosiocima „glasinačke kulture“, značilo bi da su se [[Desidijati]] na to područje naselili naknadno i u dužem vremenskom procesu nastanili uglavnom župnije krajeve.<ref>[http://kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=3727 Komisija za nacionalne spomenike]</ref>
 
== Reference ==
{{referenceRefspisak}}
[[Kategorija:Bosna i Hercegovina u vrijeme Ilira]]
[[Kategorija:Prahistorija]]
[[Kategorija:Glasinac]]