Razlika između verzija stranice "Bakarno doba"

Procjenjuje se da je bakreno doba u razvoju kulture trajalo između oko 3500. - 2000. godine p.n.e. zbog usporedne upotrebe [[bronza|bronze]] i [[kamen]]a. Njegovo širenje u Evropu se veže uz početak formiranja indoevropskih [[plemePleme (biologija)|plemenskih]]nskih zajednica na područjima oko [[Crno more|Crnog mora]]), na [[Balkan]]u i [[Bliski Istok|Bliskom Istoku]]. Obilježeno je intenziviranjem razvoja stočarstva, koje je imalo prioritet nad [[ratarstvo]]m, [[lov]]om i [[ribolov]]om, što je dovelo do snažnijeg povezivanja plemenske zajednice. Praćeno je razvojem bakrene tehnologije, [[patrijarhat|patrijarhalne]] strukture društva i prodiranjem indoeuropskihindoevropskih grupa s Istoka.

[[Bakar (element)|Bakar]] je mehki, lahko obradivi, [[Metal (hemija)|metal]], obradljiv čak i s primitivnim kamenim alatom. U površinskim slojevima [[Zemlja (planeta)|Zemljine]] kore se najčešće pojavljuje kao plavi [[azurit]], zeleni [[malahit]] ili crvena stijena. Jedna od takvih najvećih nalazišta, nalazila su se okolo velikih jezera na granici [[Sjedinjene Američke Države|SAD]] i [[Kanada|Kanade]]. Pronađeno je više od 10.000 mjesta na kojima se prerađivao bakar, od kojih neka potiču iz [[3000]]. godine p.n.e., a čiji su grumeni dosezali težinu i do 100 [[kilogram]]a. Sprovedene analize su potvrdile da je bakar iz tih nalazišta bio upotrebljavan sve do [[Južna Amerika|Južne Amerike]]. Njegovi tragovi su nađeni u grobu [[Inke|Inka]], a vjeruje se i u teorije da je taj isti bakar bio prodavan i [[Egipat|Egiptu]] i drugim područjima [[Bliski istok|Bliskog Istokaistoka]], nakon transporta koji su obavljali tzv. "Narodi s mora".

[[Datoteka:Beakerculture.jpg|minithumb|250px150px|lijevo|Nalazi "Kulture zvonolikih pehara", oko 1800. p.n.e., Stadtmuseum [[Bruchsal]], [[Njemačka]].]]

Zbog svoje mekoće, bakar se u početku koristio za nakit, ali otkrićem naprednije obrade hladnim postupkom postiže su dvostruko veća tvrdoća, što odgovara za izradu [[alat]]a i [[oružje|oružja]] potrebne tvrdoće. Jedina prava mahana te obrade bila je krhkost, tj. lomljivost. Najstariji dokazi korištenja bakra potiču iz [[8000.]] p.n.e., iz [[Turska|Turske]], [[Cayonu Tepesi]], u blizini kojeg se nalaze rudnici bakra koji se i danas eksploatišu.

Sve veća upotreba bakra u svakodnevnoj upotrebi unijela je značajne promjene i u tadašnja društva. Pojavile su se i prvi majstori specijalisti - [[Rudarstvo|rudari]], [[kovač]]i, [[Metalurgija|metalurzi]]. Ubrzano je rasla i potraga za bakarnim [[rude|rudama]]. Tako se do [[3800]]. pnp.n.e., upotreba bakra proširila širom [[Mediteran]]aSredozemlja i obalam [[AtlantikAtlantski okean|Atlantika]]a. Budući da rude bakra sadrže i plemenite i druge [[metal]]e, započeta je eksploatacija i [[Zlato|zlata]], [[Srebro|srebra]] i [[olovo (element)|olova]]. Oko [[3500]]. godine p.n.e. otkriven je i [[arsen]] koji u dodatku bakru, povećava njegovu tvrdoću, jer nastaje arsenova [[bronza]].

Na osnovu [[arheologija|arheoloških]] nalaza mogućepostoje je zaključitinaznake da je eneolitska kultura, i na teritoriji bivše [[Jugoslavija|Jugoslavije]] bila široko rasprostranjena i bogato zastupljena. U mnogim dijelovima te teritorije postojali su ili u talasima pristizali izdanci eneolitskikiheneolitskih kultura, kao što su [[Butmir|butmirska]], badenska, cetinska, hvaranska, kostolačka, lasinjska, ljubljanska, lengyelska, slavonska, potiska, sopotska, vinčanska i vučedolska, te Bodrogkeresztúr, Cotofeni, Retz-Gayary, Saleuta i druge.<ref>Basler Đ. et al., red. (1979): Praistorija jugoslavenskih zemalja – III Eneolitsko doba. Svjetlost i ANUBiH, Sarajevo.</ref><ref>Hadžiselimović R. (1986): Uvod u teoriju antropogeneze. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-9344-2-6.</ref>