Razlika između verzija stranice "Bosanska banovina"
| [pregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary |
No edit summary oznake: mobilno uređivanje mobilno veb-uređivanje |
||
Red 60:
Sa uticajem vanjskih političkih situacija (najčešće [[Bizantija|Bizantije]]), i u Bosni se počelo raspadati rodovsko-plemensko društvo. Tako do kraja [[9. vijek]]a [[Početak državotvornosti srednjovjekovne Bosne|tadašnja Bosna]] postala je država sa razvijenim feudalnim karakteristikama. Od početka [[12. vijek]]a javlja se bosansko plemstvo koje je nastalo od rodovsko-plemenskih starješina. Prema ekonomskoj moći, vladajući stalež se dijeli na: ''velmože'', ''vlastelu'' i ''vlastelčiće''. Oni su uživali feudalne posjede koji su dobijani od ratnih zasluga, po uvjetu da po potrebi vrše vojnu službu. U slučaju izdaje, tj. neodazivanja na nju, vladar bi mu imao pravo oduzeti feud (posjed).
[[Datoteka:Rastbosne.PNG|lijevo|mini|Rast Bosne od prvobitne bosanske države do kraljevine Bosne u 14. i 15. vijeku]]o
Bosanski posjedi razlikovali su se od posjeda susjednih zemalja jer su oni bili porodična nedjeljiva svojina. Brojniji dio stanovništva tadašnje Bosne činili su i ovisni ljudi u koje su spadali ''[[zemljoradnici]] (kmetovi)'' i ''[[stočari]] (vlasi)''. Sve do [[14. vijek]]a u Bosni je postojalo ropstvo. U razvijenoj feudalnoj Bosni vladar se zvao ''banom'' (od [[Avari|avarske]] riječi što znači ''bajan'' - bogat). Od krunisanja bana Tvrtka za kralja ([[1377]].) bosanski vladari će ovu titulu nositi sve do gubitka državne samostalnosti, tj. do prodora Osmanlija na ove prostore.
{{Historija BiH}}
Red 69:
Bosna je naime u tom periodu uvijek bila vezana za Ugarsku, međutim to nije imalo nikakvih opasnosti za Bosnu po gubitak svoje samostalnosti. [[Ban Kulin]] svoju vlast proširuje na prostore župa [[Oblast Soli|Soli]] i [[Usora|Usore]], tako da je Bosanska vlast bila uspostavljna na cijelom prostoru [[Rijeka Bosna|rijeke Bosne]]. što je napredovalao proširenje državne teritorije, to je napredovala i privreda.
Želeći poslovnu saradnju sa susjedima, kako i međusobno pripomaganje u ratovima, ban Kulin [[1189]]. godine sa [[Dubrovnik|Dubrovačkom]] republikom na čelu sa knezom Krvašem, sklapa trgovački ugovor. Za vrijeme bana Kulina, širom Bosne je vladao red i mir pa je nastala poslovica od naroda koja glasi "za Kulina bana i dobrijeh dana". Krajem 12. vijeka počinju optužbe da ban Kulin štiti heretike (tj. nevjernike). Naravno, to nije odgovaralo papi [[Inocent III|Inocentiju III.]] koji je želio uništiti [[Crkva bosanska|Crkvu bosansku]] i njene vjernike, te poziva ugarsko-hrvatskog kralja na [[križarski ratovi|križarski]] pohod protiv nevjernika. Uviđajući opasnost kakva prijeti Bosni, [[ban Kulin]] u prisustvu velikog broja podanika Crkve bosanske pred papinim izaslanikom na [[Bilino polje|Bilinom polju]] kod [[Zenica|Zenice]] [[1203]]. godine javno prihvata učenje crkve kakvo nameće [[Rim]]. Tako je prevaziđen veliki rat koji je mogao zadesiti Bosnu.
O nasljedniku bana Kulina nema sigurnijih podataka, tako da godine [[1230]]. spominje se ime ''[[ban Matej Ninoslav|Mateja Ninoslava]]''. On je nakon niza ratova Bosni priključio [[Livno]], župu [[Neretva|Neretvu]], te [[Ustiprača|Ustipraču]]. Ninoslava je nasljedio ban ''[[Stjepan I Kotromanić|Stjepan I]]'' ([[1290]]). Novi bosanski ban imao je vlast samo uz obale [[Drina|Drine]], tako da je navedeno stanje iskoristio hrvatski feudalac [[Pavle Bribirski (Šubić)|Pavle Šubić]], te svoju vlast proširio i u Bosni. Sin Pavla Šubića, [[Mladen II Bribirski (Šubić)|Mladen II Šubić]] starao se o budućem bosanskom ''[[Stjepan II
== Popis bosanskih banova ==
| |||