Razlika između izmjena na stranici "Maroko"

Uklonjeno 85 bajtova ,  prije 4 godine
m
standard, replaced: Vidi takođe → Također pogledajte, replaced: Također pogledajter → Također pogledajte using AWB
(red)
m (standard, replaced: Vidi takođe → Također pogledajte, replaced: Također pogledajter → Također pogledajte using AWB)
=== Antičko doba ===
 
[[Berberi|Berberski]] narodi su već između 8000. i 2000. godine p. n. e. naseljavali Sjevernu Afriku. Od 1100. godine p. n. e. nastaju prva [[Feničani|fenička]] trgovačka naselja, koja od sedmog stoljeća p. n. e. bivaju preuzeta od [[Kartaga|Kartage]], koja je oformila svoja sjedišta na teritoriji današnjeg Maroka. U četvrtom stoljeću u unutrašnjosti zemlje stvara se [[Kraljevstvo Mauritanija]], nastalo spajanjem više berberskih plemena. <ref name=Harenberg>'''Harenberg Länderlexikon''', ''Harenberg Länderlexikon Verlag'', 1998. ISBN 3-611-00681-5 {{Simboli jezika|de|njemački}}</ref>
 
Nakon pada Kartage 146. godine p. n. e. u [[Punski ratovi|trećem punskom ratu]], konačnu vlast na obali, kao i u unutrašnjosti nad Mauritanijom, preuzima [[Rimsko carstvo]], a 33. godine p. n. e., ovo područje pada pod rimski protektorat. 42. godine postaju rimske provincije kao ''Mauretania Tingitana'' sa glavnim gradom [[Tingis]]om (danas [[Tanger]]) i ''Mauretania Caesariensis'' sa glavnim gradom [[Caesarea]] (danas [[Cherchell]] u [[Alžir]]u). Kao zaštitu od berberskih plemena iz Sahare, rimski vladari grade zid [[Limes (zid)|Limes]] na jugu provincije.
=== Srednji vijek ===
[[Datoteka:Aït Benhaddou1 (js).jpg|mini|240px]]
429. godine prodiru [[Vandali]] u Sjevernu Afriku i ostaju do 477. godine u [[Tanger]]u i [[Ceuta|Ceuti]]. Pod carem [[Justinijan I|Justinijanom I]] trupe [[Istočno rimsko carstvo|Istočnog rimskog carstva]] dolaze do [[Gibraltarski moreuz|Gibraltarskog moreuza]]. Oko 700. godine [[Arapi]] prodiru prema zapadu i islamiziraju berbersko stanovništvo, koje i dalje ostaje autonomno. Iz tog vremena potiče ime regije [[Magrib]] od arapske riječi za zapad ili zalazak sunca, što je današnje zvanično ime Maroka (''Al-Maghrib''). 711. godine islamizirani berber [[Tariq ibn Ziyad]], sa svojim konjanicima, osvaja dijelove [[Goti|Gotskog carstva]] područja današnje [[Španija|Španije]]. Po njemu mjesto prelaza moreuza nosi ime Gibraltar ([[arapski jezik|ar.]]:''Jabal Tariq''). Arapi nisu mogli slomiti otpor stanovništva u Sjevernoj Africi, pa se protiv [[kalif]]ove vlasti dižu oko 750. godine česti ustanci. 789. osniva Mulay Idris kao [[Idris I.]] iz [[dinastija|dinastije]] [[Dinastija Idris|Idrisa]] osniva arapsko-islamsku dinastiju Maroka sa glavnim gradom [[Fes (Maroko)|Fesom]] koja je bila do 10. stoljeća centar islama u Sjevernoj Africi. Dinastija Idrisa vlada do 902. godine, kada vlast preuzima dinastija [[Omajadi|Omajada]]. Od 1062. do 1147. godine vladaju [[Almoravidi]], pripadnici jedne berberske sekte, premještajući glavni grad u [[Marrakech]]. Slijedeća dinastija su [[Almohadi]] od 1147. do 1269., kojima je Maroko centar njihovog carstva, koje se proteže od [[Sicilija|Sicilije]] na istoku, preko [[Atlas (gorje)|Atlasa]] sve do Španije. Od 1269 do 1465. godine vladaju [[Merinidi]]. Za njihove vlasti Fes biva centrom nauke i umjetnosti. Nakon dinastije Merinida, vlast osvaja dinastija [[Beni Ouatas]], sve do 1548., kada na vlast dolaze [[Saadieri]] do 1669. <ref name=Harenberg/>
 
=== Novi vijek ===
[[Datoteka:Rabat Mausole MohammedV.jpg|mini|240px|Mauzolej [[Muhamed V]] u Rabatu]]
Početkom 16. stoljeća Portugalci i Španci počinju graditi uporišta na marokanskoj obali ([[Rekonkvista]]). Španci su zauzeli [[Sidi Ifni|Sidi Ifnu]] i [[Melilla|Melillu]], a oko 1520. godine [[Portugal]] konrolira sve važnije luke u Maroku. Za vrijeme vladavine dinastije Saadira, razvijaju se trgovinske veze sa evropskim državama, a [[Francuska]] otvara svoje konzulate u većim lučkim gradovima. Pod dinastijom [[Alidi|Alida]] oslobađa se većina lučkih gradova od španske i portugalske vlasti, osim [[Ceuta|Ceute]], Melille i Sidi Ifne, koji ostaju španski. 1777. godine, Maroko je prva država koja je priznala [[Sjedinjene Američke Države]]. Od 1783. godine kada je potpisan ''Moroccan-American Treaty of Friendship'' od strane američkih predsjednika [[John Adams|Johna Adamsa]] i [[Thomas Jefferson|Thomasa Jeffersona]] datiraju najduži neprekinuti prijateljski odnosi SAD-a sa nekom drugom državom. Nakon osvajanja [[Alžir]]a 1830. godine, Francuska pokušava proširiti svoje uticaje u Maroku. 1843-44. dolazi do rata, u kom su marokanske trupe poražene. <ref name=Harenberg/> Preko [[Alžir]]a 1904. godine, Francuska širi svoj privredni i politički uticaj u Maroku. Kroz planirani protektorat Francuske, [[Njemačko carstvo|Njemačka]] smatra svoje kolonijalne interese ugroženima, što je uzrok [[Prva marokanska kriza|Prve marokanske krize]]. 1905. godine car [[Vilim II, car Njemačke|Wilhelm II]] posjetio je demonstrativno marokanskog sultana u [[Tanger]]u. Mogući rat je spriječen na mirovnoj [[Konferencija u Algecirasu|Konferenciji u Algecirasu]] 1906. godine.
 
Imperijalni motivi Francuske i Njemačkog carstva su centralni problem [[Druga marokanska kriza|Druge marokanske krize]] 1911. godine. Kao prijetnju Njemačka šalje [[topovnjača|topovnjaču]] [[Panther]] u [[Agadir]]. Konflikt je riješen sa [[Dogovor Maroko-Kongo|Dogovorom Maroko-Kongo]], kojim je priznat francuski protektorat nad Marokom. 1912. Francuska i Španija dijele Maroko u dvije interesne sfere. Pod špansku upravu dolaze sjeverni dijelovi i područja Ifni i [[Tarfaya]]. Formalno sultan zadržava vlast. Tanger je 1923. dobio međunarodni status. Od 1930 godine, pod sultanom [[Muhamed V|Muhamedom V]] raste otpor protiv kolonijalnih vlasti i formira se arapski nacionalni nezavisni pokret. Partija za nezavisnost (''Al-hizb al-istiqlal'') osniva se 1944. godine.
Obala Maroka se proteže duž Atlantskog okeana, zatim preko Gibraltara prelazi na Sredozemno more. Maroko graniči sa Španijom na sjeveru (vodena granica duž moreuza i kopnena granica s tri male španske enklave, [[Ceuta]], [[Melilla]] i [[Peñón de Vélez de la Gomera]]), Alžirom na istoku, i [[Zapadna Sahara|Zapadnom Saharom]] na jugu.
 
Reljef je uglavnom planinski. Dominira planina [[Atlas (gorje)|Atlas]], s najvišim vrhom [[Tubkal]], visine 4170 m. Nizije se nalaze u priobalju. Atlas gorje je smješteno uglavnom u centralnom i južnom dijelu zemlje. [[Rif]] gorje je smješteno sjeverno. Oba planinska laanca su naseljena uglavnom [[Berberi]]ma. Sa 446.519 &nbsp;km<sup>2</sup> Maroko je 57. zemlja po površini u svijetu (odmah poslije [[Uzbekistan]]a).
 
Klima je pustinjska na jugu, u području pustinje [[Sahara]], a sredozemna na sjeveru i umjerena na planinama. Količina padavina varira od 200 &nbsp;mm<sup>-1−1</sup> do 5050mm<sup>-1−1</sup>. Rijeke: [[Sus]], [[Tensfit]], [[Sebu]].
Glavni grad Maroka je [[Rabat]], dok je najveći grad u zemlji ujedno i najveća luka, [[Casablanca]].
 
=== Klima ===
Klima Maroka pokazuje na sjeverozapadu uticaje [[Mediteran|mediteranskemediteran]]ske i [[Sahara|saharsko]]-kontinentalne na jugu i jugoistoku. Visovi [[Atlas]]a, koji imaju vlastitu klimu, utiču na klmatsku sliku. Sjeverozapadni dio zemlje ima suha i topla ljeta sa srednjom augustovskom temperaturom od 23&nbsp;°C ( 26&nbsp;°C [[Casablanca]] und 29&nbsp;°C ([[Tanger]]). Zime su blage (januar 12&nbsp;°C) i kišne, gdje se količina padavina idući prema jugu smanjuje. U unutrašnjosti opada blagi uticaj mora, tako da u centralnim dijelovima vlada kontinentalna klima, sa ljetnim temperaturama od 29&nbsp;°C do 45&nbsp;°C, a zimi se spuštaju do 0&nbsp;°C. Padavine su ispod 250mm. Zapadni planinski obronci prime i više od 1.000mm godišnje, a iznad 1.000m nadmorske visine u zimskim mjesecima pada i snijeg. Južno od Atlasa, na rubovima Sahare vlada suha i topla klima. Padavine su neravnomjerne i rijetko dostignu 200mm godišnje, pa se zemljoradnja zadržava u području [[oaza]]. Tokom ljetnjih mjeseci puše [[široko]], topli vjetar pun pustinjskog pjeska iz Sahare.
 
=== Flora i fauna ===
{{Glavni|Politički sistem Maroka}}
 
[[Datoteka:Abbas El fassi 08.jpg|mini|Abbas al-Fassi]]
 
Po Ustavu iz 1992. godine, koji je 1996. godine izmjenjen, Maroko je [[Ustavna monarhija|konstitutivna monarhija]], na čelu sa kraljem [[Muhamed VI, kralj Maroka|Muhamedom VI]], koji pripada dinastiji [[Alidi|Alida]]. Kralj je ujedno i duhovni vođa marokanskog naroda, kao i vrhovni zapovjednik oružanih snaga. Kralj proglašava predsjednika vlade, kog predlaže najjača politička partija u parlamentu, kao i pojedine ministre i članove vlade. Kralj ima pravo raspuštanja parlamenta i pravo proglašavanja vanrednog stanja. U usporedbi sa monarhijama evropskog tipa, kralj ima veće ovlasti, mada u praksi te ovlasti izvršava predsjednik vlade. Predsjednik vlade od septembra 2007. godine je [[Abbas al-Fassi]], potomak bogate porodice iz grada [[Fes (Maroko)|Fes]], te predsjednik partije [[Istiqlal]]. Vlada je izabrana u koaliciji partija Istiqlal, [[Union Nationale des Forces Populaires|UNFP]], [[PPS]], [[RNI]], i [[MP]]
=== Pravni sistem ===
 
Ustav Maroka garantuje nezavisnu [[Sudska vlast|judikaturu]]. Pravo se zasniva na osnovama francuskog prava. U porodičnom i naslijednom pravu vrijedi [[Šerijat|šerijatsko pravo]], koja se u izmjenjenom modusu primjenjuje za pripadnike ostalih vjera. Za pripadnike [[židovi|židovske]] vjere vrijedi [[talmud]]sko pravo. Najviša sudska vlast je Vrhovni sud u Rabatu. Sudije ovog suda postavlja kralj.
 
=== Vanjska politika ===
 
=== Ljudska prava ===
Po mišljenju [[Amnesty International]] su prava na slobodu mišljenja, okupljanja i ujedinjavanja vezano s državnom sigurnošću, jako ograničena. Vlada reagira netolerantno na mišljenje i informacije, koje se procjenjuju kao napad na monarhiju. Tako branioci ljudskih prava, novinari ili drugi bivaju zakonom gonjeni, ako kritiziraju korupciju ili državne vlasti.<ref name="AMNESTY REPORT 2010">[http://www.amnesty.de/jahresbericht/2010/marokko-und-westsahara#rechtauffreiemeinungsuerung AMNESTY REPORT 2010] MAROKKO UND WESTSAHARA</ref>
Marokanskim kaznenim zakonom homoseksualci bivaju kažnjavani kaznom zatvora od 6 mjeseci do 3 godine. Zakon se rijetko primjenjuje, ali su racije i hapšenja česti. <ref>[http://www.amnesty.de/jahresbericht/2010/marokko-und-westsahara#rechtauffreiemeinungsuerung name="AMNESTY REPORT 2010] MAROKKO UND WESTSAHARA<"/ref>
 
== Vojska ==
== Demografija ==
[[Datoteka:Morocco ethno 1973 all.svg|mini|240px]]
Velika većina Marokanaca (oko 80%) je berberskog porijekla, iako danas broj stanovnika koji govori berberski jezik čini manjinu koja se procjenjuje na 30-40%. Arapska beduinska plemena su počela naseljavati marokansku ravnicu od sredine 10. vijeka, a naveći priliv arapskog stanovništva je nastupio u 17. vijeku nakon protjerivanja [[Arapi|Arapa]] iz [[Španija|Španije]] i etničkog čišćenja iberijskog poluostrva. Iako malobrojniji, [[Arapi]] su s vremenom uspjeli nametnuti svoj jezik i većinskom berberskom stanovništvu. Tako samo oko 20% stanovnika Maroka ima arapsko porijeklo, ali se danas [[arapski jezik|arapskim jezikom]] kao maternjim služi njih između 60 i 70%. Na sjeveru Maroka (i u staroj prijestolnici [[Fes (Maroko)|Fes]]) žive većinom [[Arapi]] i arabizirani [[Berberi]] (34% Arapi, 25% arabizirani Berberi), dok je na jugu (kao i u staroj prestonici [[Marrakech]]u) uticaj Berbera mnogo značajniji. Osim starosjedioca, u Maroku živi i oko 60,000 stranaca, najviše Francuza, Španaca, Tunižana i Alžiraca.
 
Teritorijalna raspodjela stanovništva u Maroku je veoma neravnomjerna. Oko dvije trećine ukupnog broja stanovnika živi na sjeverozapadu i zapadu zemlje, na prostoru koji obuhvata samo jednu desetinu teritorije. Samo nešto više od jedne polovine stanovnika (57,4% po popisu 2003. godine) živi u gradovima. 32,9% stanovnika je mlađe od 15 godina, dok je udio starijih od 65 godina samo 4,4%. Prirodni prirast stanovništva je 2003. godine iznosio 1,6%.
 
{{Glavni|Spisak autoputeva u Maroku}}
Infrastruktura na sjeverozapadu Maroka je prilično dobra, za razliku od istočnog dijela u predjelima [[Atlas (gorje)|Atlasa]], gdje ceste nisu asfaltirane. Mreža cesta je oko 62.000 &nbsp;km, a polovina od tog je asfaltirana. Preko 500 &nbsp;km su od toga autoputevi. Na područjima većih gradova dolazi do većih gužvi na cestama.
 
=== Željeznica ===
[[Datoteka:Interior Marrakech Railway Station.jpg|mini|240px]]
Željeznički promet je pod upravom državne kompanije ''Organisation National des Chemins de Fer ([[ONCF]])''. Dužina mreže je oko 1907. km<ref name="ONCF_Laenge">{{cite web|url=http://www.oncf.ma/En/index.aspx?md=155&rb=219|title= web stranica marokanske željeznice ONCF Siehe, "Major Line trains"| accessdate=2011-01-11}}</ref>. Željeznica povezuje gradove [[Oujda]] na granici s Alžirom te preko [[Fes (Maroko)|Fesa]] i [[Casablanca|Casablance]] ide prema [[Marrakech]]u. Preko 1.000 &nbsp;km je elektrificirano, a planirane dvije linije francuskog [[TGV]] voza će povezivati [[Tanger]] i [[Agadir]], te Casablancu i [[Oujda|Oujdu]], trebale bi biti završene 2030. godine<ref>[http://www.oujdacity.net/oujda-article-8699-fr.html "L'ONCF à l'heure du TGV"] {{Simboli jezika|fr|francuski}} </ref> U željezničkom prometu je transport fosfata prema lukama na [[Atlantski okean|Atlantskom okeanu]] veoma važan i iznosi oko 27 miliona tona .<ref> [http://www.oncf.ma/En/Index.aspx?md=161&rb=632 webstranica marokanske željeznice ONCF] {{Simboli jezika|fr|francuski}}</ref>
 
=== Zračni promet ===
== Obrazovanje u Maroku ==
 
Za djecu od 7 do 13 godina postoji školska obaveza. Usprkos tome, samo 55% djece pohađa školu. Školskoj obavezi se ne odgovara redovito u unutrašnjosti zemlje, među polunomadskim plemenima. Nivo obrazovanja se zato bitno razlikuje u gradu i na selu. 37% muškaraca i 62% žena su nepismeni (podaci iz 2002. godine). Školski sistem je trostepen: na petogodišnju osnovnu školu, nadovezuje se sekundarno obrazovanje - četverogodišnja, a zatim trogodišnja srednja škola. Iako su škole drugog stepena obrazovanja uglavnom u gradovima, stalno se povećava broj đaka. Slijedi visokoškolsko obrazovanje. Primjetan je i rast broja studenata na jedanaest univerziteta u zemlji. Veći univerzitetski centri su: [[Rabat]], [[Casablanca]], [[Oujda]], [[Marrakech]], [[Ifrane]] i [[Fes (Maroko)|Fes]], u kom je i najstariji islamski [[univerzitet Al-Qarawiyin]], osnovan 859. godine. <ref name=Harenberg/>
 
''Vidi{{Također također:'' [[pogledajte|Spisak marokanskih univerziteta]]}}
 
== Filatelija Maroka ==
{{Glavni|Filatelija u Maroku}}
 
Prva poštanska marka Maroka izašla je 1. augusta 1914. godine. Korištene su izdanja francuske pošte u Maroku od 1911-17. godine, s utisnutim dvorednim žigom na francuskom jeziku:
 
<small>PROTECTORAT <br /> FRANCAIS </small>
Slijedeća izdanja su u francuskim francima, a 1. septembra 1917. godine izlazi serija od 17 maraka, u nominalnim vrijednostima od 1 centa do 10 franaka. Motivi su gradovi [[Rabat]], [[Fes]], [[Šelah]], [[Meknes]], [[Marakeš]] i [[Volubilis]]. Marke su s oznakom <small> MAROC </small> i oznakom u arapskom pismu. Sve do 1956. godine, vrijednost je u francuskim francima, a podjelom na južnu zonu, pod francuskim uticajem, i sjevernu zonu, pod španskim uticajem, gdje izlazi u isto vrijeme 29 izdanja s nominalnim vrijednostima u španskim pezetama.
 
Od februara 1958. godine pa do 4. januara 1962. godine, poštanske marke su s vrijednostima u francuskim francima. Proglašavanjem nezavisnosti i uvođenjem dirhama, marke Maroka izlaze s nominalnim vrijednostima u marokanskom dirhamu. <ref>MICHEL Afrika Katalog 1993 (M-Z), Übersee Band 3:'' Schwanberg Verlag GmbH - München, Njemačka ISBN 3-87858-740-6 </ref>
 
== Sport u Maroku ==