Razlika između verzija stranice "Kvazar"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: Automatska zamijena teksta (-² +<sup>2</sup>)
m standard using AWB
Red 7:
== Osobine ==
 
Posmatrano sa [[Zemlja (planeta)|Zemlje]], u optičkom dijelu spektra kvazari su slabog sjaja. No, njihov crveni pomak ukazuje da se nalaze na velikim udaljenostima, te da su intrinsično najsjajniji objekti u svemiru. Trenutno najsjajniji poznati kvazar je [[3C 273]] u [[sazviježđe|sazviježđu]] Djevice. Njegova srednja prividna magnituda je 12.8 (gledana kroz [[teleskop]]), a apsolutna magnituda −26.7. Kada bi ovaj objekt bio na udaljenosti od 10 [[parsek]]a, bio bi otprilike jednakog sjaja kao i [[Sunce]]. Dakle, luminozitet ovog kvazara je otprilike 2x10&sup1;¹<sup>2</sup> puta veći od luminoziteta našeg Sunca, ili oko 100 puta veći od ukupne svjetlosti prosječne velike [[galaksija|galaksije]] kao što je [[Mliječni put]].
 
Kada je otkriven, smatralo se da kvazar APM 08279+5255 ima apsolutnu magnitudu −32.2. Posmatranja s visokom rezolucijom pomoću Svemirskog teleskopa Hubble i 10-metarskog Keck teleskopa otkrila su da se radi o sistemu gravitacijske leće. Pojačanje pomoću gravitacijske leće u ovom sistemu je ~10 puta. Uprkos tome, kvazar je još uvijek puno sjajniji od obližnjih kvazara kao što je [[3C 273]]. Za HS 1946+7658 se smatralo da ima apsolutnu magnitudu −30.3, ali se i u njegovom slučaju pokazalo da je sjaj pojačan pomoću gravitacijske leće.
Red 19:
Budući da kvazari i aktivne galaksije dijele mnoge zajedničke osobine, mnogi su naučnici upoređivali njihovu emisiju. Najvjerovatnije objašnjenje kvazara je da njihova energija dolazi od supermasivne [[crna rupa|crne rupe]]. Da bi se stvorio luminozitet 10<sup>40</sup> Watti (prosječni sjaj kvazara), supermasivna crna rupa mora konzumirati količinu materijala ekvivalentnu masi 10 Sunca godišnje. Najsjajniji poznati kvazari konzumiraju 1000 sunčevih masa materijala svake godine. Smatra se da se kvazari 'upale' i 'ugase' zavisno od njihove okoline. Jedna posljedica uticaja okoline je da se kvazari ne mogu hraniti tom brzinom 10 milijardi godina, što je ujedno i objašnjenje zašto nema kvazara u našoj neposrednoj blizini. U ovoj teoriji, nakon što kvazar konzumira sav plin i prašinu u svojoj okolini, on postaje obična galaksija.
 
Kvazari nam pružaju i nešto informacija o završetku rejonizacije. U spektrima najstarijih kvazara (z>4) vidi se Gunn-Peterson efekt -- jasnoefekt—jasno su vidljiva apsorpcijska područja koje ukazuju da je međugalaksijski medij u to vrijeme bio u većoj mjeri neutralan nego danas. Bliži (dakle mlađi) kvazari nemaju takva apsorpcijska područja u svom spektru, već pokazuju nazubljena područja poznata kao Lyman-alpha šuma. To ukazuje na rejonizaciju međugalaksijskog medija i zadržavanje neutralnog vodika samo u malim oblacima.
 
Još jedna zanimljiva osobina kvazara je da u njihovim spektrima vidimo dokaze postojanja elemenata težih od helijuma. To znači da su galaksije između vremena [[Veliki prasak|Velikog praska]] i vremena najstarijih kvazara koje vidimo, prošle fazu intenzivnog stvaranja zvijezda, sa zvijezdama populacije III. Ako se ne pronađu zvijezde populacije III, morat će se pronaći drugi mehanizam stvaranja teških elemenata (za sada nije pronađena alternativa). Moguće je da je svjetlost sa [[zvijezda]] populacije III već viđena pomoću [[NASA]]-inog Spitzer Svemirskog [[Teleskop]]a, iako ta interpretacija krajem [[2005]]. godine još nije potvrđena.