Razlika između verzija stranice "Martin Luther"

[nepregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
m Vraćene izmjene korisnika 93.143.107.166 (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika Jonathunder
Red 1:
{{Nedostaju izvori}}
{{Infokutija osoba
Sliku koju danas imamo o Martinu Lutheru, kao i kod mnogih drugih historijskih ličnosti, nije nužno preslika stvarnosti, nego je "historijski konstrukt", koji nije u suglasnosti sa historijskim Lutherom. O njemu postoji vrlo mnogo literature, najviše u Njemačkoj. Lutherova književna ostavština, ono što je naučavao i govorio, pisao na latinskome i/ili njemačkome, i mješavinom oba, ono što su drugi za stolom zapisivali kad je govorio (Konrad Cordatus, Veit Dietrich, Johann Schlaginhaufen, Anton Lauterbach i Johann Aurifaber, potonji tek 1545./1546.) predstavlja najveći njemački književni opus uopće. Sadrži 121 svezak u formatu kvarto - 80.000 stranica, a još nije sve prevedeno sa latinskoga na njemački (izvor: njemačka Wikipedija). Znanstveno istraživanje Luthera i sređivanje Weimarskog izdanja (WA), započeto je 1883, a dovršeno 2009. godine. Stoga se npr. iz njegove korespondencije, koja sadrži nekoliko hiljada pisama, unatoč vremenskom razmaku, o Lutheru dobro znade kakav je bio. Slike o Lutheru razlikovale su se kroz historiju sa protestantske i sa katoličke strane. Stoga njegova ličnost, karakter, život itd. igra važnu ulogu u prosudbi historije reformacije. Ako se ne uzme u obzir psihoanalitičke studije, radove i knjige o njemu, bilo bi promašeno adekvatno prosuditi i ocijeniti Luthera i njegovu teologiju. Od 1881. godine do u naše vrijeme postoje psihoanalitička djela i studije o njemu. Psihoanalitičari polaze od pitanja: U kojoj je mjeri Luther bio duševno bolestan i u kojoj je mjeri reformacija nastala iz njegovih psihopatoloških korijena (izvor: Bernhard Lohse, Martin Luther-Život i djelo, str. 183-184). Teorije sežu od toga da je bio psihopat do genije pod prekomjernim stresom i psihozama, kolerik, neurotičar, manično-depresivan, alkoholičar. itd. Luther za sobom nije ostavio sistematski razrađen nauk, kao npr. Melanchton i Kalvin. Pored svjedočanstva duboke religioznosti, kao npr. u njegovom spisu "Sermon von der Bereitung zum Sterben", u njegovom cjelokupnom opusu ima dosta oholosti, blasfemije, brutalne dikcije, prostote i govora mržnje do pozivanja na ubijanje različitih skupina ljudi (male hendikepirane djece, anabaptista, seljaka i Jevreja).{{Infokutija osoba
| ime = Martin Luther
| slika = 1528MartinLuther.jpg
Red 19:
'''Martin Luther''' (rođen [[1483]]. preminuo [[1546]].) je bio [[Njemačka|njemački]] teološki i vjerski reformator, začetnik protestantske reformacije. Njegova vjerska reformacija duboko je uticala na političke, ekonomske, obrazovne i jezičke prilike u svijetu što ga je učinilo jednom od krucijalnih figura [[Evropa|evropske]] historije. Martin Luther rođen je [[10. novembar|10. novembra]] [[1483]]. godine u mjestu [[Eisleben]]. Osnovno i srednje obrazovanje Martin Luther sticao je u Mansfeldu, Magdeburgu i Eisenachu. Godine [[1501]]. u dobi od 17 godina upisao se na univerzitet u [[Erfurt]]u. Njegov otac Hans Luther, porijeklom iz seljačke porodice, bio je rudar u rudniku [[bakar|bakra]] u području Mansfelda.
 
Martin Luther namjeravao je studirati [[pravo]], što je bila očeva želja, ali u ljetu [[1505]]. napušta studij, prodaje [[knjiga|knjige]] i pristupa augustinskom redu u Erfurtu. Ta je odluka iznenadila njegove prijatelje i zgrozila njegovog oca. Prema novim istraživanjima Luther je pobjegao u samostan zbog sudskog progona (ref: Weimarsko izdanje-Govori za stolom WA Ti 1, 134,32-35, citat: "Prema izvanrednoj Božjoj odluci od mene se učinilo monaha, kako me ne bi uhapsili. Inače bi vrlo lako bio uhapšen. No, ovako to nisu mogli, jer se cijeli Red za mene zauzeo".).Kasnije će taj svoj potez Luther objašnjavati reakcijom na neke događaje iz svog života koji su ga učinili svjesnim prolaznosti života. U samostanu je promatrao pravila koja se nameću novacima ali nije našao vlastiti mir kako je očekivao. Ipak [[1507]]. godine je zaređen, a Lutheru je ponuđeno da studira [[teologija|teologiju]] kako bi postao profesor u nekom od novoosnovanih univerziteta koje su utemeljili redovnici. Godine [[1508]]. postavljen je u službu Johanna von Staupitza, vice-generala augustinskog reda, na novom univerzitetu u [[Wittenberg]]u (osnovano 1502.). Diplomirao je teologiju [[1509]]. i vratio se u Erfurt, gdje je boravio do [[1511]]. godine.
 
[[Datoteka:Wittenberg Universität 18xx.jpg|mini|lijevo|Universität Wittenberg]]
U novembru [[1510]]., zbog poslova svog reda, posjetio je [[Rim]] gdje je vršio dužnosti uobičajene za sveštenika-gosta i bio šokiran raskošnim i razuzdanim životom [[rim]]skog svećenstva. Godine 1511. postao je profesor biblijske [[Egzegeza|egzegeze]] u Wittenbergu. Iako još uvijek nesiguran u vlastiti spas Luther je postao aktivni propovjednik, učitelj i [[administrator]]. Negdje u vrijeme proučavanja Novog Zavjeta u pripremama za svoja predavanja počeo je vjerovati kako kršćani nisu spašeni zahvaljujući vlastitim naporima već darom božije slave, koju oni prihvaćaju u vjeri. U to vrijeme razgranalo se trgovanjem [[Indulgencija|indulgencijama]] (oprostima). Duboko ogorčen takvim načinom davanja oprosta Luther je 31. oktobra [[1517]]. na vrata crkve u [[Wittenberg]]u izvjesio na javnu raspravu svojih 95 teza o [[Indulgencija|indulgencijama]], dogmama i uređenju crkve. Zanimljivo je spomenuti da prethodno opisani događaj Luther nijednom riječju nije spomenuo ni u jednom svom djelu iako je tim događajem obilježen početak vjerske reformacije. Lutherov proglas je izazvao veliko zanimanje javnosti i veoma brzo je preveden na [[njemački jezik]] (izvorno ga je Luther napisao na latinskom jeziku) te proširen širom Njemačke. Rasprava o oprostu brzo se pretvorila u napad na papinstvo, a zatim i na čitavu tradicionalnu crkvenu organizaciju. Unatoč nalogu [[papa|pape]] (1518.) da se opravda pred njegovim izaslanikom, kardinalom Cajetanom (Tommaso de Vio) ostao je čvrsto pri svojim tezama.
 
Kada je [[1520]]. [[papa]] osudio njegovo učenje Luther mu je odgovorio s tri spisa (''An den christlichen Adel deutscher Nation''; ''Von der babylonischen Gefangenschaft der Kirche'' i ''Von der Freiheit eines Christenmenschen''), u kojima je iznio vlastite osnovne koncepcije: spas kršćaninu donosi vjera u Kristovu žrtvu iskupljenja, a ne dobra djela koja čini; izvor istine u religiji nije tzv. sveta predaja nego Sveto pismo; Crkva nije posrednik između čovjeka i Boga, jer unutrašnju religioznost daje neposredno sam [[Bog]]. U svojim istupima težio je i ka jeftinijoj crkvi. Pored stavova koje je zastupao njegovoj popularnosti doprinijela je i njegova elokvencija jer je njegovao humorističan, grub i vulgaran stil. Krajem [[1520]]. godine Luther javno spaljuje papinu bulu, a u januaru [[1521]]. papa ga je zauzvrat ekskomunicirao svojom bulom ''Decret Romanum Pontificem''. Car [[Karlo V]], kao izvršitelj papinske ekskomunikacije pozvao je Luthera da dođe na sabor u [[Worms]] (u aprilu 1521.) kako bi tu Luther opozvao svoje učenje. Luther se pojavio na saboru ali je odbio opozvati svoje učenje tvrdeći kako ne može ići protiv svoje savjesti pa je protiv njega i njegovih sumišljenika izrečena kazna progona iz države ([[Reichsacht]]). Tada mu je njegov simpatizer saski knez-izbornik Fridrich pružio tajno utočište u dvorcu [[Wartburg]]. U Wartburgu Luther počinje prevoditi [[Novi zavjet]] s originalnog grčkog na njemački jezik, što je bio njegov doprinos stvaranju jedinstvenog njemačkog književnog jezika. Prije Luthera i do u njegovo vrijeme, od 1466. do 1522. godine, bilo je 18 njemačkih prijevoda Biblije i 70 prijevoda Novog zavjeta na različitim njemačkim dijalektima. U to doba Lutherov radikalizam počinje iščezavati te on sve više zalaže za miran razvitak i nenasilna sredstva, a službenim osloncem Reformacije proglašava kneževu feudalnu vlast.
 
Oženio se [[1525]]. godine [[Katharina von Bora|Katharinom von Bora]], bivšom časnom sestrom. Brak je bio uspješan, a supruga mu je postala važan oslonac u životu. Na vjerskom planu međutim Luther je doživljavao sukobe i unutar svog pokreta te se tako razišao s revolucionarnim Münzerom, kao i sa drugim velikim reformatorima svog vremena - [[Erazmo Roterdamski|Erazmom Roterdamskim]] i Zwinglijem. Luther je oštro istupio i protiv [[Anabaptizam|anabaptista]] tražeći za njih progon i smrtnu kaznu. Njegov vjerni pristaša bio je Melanchthon koji je bio njegov zastupnik na saboru u Augusburgu 1530. godine, a na koji Luther nije mogao doći jer je prognan. Godinu dana ranije, [[1529]]., Luther je objavio svoju najpopularniju knjigu - Mali [[katekizam]], u kojoj objašnjava teologiju evangeličke reformacije jednostavnim i slikovitim jezikom. Godine [[1532]]. Luther prevodi Stari Zavjet s originalnog hebrejskog na njemački. Iste godine djelo je i objavljeno. U međuvremenu njegov se uticaj raširio širom sjeverne i istočne Evrope. Razlog tome bio je taj što je branio nezavisnosti vladara od crkvenog nadleštva (kasnije će taj njegov stav biti intepretiran na načine suprotne njegovoj prvobitnoj namjeri). Kada je [[1525]]. planuo Seljački ustanak u krajevima gdje su kneževi i plemići bili mahom katolici Luther je pokušao posredovati svojim autoritetom. Međutim kada je ustanak zahvatio i protestantska područja izrazito oštro je istupio protiv ustanika i čak pozivao da pobunjenike treba daviti, klati, tajno i javno, ko gdje može, kao što se bijesni psi moraju ubijati.
 
Do 1537. godine Lutherovo tjelesno i psihičko zdravlje bilo je ozbiljno načeto. Istovremeno sve ga više zabrinjava preporod papinskog uticaja, kao i oni potezi koje je on smatrao pokušajem [[Jevreji|Jevreja]] da iskoriste konfuziju među kršćanima i ponovo otvore pitanje Isusova poslanstva. Smatrajući i sebe odgovornim za nastalu situaciju napisao je oštru polemiku protiv Jevreja, kao i polemike protiv papinstva i radikalnog krila reformista - [[Anabaptizam|anabaptista]]. U zimu 1546. godine Luther je zamoljen da razriješi spor između dva mlada grofa koja su vladala u području Mansfelda, gdje se rodio. Iako star i bolestan, krenuo je na put, razriješio spor i umro 18. februara [[1546]]. u [[Eisleben]]u.
 
== Vanjski linkovi ==