Razlika između verzija stranice "Ionosfera"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
m →‎top: clean up, replaced: radio-talas → radiotalas, radio talas → radiotalas using AWB
Red 1:
[[Datoteka:Atmosphere_with_Ionosphere.svg|mini|desno|200px|Ionosfera]]
'''Ionosfera''' je sloj u [[planeta]]rnoj [[Atmosfera|atmosferi]], ioniziran [[Sunce|sunčevom]] [[Radijacija|radijacijom]]. Čestice koje tvore ionosferu su [[elektron]]i i pozitivni ioni. Zemljina ionosfera nalazi se na visinama između 50 km ([[mezosfera]]),200 km ([[termosfera]]) pa do 2000 km ([[egzosfera]]). Ona praktično predstavlja vanjski rub [[Magnetosfera|magnetosfere]]. Njene dimenzije jako variraju s promjenama dana i noći, godišnjih doba i [[Sunce|sunčeve]] aktivnosti. Ionosfera reflektuje radio-talaseradiotalase.
 
Ionosfera je omotač oko Zemlje, koji sadrži elektrone i električki nabijene atome i molekule, otprilike između 50 i 600 km iznad Zemljine površine, a ponekad i više. Postojanje zahvaljuje prvenstveno zbog ultraljubičastog zračenja sa Sunca. Najniži dio Zemljine atmosfere je troposfera, koja se proteže do otprilike 10 km iznad Zemljine površine. Iznad nje je stratosfera, a još više mezosfera. U stratosferi sunčeva radijacija stvara ozonski omotač. Na visini od oko 80 km iznad Zemljine površine, u termosferi, zrak je toliko rijedak, da elektroni mogu biti slobodni neko vrijeme, prije nego ih zarobi neki bliski pozitivni ion. Broj tih elektrona je ponekad dovoljan da djeluje na širenje radio talasaradiotalasa. Taj dio atmosfere je ionoziran i sadrži plazmu, i zato je dio ionosfere. U plazmi, slobodni negativni elektroni i pozitivni ioni, privlače jedni druge elektromagnetskim silama, ali imaju previše energije da bi ostali zajedno i tvorili električki negativnu molekulu.
 
UV zrake, X-zrake i kratkovalni elektromagnetski talasi sunčeve radijacije stvaraju ionizaciju, budući da fotoni na tim frekvencijama, imaju dovoljno energije da izbace elektrone iz atoma i molekula neutralnih plinova. Ti slobodni elektroni dobivaju velike brzine, tako da su temperature, koje stvara taj elektronski plin, puno veće (reda veličine nekoliko hiljada Kelvina) i puno veće od temperature iona i neutralnih molekula. Suprotan proces od ionizacije je rekombinacija, kada je slobodni elektron ponovo zarobljen od pozitivnog iona. Taj proces rekombinacije uzrokuje emisiju fotona. Kod nižih nadmorskih visina, gustoća zraka je puno veća, proces rekombinacije prevladava nad ionizacijom, budući su molekule i ioni bliže jedni drugima. Ravnoteža između ta dva procesa određuje količinu prisutne ionizacije.