Razlika između verzija stranice "Aleksandar Ranković"

[[13. maj]]a 1944 na Visu se osniva Odsjek za zaštitu naroda (OZNA) čiji načelnik postaje Ranković. U novembru biva izabran za podpredsjednika Narodne skupštine Srbije. U službi zamjenika Tita, izdaje naređenje za proboj Sremskog fronta 1945. [[24. mart]]a 1946 pred Narodnom skupštinom izjavljuje da je [[Draža Mihajlović]] uhapšen. Poslije toga je znatno ojačao aparat državne represije. Optužio je [[Sreten Žujović Crni|Sretena Žujovića Crnog]] i [[Andrija Hebrang|Andriju Hebranga]] za antipartijski rad i pokušaj razbijanja KPJ, njih dvojica se hapse. Od 1946-1966 radi kao ministar unutrašnjih poslova FNRJ i šef svih policijskih i tajnih službi. [[Dobrica Ćosić]] izvještava Rankovića o položaju zatvorenika na [[Goli otok|Golom otoku]]. Nakon Rankovićeve posjete 1951. stanje se donekle poboljšalo. Ranković 1963. pušta u rad [[Autoput Bratstvo i jedinstvo|autoput "Bratstvo-Jedinstvo"]] (E-57) koji je vodio od preko [[Slovenija|Slovenije]], [[Hrvatska|Hrvatske]], [[Srbija|Srbije]] i [[Makedonija|Makedonije]].

 

1966. Tito otkriva u svom radnom kabinetu (Užička br. 15 Beograd) uređaje za prisluškivanje. Isti su pronađeni i u rezidenciji njegove supruge [[Jovanka Broz|Jovanke]]. Osniva se komisija da ispita slučaj. Na sjednici Izvršnog komiteta, održane [[16. juni|16. juna]] 1966 Tito zakazuje [[Četvrti brionski plenum]] za 30 juni. Tokom sjednice Brionskog plenuma Ranković, usljed velikog pritiska, gubi svijest i prisutni ljekar ustanovljava blagi [[infarkt]]. [[1. juli|1. jula]] zvanično se otvara Četvrti Brionski plenum.