Razlika između verzija stranice "Bob Dylan"
[pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m →top: crtica, replaced: Bas gitar → Bas-gitar |
No edit summary |
||
Red 1:
{{Infokutija muzičar
|ime_muzičara = Bob Dylan
Line 22 ⟶ 21:
}}
'''Bob Dylan''' (fon. Bob Dilan) (rođen kao ''Robert Allen Zimmerman'' [Robert Alen Zimerman]; [[Duluth]], [[Minnesota]] [[24. maj]] [[1941]].)
Bob Dylan je kultna ličnost generacije [[1960te|1960]]-ih godina i jedan od najvećih [[kantautor]]a [[20. vijek]]a. Mnoge Dylanove pjesme obradio je veliki broj izvođača. Često je kroz pjesmu izražavao bunt protiv politike i društvenih dogmi njegovog vremena. Najpoznatije njegove pjesme su ''The Times They're Achangin''', ''Blowing in The Wind'', ''Like a Rolling Stone,'' i druge. Svira [[gitara|gitaru]], [[usna harmonika|usnu harmoniku]] i [[klavir]].
== Život i karijera ==▼
Robert Allen Zimmerman je rođen u bolnici St.Mary u [[Duluth]]u, [[Minnesota]] 24. maja 1941. Njegovi djed i baka po ocu Zigman i Anna Zimmerman
Dilanovi roditelji Abram Zimmerman
Dylan je napustio [[koledž]] na kraju svoje prve godine. U januaru 1961. preselio se u [[New York City|New York]], nadajući da će moći nastupati i upoznati svog muzičkog idola [[Bill Guthrie]] koji je teško obolio od Hantigsove bolesti i ležao je u psihijatrijskoj bolnici Greystone Park. Guthrie je bio otkriće za Dilana i imao najveći utjecaj na njegove prve nastupe. Opisujući Gatrijev utjecaj na njega Dylan je kasnije napisao: "Pjesme su imale beskonačan zamah čovječanstva u njima i on je bio istinski glas američkog duha, rekao sam sebi da ću biti Gatrijev najveći učenik."<br />Od februara 1961. Dylan je nastupao u različitim klubovima po Grenwich
[[Datoteka:Joan Baez Bob Dylan.jpg|mini|280px|Sa [[Joan Baez]] 28. augusta 1963.]]▼
Dylan je napravio dva važna koraka u svojoj karijeri augusta 1962. Zakonski je promijenio ime u Robert Dylan i potpisao menadžerski ugovor s Albertom Grossmanom. Grossman ostaje Dylanov menadžer do 1970. Tenzije između Grosmmana i John Hammonda dovode do toga da Hammond biva zamjenjen kao Dilanov producent na njegovom drugom albumu sa mladim afro-američkim jazz producentom Tomom Wilsonom. Od decembra 1962. do januara 1963. Dylan čini svoju prvu posjetu Velikoj Britaniji. Bio je pozvan od strane TV direktora
Ostali koji su snimili hit zahvaljujući Dilanovim pjesmama u ranim i sredinom 1960-ih su bili: [[The Byrds, Sonny i Cher, The Hollies, Peter, Paul i Mary, Manfred Mann i The Turtles]]. Većina je radila ritam i pjesme u pop stilu, dok su Dylan i Baez nastupali u folk stilu. [[CBC]] ga počinje promovisati oznakom "niko ne pjeva Dylana kao Dylan".<br />''Mixed Up Confusion'' koja se snima za vrijeme ''Freewheelin'' perioda s pratećim bendom, objavljena je kao singl ali se ubrzo povlači. Za razliku od uglavnom solo akustičnih nastupa na albumu, singl se pokazuje kao rock eksperiment. [[Cameron Crove]] ga opisuje kao: "fascinantan pogled folk umjetnika s svojim umom lutajući k [[Elvis Presley|Elvisu Presley]]u
▲== Život i karijera ==
▲Robert Allen Zimmerman je rođen u bolnici St.Mary u [[Duluth]]u, [[Minnesota]] 24 maja 1941. Njegovi djed i baka po ocu Zigman i Anna Zimmerman (Ana Zimerman) su emigrirali iz Odese koja se tad nalazila u Ruskom carstvu (današnja [[Ukrajina]]) u [[Sjedinjene Američke Države]] nakon antisemitskog progona 1905. Djed i baka po majci Benjamin i Lybba Edelstein (Liba Edelstajn) su bili litvanski [[židovi]] koji su stigli u [[Sjedinjene Američke Države]] 1902. godine. U njegovoj autobiografiji ''Chronicles:Volume One'', Dylan je napisao da je njegovoj baki po ocu djevojačko prezime bilo Kyrgyz (Kirgiz) i da njena porodica potječe iz [[Istanbul]]a.<br />
▲Dilanovi roditelji Abram Zimmerman (Abram Zimerman) i Beatrice Stone (Beatris Stoun) su bili dio male ali bliske [[židov]]ske zajednice. Robert Zimmerman je živio u [[Duluth]]u do svoje šeste godine, sve dok njegov otac nije bio pogođen dječijom paralizom pa su se vratili u [[Hibbing]] rodni grad Dilanove majke gdje je proveo ostatak svog djetinjstva. Dylan je proveo veći dio svoje mladosti slušajući radio,prvo [[blues]] i [[country]] stanice koje su se emitovale iz [[Shreveport]]a, [[Louisiana]] a kasnije je počeo slušati rani rock and roll. Osnovao je nekoliko [[bend]]ova u srednjoj školi:''The Shadow Blasters'' koji su bili kratkog vijeka ali njegov sljedeći [[bend]] ''The Golden Chords'' je trajao duže i svirali su naslove popularnih pjesama. 1959. je ugledao [[Buddy Holly]]a (Badi Holi) na turneji ''Winter Dance Party'' i kasnije se prisjetio kako je napravio kontakt oči u oči s njim. U svom školskom godišnjaku 1959. Robert Zimmerman je napisao kako je njegova ambicija da se pridruži [[Little Richard]] bendu.<br />
▲==== Selidba u New York i potpisivanje ugovora ====
▲Od februara 1961. Dylan je nastupao u različitim klubovima po Grenwich Village-u. U septembru je dobio javno priznanje kada je Robert Shelton (Robert Šelton) napisao pozitivnu kritiku u [[New York Times]]u zbog nastupa u Gerde's Folku. Istog mjeseca Dylan je svirao usnu harmoniku za folk pjevačicu [[Carolyn Hester]] (Karolin Hester), i to je privuklo pažnju muzičkog producenta John Hammonda (Džon Hamond) na njegov talenat. U oktobru Dylan potpisuje ugovor za [[Columbia Records]]. Prvi album za [[Columbia Record]] se zvao Bob Dylan,a na njemu je bilo porodičnog folka, bluza i gospel materijala u kombinaciji s dvije izvorne skladbe.Album je ostavio slab utisak, prodajući samo 5000 kopija u prvoj godini.<br />
▲[[Datoteka:Joan Baez Bob Dylan.jpg|mini|280px|Sa [[Joan Baez]] 28 augusta 1963]]
▲Od decembra 1962. do januara 1963. Dylan čini svoju prvu posjetu Velikoj Britaniji. Bio je pozvan od strane TV direktora Philip Saville (Filip Savil) da se pojavi u drami ''The Madhouse on Castle Street'', koju je Saville počeo režirati za [[BBC]]. Na kraju predstave Dylan izvodi pjesmu'' Blowin' in the Wind'' na prvoj većoj izvedbi pjesme. Dok je boravio u [[London]]u Dylan je nastupao u nekoliko [[London]]skih folk klubova kao što su: Les Cousin, The Pinder of Wakefield i Bunjies. Također je naučio pjesme od nekoliko izvođača iz Velike Britanije uključujući [[Martin Carthy]]a (Martin Karti).<br />Do Dylanovog drugog albuma ''The Freewheelin' Bob Dylan'' koji je pušten u maju 1963., Dylan je proslavio svoje ime i kao [[pjevač]] i kao [[kompozitor]].<br />Njegova najpoznatija pjesma u to vrijeme je bila ''Blowin' in the Wind'' čija je melodija bila djelimično izvedena iz tradicionalne ropske pjesme ''No More Auction Block''. Pjesma je bila naširoko snimljena i postala je međunarodni hit a izvodili su je [[Peter,Paul and Mary|Peter, Paul and Mary]] i zahvaljujući njoj mnogi su drugi [[izvođač]]i željeli snimiti hit s Dilanovim pjesmama. ''A Hard Rain's a Gonna-Fall'' je bila zasnovana na melodiji folk balade ''Lord Randall''. S prikrivenim odnosom prema nuklearnoj apokalipsi pjesma je dobila još više na popularnosti s [[Kuba]]nskom krizom koja je počela samo nekoliko sedmica nakon što je Dylan počeo predstavljanje pjesme.<br />
▲''Mixed Up Confusion'' koja se snima za vrijeme ''Freewheelin'' perioda s pratećim bendom,objavljena je kao singl ali se ubrzo povlači. Za razliku od uglavnom solo akustičnih nastupa na albumu, singl se pokazuje kao rock eksperiment. [[Cameron Crove]] ga opisuje kao:"fascinantan pogled folk umjetnika s svojim umom lutajući k [[Elvis Presley]]u (Elvis Prisli) i [[Sun Records]]u."
==== Protesti i'' Another Side'' ====
U maju 1963. njegov politički profil je uskrsnuo kada je napustio ''The Ed Sullivan Show''. Tokom proba bio je obavješten od strane [[CBS]] televizije da pjesma koju planira izvesti'' Talkin' John Birch Paranoid Blues'' je bila potencijalna kleveta za ''John Birch Society'' (grupa koja zastupa političare). Dylan je odbio da se pojavi u programu jer nije želio da bude cenzurisan.<br />[[Datoteka:Bob Dylan in November 1963-5.jpg|mini|lijevo|220px|[[Univerzitet]]
Do tog vremena Dylan i Baez su bili istaknuti u pokretu građanskih prava, nastupajući zajedno na maršu u [[Washington]]u 28. augusta 1963. Do njegovog trećeg albuma'' The Times They Are a-Changin'', Dilanov stav je bio više ciničan i politiziran.<br />Do kraja 1963. Dylan se osjećao izmanipuliran i ograničen po pogledu protestnih pokreta. Te tenzije su javno prikazane kada je primajući nagradu "Tom Paine" od nacionalnog komiteta građanskih sloboda, odmah poslije [[Atentat na Johna F. Kennedyja|atentata]] na [[John F. Kennedy]]a
==== Električni zvuk ====
▲Do kraja 1963. Dylan se osjećao izmanipuliran i ograničen po pogledu protestnih pokreta. Te tenzije su javno prikazane kada je primajući nagradu "Tom Paine" od nacionalnog komiteta građanskih sloboda, odmah poslije atentata na [[John F. Kennedy]]a (Džon F. Kenedi),alkoholizirani Dylan upitao kakva je uloga komiteta,ocjenjujući članove kao stare i proćelave,tvrdeći da vidi sebe (i sve ostale ljude)u Kenedijevom navodnom atentatoru [[Lee Harvey Oswald]]u (Li Harvi Osvald).<br />''Another Side of Bob Dyalan'' koja je snimljena jedne junske večeri 1964., imala je vedriji tonalitet od svojih prethodnika. ''Spanish Harlem incident'' i ''To Ramona'' su bile romantične i strastvene ljubavne pjesme, dok su ''Black crow blues'' i ''I don't belive you'' podložne rock and rollu koji je uskoro počeo dominirati Dilanovom muzikom. Njegov najnoviji smjer je obilježen s dvije duže pjesme: ''Chimes of freedom'' koja ima socijalne elemente protiv metaforički gušćeg krajolika i'' My back pages'' koja napada jednostavnost i luk ozbiljnosti svojih ranijih tematskih pjesama.<br />
Dilanov album ''Bringing it all back home'' izdan 1965. je bio još jedan stilski skok, obrađujući svoje snimke prvi put električnim instrumentima. Njegov singl ''Mr.Tambourine man'' je brzo postao jedna od Dilanovih najpoznatijih pjesama, kada su [[The Byrds]] snimili verziju s električnom gitarom i dospjeva na mjesto broj 1 američkih i britanskih lista. ''It is all over now baby blue'' i ''It's alright ma (I'm only bleeding)'' su priznate kao dvije najvažnije Dilanove kompozicije.<br />U ljeto 1965, kao zvijezda na folk festivalu u [[Newport]]u izvodi svoj prvi električni set još od srednjoškolskih dana. Dylan se pojavio u [[Newport]]u 1963. i 1964, ali 1965. kada su ga neki fanovi bodrili a neki mu zviždali, napušta binu nakon samo 3 pjesme. Kao jedna verzija legende, publika koja mu je zviždala su bili pobješnjeli folk fanovi koje je Dylan odbio pojavljujući se neočekivano s električnom gitarom. Druga verzija tvrdi da su fanovi bili uzrujani s lošom kvalitetom zvuka i neočekivano kratkim setom.<br />Dilanov nastup u [[Newport]]u 1965. je izazvao bjesan odgovor od strane osnivača folk muzike. Ewan MacColl
▲Dilanov nastup u [[Newport]]u 1965. je izazvao bjesan odgovor od strane osnivača folk muzike.Ewan MacColl (Evan Makol) je u muzičkom magazinu ''Sing Out!'' napisao:"Naše tradicionalne pjesme i balade su kreacije izuzetno talentiranih umjetnika koji su radili unutar tradicije koja je formirana vremenom...Ali šta je Bob Dilanom?... mladić osrednjeg talenta. Jedino je nekritična publika mogla pasti na takvo baljezganje. "29 jula, samo 4 dana nakon kontroveznog nastupa u [[Newport]]u, Dylan se vraća u studio u [[New York]] i snima singl ''Positively 4th Street''.Tekst je bio obilježen slikama osvete i paranoje i bio je naširoko tumačen kao Dilanovo razilaženje s svojim bivšim prijateljima iz folk zajednice, prijateljima koje je upoznao po klubovima u 4th Street.
== Reference ==
{{Commonscat}}▼
{{Refspisak}}
▲{{Commonscat}}
{{Nobelova nagrada za književnost}}
|