'''Grgur Ninski''' je bio jedan od najznačajnijih ninskih biskupa i kancelar hrvatskog kraljevskog dvora.
U [[Nin]]u je stolovao oko [[900]] -[[ 929]]. godine, a za vrijeme svog stolovanja poznat je kao glavni zagovornik staroslavenskog jezika i narodnog pisma glagoljice kao i glagoljaškogaglagoljaškog [[Bogoslužje|bogoslužja]]. Kada se [[925|925.]] godine [[Tomislav I Trpimirović|Tomislav]] proglašava kraljem, biskup Grgur Ninski je imao vodeću vrhovnu crkvenu vlast u državi [[Hrvatska|Hrvatskoj]]. Na crkvenom saboru koji je održan [[925|925.]] godine u [[Split|Splitu]] bori se zajedno s kraljem Tomislavom za bogoslužje na hrvatskom (slavenskom) jeziku i za upotrebu [[Glagoljica|glagoljice]] kao pisma. ZaljučkeZaključke sabora trebao je potvrditi tadašnji [[papa]] [[Papa Ivan X|Ivan X]] ali te 925. to nije učinjeno jejer su do pape došli razni izveštaji i pisma. Na drugom saboru koji je održan također u Splitu [[928]] god. ukinuta je ninska biskupija a Grguru Ninskom dodijeljena je skradinska biskupija. Na istom saboru crkvena vlast nad cijelom Hrvatskom i Dalmacijom predana je splitskom nadbiskupu. Zabranjeno je zaređenje svećenikasveštenika koji su služili mise na starohrvatskom (svima koji nisu znali latinski), a liturgijski jezik je službeno postao latinski. Kako je bilo jako malo svećenikasveštenika koji su znali latinski, bogoslužja su se nastavila na starohrvatskom uz uporabuupotrebu glagoljice.
Bronzani kip biskupa Grgura Ninskog koji se nalazi u Ninu pokraj crkve sv. Anselma jedan je od tri koja postoje u Hrvatskoj. Sva tri spomenika Grguru Ninskom izradio hrvatski kipar [[Ivan Meštrović]], prvi kip je kip poklonio gradu [[Varaždin|Varaždinu]] [[20. septembar|20. septembra]] [[1931]], a drugi gradu Splitu monumentalniju i malo različitu verzija od onog u Varaždinu. Umanjena replika kipa iz Varaždina postavljena je u Ninu [[10. septembar|10. septembra]] [[1969]] povodom proslave 900. godišnjice izdavanja povelje hrvatskog kralja [[Petar Krešimir IV|Petra Krešimira IV]], a kojom se prvi put javlja pojam ''Mare Nostrum'' (naše more) kao dokaz kraljeve vlast na moru i na kopnu.
