Julija Timošenko: razlika između verzija

'''Julija Volodimirivna Timošenko''' ([[Ukrajinski jezik|ukr.]] '''Юлія Володимирівна Тимошенко'''); (rođena: [[27. novembar|27. novembra]] [[1960]].); jest [[Ukrajina|ukrajinska]] političarka i poprva prvižena putana ukrajinskamjestu ukrajinskog premijerkapremijera od [[24. januar]]a do [[8. septembar|8. septembra]] [[2005]]. godine. Ujedno je predsjednica stranaka «"[[Sveukrajinski savez - Domovina]]»" i «"[[Blok Julije Timošenko]]»". Prije dolaska na premijersku funkciju, predstavljala je uspješnu poslovnu ženu i širi saradnički tim u [[gas|plinskoj]] industriji, ušavši pritom u krug najbogatijih ljudi [[Ukrajina|Ukrajine]].

Julija Timošenko je predstavljala jednog od savjetnika bivšeg premijer [[Viktor Juščenko|Viktora Juščenka]] te mu je u [[NarandžastaNarančasta revolucija|Narandžastoj revoluciji]] bila glavni politički partner i jedna od ključnih osoba pri organizaciji protesta i skupova. U tom su je razdobljuperiodu neki mediji su je nazivali «"[[Ivana Orleanska|Ivanom Orleanskom]] Narandžaste revolucije»". Dana [[28. juli|28. jula]] [[2005]]., časopis [[Forbes]] ju je proglasio trećom najmoćnijom ženom na svijetu, ispred nje su se našle jedino [[Condoleezza Rice]] i [[Wu Yi]].

Julija Timošenko je od početka vršenja premijerske funkcije započela sa oštrim reformama, ali je u svojim radikalnim rezovima privrednog karaktera nailazila na političke nesuglasice sa strankom [[Viktor Juščenko|Viktora Juščenka]], što je dovelo do raskola njihove zajedničke koalicije. Nakon što je sišla sa svoje premijerske dužnosti, od [[18. decembar|18. decembra]] [[2007]]. ponovno je postala predsjednica Vlade [[Ukrajina|Ukrajine]] i jedan od ključnih reformatora ukrajinske ekonomije predodređene za otvaranje prema zapadnom tržištu. Julija Timošenko je premijersku poziciju napustila 11. marta 2010., a njeno mjesto je preuzeo opozicioni političar [[Mikola Azarov]]. Početkom oktobra [[2011]]. ukrajinski sud osudio ju je na sedam godina [[zatvor]]a zbog malverzacija prilikom sklapanja ugovora o trgovini [[Zemni plin|prirodnim plinom]].<ref name=BBC>{{en simbol}} [[BBC]]: [http://www.bbc.co.uk/news/world-europe-15250742 Ukraine ex-PM Yulia Tymoshenko jailed over gas deal]</ref>.

== Ranija biografijaBiografija ==

Julija Timošenko je rođena u etnički [[Ukrajinci|ukrajinskom]], ali rusofonom dijelu [[DnjipropetrovskDnjepropetrovsk|Dnjepropetrovska]]a. Njeno porijeklo je jedno vrijeme u medijima ostavilo dosta zanimanja s obzirom da u mladosti nije koristila prezime oca ''Grygjan'', koji je nju i njenu majku napustio tri godine nakon Julijinog rođenja. Pod pritiskom javnosti i špekuliranja da bi prezime moglo biti [[ArmenciErmenci|armenijskoermensko]], jednom je prilikom u medijima izjavila je da je s očeve strane već 10 koljeno [[LetonciLatvija|Latvijka]], te su uslijedila objašnjenja komentatora kako je latvijsko prezime ''Grigjanis'' s vremenom steklo slaveniziranu formu ''Grygjan''. S iste očeve strane jednim djelom ima i židovsko porijeklo. S druge strane je potvrdila da je etnička linija majke posve [[Ukrajinci|ukrajinska]], iako se njeno djevojačko i majčino prezime Telegina dovodilo u vezu s [[Rusi|ruskim korijenima]], ali često iz političkih razloga i činjenice da Julija govori [[ruskiRuski jezik|ruskim jezikom]] kao materinjim. Julija je više puta izjavila da se smatra etničkom [[Ukrajinci|Ukrajinkom]] bez obzira na multikulturalno porijeklo.

Julija se udala [[1979]]. za Oleksandra Timošenka, sina [[SSSRSavez sovjetskih socijalističkih republika|sovjetskog]] komunističkog aparatčika, nakon čega se počela uspinjati po položajima tadašnjeg sovjetskog sistema. Diplomirala je na dnjipropetrovskomdnjepropetrovskom Ekonomskom fakultetu stekavši doktorsko zvanje. OtadaOd tada je objavila oko 50 naučnih radova.

Tokom [[1989]]., osnovala je lanac videoteka koji je uspješno poslovao, pritom se probijajući kroz mnoge položaje u sovjetskom sistemu, ali se tek nakon sloma [[SSSR|Sovjetskog Saveza]] domogla istaknute pozicije kada je upravljala s nekoliko energetskih poduzeća. Tokom privatizacije u [[Ukrajina|Ukrajini]] koja se kao i u [[Rusija|Rusiji]] odvijala u uslovima korupcije i pogodovanog poslovanja, njen muž je postao jedan od najbogatijih ukrajinskih [[tajkun]]a, obogativši se izvozom [[Metal (hemija)|metal]]a. U periodu od [[1995]]. do [[1997]]., Julija je predsjedavala «"Ujedinjenim energetskim sistemima Ukrajine»", privatnom firmom koja je [[1996]]. postala glavni uvoznik ruskog [[plin]]a. U to vrijeme nazivali su je «"plinskom princezom»" pod optužbom da je u inostranstvo prodala enormne količine ukradenog ruskog plina.

Timošenko je ušla u politiku [[1996]]. kada je izabrana za zastupnicu [[Kirovogradska oblast|Kirovogradske oblasti]] u [[Verhovna Rada|Verhovnoj Radi]] osvojivši rekordnih 92,3% glasova u svojoj oblasti. Ponovno je izabrana na istu funkciju [[1998]]. i [[2002]]. godine. Godine [[1998]]. predvodila je Odbor za financijefinansije i državni budžet [[Verhovna Rada|Vrhovne Rade]]. U periodu od [[1999]]. do [[2001]]., Timošenko je vršila dužnost zamjenice ministra za gorivo u energetskom sektoru pri Vladi [[Viktor Juščenko|Viktora Juščenka]].

Tadašnji predsjednik [[Leonid Kučma]] otpušta je u januaru [[2001]]. pod optužbom krivotvorenja carinskih dokumenata i krijumčarenja ruskog plina za vrijeme kada je predsjedavala Ujedinjenim energetskim sistemima Ukrajine od [[1995]]. do [[1997]]. godine. Uhapšena je u februaru [[2001]]., ali je nekoliko sedmica kasnije puštena i oslobođena svih optužbi. Kako navodi Julija, optužbe su joj podmetnute od strane Kučminog režima i lobija industrije [[ugalj|uglja]], kojem je Timošenko prijetila da će iskorijeniti korupciju i uvesti neke trgovinske reforme. Nakon što su protiv nje odbačene sve optužbe, započela je s kampanjom protiv tadašnjeg predsjednika Kučme i njegove navodne upletenosti u ubistvo novinara [[Georgij Gongadze|Georgija Gongadzea]]. Naredne godine desila joj se neobična automobilska nesreća gdje je umalo poginula —, slučaj za koji neki vjeruju da se radi o pokušaju ubistva naručenog iz Vlade, ne bi li se na taj način s političke scene uklonilo sve popularniju Timošenkovu.

Kritičari Juliji Timošenko najviše zamjeraju sumnjive metode kojima je stekla ogromno bogatstvo u kratkom vremenskom periodu. Neki smatraju da je ona najpogodnija osoba koja bi mogla, kada bi to zaista htjela, suzbiti korupciju u [[Ukrajina|Ukrajini]] s obzirom na to da je dobro upoznata s ilegalnim vođenjem poslova bivšeg sovjetskog državnog aparata. Njen bivši poslovni saradnik i bivši ukrajinski premijer [[Pavlo Lazarenko]], uvjetno je osuđen u [[SADSjedinjene Američke Države|Sjedinjenim Američkim Državama]] pod optužbom za [[pranje novca]], [[Korupcija|korupciju]] i prijevaru, a njegovo izručenje zatražila je Ukrajina koja ga tereti za zloupotrebu položaja i nepravomoćno stjecanje bogatstva. Vjeruje se da je Lazarenko iz zemlje prebacio milijarde [[Američki dolar|američkih dolara]]. Osim toga, njen muž Oleksandr, proveo je dvije godine skrivajući se i izbjegavajući zatvorsku kaznu koja se zasniva, prema riječima bračnog para Timošenko, na neutemeljenima i političkim optužbama bivšeg predsjednika Kučme.

Odmah nakon [[NarandžastaNarančasta revolucija|Narandžaste revolucije]], [[28. januar]]a [[2005]]., ukrajinsko tužiteljstvo je zatvorilo slučaj protiv tadašnje premijerke Julije Timošenko i njenih članova porodice zbog nedostatka dokaza. Konkretno radilo se o optužbama protiv njenog muža Oleksandra i njegovog oca, Genadija Timošenka. Ubrzo nakon odbacivanja optužnica, Oleksandr Timošenko se vratio u Ukrajinu.

Timošenko je bila nakratko uhapšena u februaru [[2001]]. Upravo je u to vrijeme postala najgorljivija protivnica tadašnjeg predsjednika [[Leonid Kučma|Leonida Kučme]] i većina analitičara smatra da je pažnja [[Rusija|Rusije]] koju je Timošenko navukla na sebe, bila zapravo pokušaj Rusije da zaštiti Kučmu, u kojem je imala saveznika. Ruske optužbe protiv Timošenko nikad nisu bile jasno obrazložene, a odbačene su tek kada je sišla s mjesta ukrajinske premijerke.

Kada je bila na čelu opozicije protiv Kučme od [[2001]]. do [[2004]]. godine, Timošenko ga je optuživala za korupciju i nejasnu smrt novinara [[Georgij Gongadze|Georgija Gongadzea]], opozicionog novinara, koji je otet i brutalno ubijen krajem [[2001]]. godine. U to je vrijeme i osnovala Blok Julije Timošenko ([[ukrajinski|ukr.]] ''Блок Юлії Тимошенко''), politički blok koji je na parlamentarnim izborima [[2002]]. osvojio 7,2% glasova. Također je predsjednica političke stranke «"Domovina»" (ukr. ''Батьківщина'').

Dana [[24. januar]]a [[2005]]. imenovana je ukrajinskom premijerkom pod Juščenkovim predsjedavanjem, postavši tako prva žena premijer u historiji Ukrajine. Nakon dugotrajnih pregovora o sastavljanju Kabinetakabineta ministara, Juliju Timošenko kao premijerku priznala je i [[Verhovna Rada]] [[4. februar]]a [[2005]]. sa većinom od 373 glasova (226 je bilo potrebno za potvrdu). Nakon nekoliko minuta, premijerka Julija Timošenko pročitala je imena svojih ministara, dok je predsjednik [[Viktor Juščenko]] potpisivao njihova imenovanja u [[parlament]]u.

Na mjestu premijerke zadržala se sve do [[8. septembar|8. septembra]] [[2005]]., kada je Juščenko raspustio Vladu. Kasnije ju je kritizirao kao premijerku, naglašavajući da je usporila [[Ekonomija|ekonomski]] rast. Nakon što je razriješena dužnosti, krenula je na turneju po [[Ukrajina|Ukrajini]] odlučna u svom naumu da osvoji predsjedničke izbore [[2006]]. godine. Iz svega je bilo jasno da želi nazad pod svaku cijenu mjesto ukrajinske premijerke.

Julija Timošenko je ojačala svoj Blok i ušla na predsjedničke izbore u martu [[2006]]. kao njegov vođa te osvojila 129 mjesta, što je dovelo do spekulacija o koaliranju Juščenkove stranke «"Naša Ukrajina»" i «"Bloka Julije Timošenko»" zajedno s ukrajinskim socijalistima ako žele spriječiti da na vlast dođe proruska opozicija na čelu s [[Viktor Janukovič|Viktorom Janukovičem]] odnosno «"Stranka Regiona»". Ponovno je izjavila da pretendira na mjesto premijerke ukoliko dođe do takve koalicije. Trenutno je na čelu najjače stranke od onih koje su činile «"Narandžastu koaliciju»".

Međutim, nekoliko mjeseci kako je bila ukrajinska premijerka, poteškoće u ispunjavanju datih obećanja za vrijeme [[NarandžastaNarančasta revolucija|Narandžaste revolucije]] polakopolahko su počele štetiti Vladi Julije Timošenko. Dana [[8. septembar|8. septembra]] [[2005]]., nakon ostavki nekoliko visokih funkcionera uključujući Petra Porošenka koji je bio na čelu Vijeća nacionalne sigurnosti i odbrane i zamjenika premijera Mikole Tomenka, Vlada Julije Timošenko je pala odlukom predsjednika Juščenka. Naslijedio je [[Jurij Jehanurov]], dotadašnji gubernator [[DnjipropetrovskaDnjepropetrovska oblast|DnjipropetrovskeDnjepropetrovske oblasti]]. Početkom oktobra [[2011]]. ukrajinski sud osudio ju je na sedam godina [[zatvor]]a zbog malverzacija prilikom sklapanja ugovora o trgovini [[PrirodniZemni plin|prirodnim plinom]]<ref name=BBC/>