[[Datoteka:Makosh Kaluga.jpg|300px|mini|desno|Vez s ruskog sjevera.XIXiz 19. stoljećavijeka.]]
'''Mokoš''' je ostatak kulta ''Majke [[Zemlja (planeta)|Zemlje]]'' koji je bio naročito snažan kod naroda s [[Ratarstvo|ratarskim]] običajima. KorijenjeKorijen imena jestje –mok''mok'' (značenja: mokra, močiti), ali isto tako ukazuje se na [[Sanskrt|sanskritsku]] etimologiju od –makha''makha'' (značenja: plemenito, bogato). Bila je to tzv. ''mat syraja zemlja -,'' vlažna zemlja (povezano sa ženskom spolnošću).
Zemlju, vrlo često zvanu svetom, okružuje niz tabua kao npr. zabrana zabijanja kolaca u nju prije proljetnog praznika, ona je tada noseća i uskoro će rađati novi život: - «''Ko udara zemlju, udara majku svoju po trbuhu»''. Čak i pad na zemlju bio je negdje smatran uvredom nanesenu njoj. Tada se trebalo ispričatiizviniti svetoj zemlji da ne bi došlo do posljedica nakon pada (lomova ili uganuća). Zabrana čupanja trave u tom vremenu bio je također odraz poštivanja prema nosećoj Zemlji: - «''Ko travu čupa, taj čupa kosu majci svojoj»''. Vrlo često se o zemlji narod izražavao kao o «"onoj koja je bogata»". Kod mnogih [[Slaveni|Slavena]] Mokoš je kasnije bila shvaćanashvatana kao kućni duh, čuvarica ženskih poslova i polja: - «"''Mokoš nadgleda kuću, štiti prelje, ponekad uznemiri žene koje predu, nadgleda ovce, striže ih... Za nju, pored škaramakaza za šišanje, ostavlja se i pramen vune»''".
Kao žensko božanstvo ostala je najduže u sjećanju žena, nomeđutim svi su juje slavili kao ženski aspekt kosmičkog poretka. Još do XVI16. vijeka kršćanski svećenicisveštenici prilikom ispovijedi obavezno su pitali svaku ženu: «"''Jesi li išla k Mokoši?»''". UnatočUprkos tome, ostalaMokoš je Mokošostala u sjećanju naroda sve do današnjih danadanas.
