Razlika između verzija stranice "Historija Mađarske"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
No edit summary
Red 12:
 
== Srednji vijek (895. - 1526.) ==
{{Glavni|Kneževina Ugarska|Kraljevina Ugarska|Osmanlijsko-ugarski ratovi}}Ugarski vođa [[Arpad, knez Ugarske|Arpad]] je ujedinio sva ugarska plemena preko [[Krvna zakletva|krvne zakletve]] ([[Mađarski jezik|mađarski]]: Vérszerződés) u jedinstvenu ugarsku naciju. Nakon toga je 895. godine stvorio novu državu na području Panonske nizije. Vojna moć nove ugarske države je dozvoljavala ugarima širenje na zapad. Poraz u [[Bitka kod Lechfelda|bici kod Lechfelda]] 955. godine je označio kraj ugarskog širenja na zapad, ali su nastavljena proširenja na jug na račun [[Bizantijsko carstvo|Bizantijskog carstva]] do 970. godine. Tada je knez [[Gejza, knez Ugarske|Gejza]] je bio nominalni vladar svih sedam ugarskih plemena. On je za cilj imao integraciju Ugarske u zapadnu Evropu kako bi izgradio državu prema zapadnom političkom i socijalnom modelu. Osnovao je [[Dinastija Arpad|dinastiju Arpad]] i proglasio svog sina Vajka (kasnije kralj [[Stjepan I, kralj Ugarske|Stjepan I]]) nasljednikom. Ova odluka nije bila u skladu sa tadašnjom tradicijom u kojoj je najstariji preživjeli član vladajuće dinastije proglašavan nasljednikom. Prema pravu predaka, princ [[Kopani Arpad|Kopani]], najstariji član dinastije, je trebao da naslijedi prijestolje. Nakon Gejzine smrti 997. godine, Kopani je digao pobunu u kojoj su mu se pridružila mnoga ugarska plemena sa Podunavlja. Pobunjenici su tvrdili da predstavljaju stari politički poredak, drevna ljudska prava, plemensku nezavisnost i paganska vjerovanja. Nakon toga je Stjepan I dobio odlučujuću bitku protiv svog strica Kopanija i ubio ga.{{Historija država Evrope}}
 
Nakon pobjede nad Kopanijem, [[Stjepan I, kralj Ugarske|Stjepan I]] je krunisan za kralja Ugarske 1. januara 1000. godine u glavnom gradu [[Esztergom|Esztergomu]]. Time mu je [[papa Silvestar II]] dao potpunu administrativnu vlast nad biskupijama i crkvama. Do 1006. godine, Stjepan I je učvrstio svoju vlast nakon uklanjanja svih protivnika koji su željeli da slijede staru pagansku tradiciju ili savez sa pravoslavnim [[Bizantijsko carstvo|Bizantijskim carstvom]]. Zatim je pokrenuo sveobuhvatne reforme koje su pretvorile Ugarsku u zapadnu hrišćansku feudalnu državu. Nakon uspostavljanja deset biskupija i dvije nadbiskupije, došlo je do izgradnje mnogih manastira, crkava i katedrala. Kako bi prikupio poreze, zemlju je podijelio na okruge ([[Mađarski jezik|mađarski]]: megyék) i uveo latinski jezik.
 
Nakon smrti hrvatskog kralja [[Dmitar Zvonimir|Zvonimira]], kralj [[Ladislav I, kralj Ugarske|Ladislav I]] je odlučio zaustaviti sukobe između hrvatskih plemića. Iskoristivši ove nemire, Ladislav I 1090. godine zauzima Slavoniju a njegov nasljednik [[Koloman, kralj Ugarske|Koloman]], nakon borbe sa [[Petar Svačić|Petrom Svačićem]], cijelu Hrvatsku. Nakon toga, Koloman sa hrvatskim plemstvom potpisuje [[Pacta Conventa|Pacta Conventu]] u [[Biograd na Moru|Biogradu na Moru]] 1102. godine, čime Hrvatska ulazi u [[Personalna unija|personalnu uniju]] sa Kraljevinom Ugarskom. Nakon uspostavljanja personalne unije, Hrvatska je zadržala veliki stepen unutrašnje autonomije, dok je stvarna moć bila u rukama lokalnog plemstva.
 
Nakon [[Crkveni raskol|crkvenog raskola]] između zapadne [[Rimokatolička crkva|rimokatoličke]] i istočne [[Pravoslavna crkva|pravoslavne crkve]] 1054. godine, Ugarska je bila najistočniji bedem zapadne civilizacije. Tokom 12. stoljeća, ugarski kralj [[Bela III, kralj Ugarske|Bela III]] (1172. - 1196.) je bio najbogatiji i najmoćniji kralj sa godišnjim porezom od 23.000 kg čistog srebra. Ovaj iznos je premašivao sredstva francuskog kralja [[Filip II, kralj Francuske|Filipa II]] koji se procjenjuje na 17.000 kg čistog srebra i engleskog kralja [[Rikard I, kralj Engleske|Rikarda I]] koji se procjenjuje na 11.000 kg čistog srebra. Kako bi smanjio uticaj Bizantijskog carstva u regionu, Bela III je proširio Ugarsku na jugu i jugoistoku zauzimajući Bosnu i Dalmaciju te proširujući suverenitet nad Srbijom.{{Historija država Evrope}}
[[Kategorija:Historija Mađarske]]