Razlika između izmjena na stranici "Iransko-irački rat"

nema sažetka izmjene
m (Uklanjanje Link FA/FL/GA)
| komandant2 = [[Saddam Hussein]]<br />Ali Hassan al-Majid<br />Taha Yasin<br />Izzat Ibrahim ad-Douri<br />Salah Aboud Mahmoud<br />Tariq Aziz<br />Adnan Khairallah<br />Saddam Kamel<br />Qusay Hussein<br />Massoud Rajavi<br />Maryam Rajavi
| komandant3 =
| snage1 = 500,.000 vojnici,<br />100,.000 todo 150,.000; Pasdaran i Basij,<br /> 100,.000 militiamilicija,<br />1,.000 tenkovitenkova,<br />747 avioniaviona,<br />750 helekopterihelikoptera<ref name="LOCFRD-Iran">{{Cite web| url = http://lcweb2.loc.gov/frd/cs/irtoc.html| author = Federal Research Division| title = Country Study: Iran| publisher = Library of Congress| postscript = <!--None-->}}</ref>
| snage2 = 300,.000 (1980),<br />1,.000,.000 (1988) vojnika,<br />4,.000 tenkovitenkova,<br />500+ avioni,<br />100+ helekopterihelikoptera<ref>{{Cite web
| url = http://www.globalsecurity.org/military/world/war/iran-iraq.htm | title =Iran–Iraq War (1980–1988) | publisher = Globalsecurity.org (John Pike)
| postscript = <!--None-->}}</ref>
Do kraja tog mjeseca Irak je prekršio sporazum iz [[1975]]. i preuzeo kontrolu nad cijelim područjem delte [[Shaat al-Arab]]. Obje su zemlje počele s napadima iz zraka.
 
[[Iranska revolucija]] je s vlasti svrgnula šaha [[Mohammed Reza Pahlavi|Rezu Pahlavija]], kojeg je podržavao Zapad i postavila radikalni [[Šijiti|šijitski]] [[islam]]ski režim [[ajatolah]]a [[Ruholah Homeini|Homeinija]]ja.
 
Ajatolah je želio svoju ideologiju proširiti i na druge zemlje [[Bliski Istokistok|Bliskog Istokaistoka]], uključujući i Irak, gdje je vladajuća [[Suniti|sunitska]] elita duže vremena obuzdavala nepokornu šijitsku većinu. Val podrške za ajatolaha Homeinija proširio se među iračkim šijitima, uzrokujući otpor vlastima, pa čak i pokušaj atentata na podpredsjednika vlade Tariqa Aziza.
Val podrške za ajatolaha Homeinija proširio se među iračkim Šijitima, uzrokujući otpor vlastima, pa čak i pokušaj atentata na podpredsjednika vlade Tariqa Aziza.
 
Mišljenja o uzrocima iračke invazije na Iran se razlikuju. Neki smatraju da je razlog bio ustanak Šijitašijita, drugi da je cilj bio odbraniti Bliski istok od širenja Homeinijeve ideologije, dok treći navode želju za vlašću.
 
== Izraelski zračni napad ==
 
Uprkos anticionizmu islamskog režima ajatolaha Homeinija, [[Izrael]] je podržao Iran. Tokom 1970-tih Irak je pokušao nagovoriti [[Francuska|Francusku]] da mu proda [[nuklearni reaktor]] sličan onima koji su korišteni u francuskom programu za razvoj oružja. Francuska je to odbila, ali je pristala prodati dijelove i pomoći u izgradnji eksperimentalnog reaktora Osirak u nuklearnom centru Tuwaitha nedaleko od [[Bagdad]]a.
Tokom 70-tih Irak je pokušao nagovoriti [[Francuska|Francusku]] da mu proda [[nuklearni reaktor]] sličan onima koji su korišteni u francuskom programu za razvoj oružja.
Francuska je to odbila, ali je pristala prodati dijelove i pomoći u izgradnji eksperimentalnog reaktora Osirak u nuklearnom centru Tuwaitha nedaleko od [[Bagdad]]a.
 
Izrael je utvrdio da Irak razvija nuklearno oružje. Strahujući da bi Irak mogao u budućnosti napasti Izrael, premijer Menachem Begin je poslao nekoliko ratnih aviona tipa [[General Dynamics F-16|F-16]] koji su u samo nekoliko sekundi reaktor pretvorili u ruševine. Izraelska vojska je tada saopštila da je napadom "nuklearni duh Bagdada vraćen nazad u bocu".
Izrael je utvrdio da Irak razvija nuklearno oružje.
Strahujući da bi Irak mogao u budućnosti napasti Izrael, premijer Menachem Begin je poslao nekoliko ratnih aviona tipa F-16 koji su u samo nekoliko sekundi reaktor pretvorili u ruševine.
Izraelska vojska je tada saopštila da je napadom "nuklearni duh Bagdada vraćen nazad u bocu".
 
Izraelski napad je dočekan s osudom, čak i od [[Sjedinjene Američke Države|Sjedinjenih Država]], tradicionalnog izraelskog saveznika.
Zna se da je Irak od [[1983]]. koristio bojni otrov [[iperit]], a od [[1985]]. i nervni bojni otrov [[tabun]] protiv iranske pješadije i slabo obučenih dobrovoljaca. Tabun ih je ubijao u vrlo kratkom vremenu.
 
Godine [[1988]]. Irak je hemijsko oružje upotrijebio protiv [[Kurdi|Kurda]] na sjeveru zemlje. Neke kurdske [[gerila|gerilske]] jedinice pridružile su se iranskoj ofanzivi. Dana [[16. mart]]a 1988. Irak je na kurdski grad Halabju bacio bombe punjene bojnim otrovima iperit, [[sarin]] i tabun. Procjenuje se da je poginulo od 3.200 do 5.000 civila{{Izvor}}, dok su mnogi preživjeli bili suočeni s dugotrajnim zdravstvenim problemima.
Neke kurdske [[gerila|gerilske]] jedinice pridružile su se iranskoj ofenzivi.
[[16. mart]]a 1988. Irak je na kurdski grad Halabju bacio bombe punjene bojnim otrovima iperit, [[sarin]] i tabun. Procjenuje se da je poginulo od 3.200 do 5.000 civila{{Izvor}}, dok su mnogi preživjeli bili suočeni s dugotrajnim zdravstvenim problemima.
 
[[Hemijsko oružje]] je korišteno i tokom iračke ofanzive pod nazivom Anfal, sedmomjesečne kampanje u kojoj je korištena taktika spaljene zemlje i u kojoj je ubijeno ili nestalo između 50.000 i 100.000 Kurda.{{Izvor}} Tada je uništeno i stotine sela.
 
Vijeće sigurnosti [[UjedinjeniUjedinjene narodinacije|Ujedinjenih narodanacija]] donijelo je rezoluciju kojom je osuđena upotreba hemijskog oružja. NoMeđutim, Sjedinjene Države i druge vlade zapadnog svijeta počele su u završnim fazama rata pružati vojnu i političku podršku Bagdadu.
 
== Podrška Zapada ==
 
Zapad je strahovao od širenja radikalnog [[islamizam|islamizma]] koji je propagirao ajatolah Homeini, te je htio spriječiti pobjedu Irana. [[1982]]. godine Sjedinjene Američke Države su uklonile Irak s spiska država koje podržavaju [[terorizam]]. Dvije godine nakon toga uspostavljeni su diplomatski odnosi, koji su bili prekinuti još od arapsko-izraelskog rata [[1967]]. Glavni irački dostavljač oružja bio je njegov dugogodišnji saveznik [[SSSR]].
Glavni irački dostavljač oružja bio je njegov dugogodišnji saveznik - [[SSSR]].
 
NoMeđutim, nekoliko zapadnih država, uključujući [[Velika Britanija|Britaniju]], Francusku i Sjedinjene Države, potajno je prodavalo oružje i vojnu opremu Iraku, a Amerikanci su sa [[Sadam Husein|Sadamovim]] režimom sarađivali i na obavještajnom planu. Skandal "[[Irangate]]", kojim je otkriveno da su Sjedinjene Države potajno prodavale oružje Iranu pokušavajući isposlovati oslobađanje američkih talaca iz zatočeništva u [[Liban|Libanu]], izazvao je nesuglasice između Washingtona i Bagdada.
Skandal "[[Irangate]]", kojim je otkriveno da su Sjedinjene Države potajno prodavale oružje Iranu pokušavajući isposlovati oslobađanje američkih talaca iz zatočeništva u [[Libanon]]u, izazvao je nesuglasice između Washingtona i Bagdada.
 
U završnim fazama rata Iran i Irak su svoje vojne snage usmjerili na napade na [[nafta|naftne]] tankere u [[Perzijski zaljevzaliv|Perzijskom zaljevuzalivu]] pokušavajući tako onemogućiti jedan drugog da ostvare prihod od izvoza nafte.
 
Američki, britanski i francuski ratni brodovi bili su upućeni u ZaljevZaliv, gdje je nekoliko [[kuvajt]]skih tankera plovilo pod američkom zastavom i vojnom pratnjom kako bi se spriječilo da ih Iran napadne.
 
Tokom "[[tankerski rat|tankerskog rata]]»" američki ratni brodovi su 1988. godine uništili više iranskih naftnih platformi i greškom, kako su tvrdile vlasti u [[Washington, DCD.C.|Washingtonu]], oborili iranski putnički avion sa 290 civila.
 
== Mir i dug ==
 
Prekid vatre stupio je na snagu mjesec dana kasnije, [[20. august]]a, a u to su područje upućene mirovne snage Ujedinjenih narodanacija.
 
Rat nije bitnije promijenio granicu između dvije države, noa cijena osmogodišnjeg ratovanja u ljudskim žrtvama i posljedicama po ekonomiju je bila ogromna i za Irak i za Iran.
 
Procjenjuje se da je poginulo 400.000 ljudi, a da ih je ranjeno čak 750.000. Tijela poginulih su otkrivana sve do nedavno, neka su pronađena prošle godine.
 
Ekonomska cijena rata je, prema nekima, za svaku zemlju iznosila više od 400 milijardi [[dolar]]a. U taj iznos su uključeni troškovi razaranja te procjena o izgubljenom prihodu zbog otežane proizvodnje i izvoza nafte.
 
== Reference ==
 
== . ==
{{reference}}
 
73.705

izmjena