Razlika između verzija stranice "Historija Osmanlijskog Carstva"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
No edit summary
Red 70:
 
Nakon toga, došlo je do uspostave medžlis-i Maarifi Umumiye (1841. godine), koji je bio prototip prvog osmanlijskog parlamenta (1876. godine); reorganizacije vojske i metode redovne regrutacije (1844. godine); usvajanja osmanlijske nacionalne himne i osmanlijske nacionalne zastave (1844. godine); prvog nacionalnog osmanlijskog popisa stanovništva (1844. godine); uspostavljanja institucije Vijeća javnih instrukcija (1845. godine) i ministarstva prosvjete (Mekatib-i Umumiye Nezareti; 1847. godine) koji je kasnije postao Maarif Nezareti (1857. godine); osnivanja prvog modernog univerziteta i akademije (1848. godine); osnivanja ministarstva zdravlja (Tıbbiye Nezareti, 1850. godine); osnivanja ministarstva za trgovinu (1850. godine); osnivanja Akademije nauka (Encümen-i Daniş, 1851. godine); osnivanja sudova u evropskom stilu (Medžlis-i Ahkam-ı Adliye, 1853. godine); osnivanja vrhovnog pravosudnog vijeća (Medžlis-i Ali-yi Tanzimat, 1853. godine); uspostavljanja modernog grada Istanbula (Şehremaneti, 1854. godine); uspostavljanja gradskog vijeća za prostorno uređenje (İntizam-ı Şehir Komisyonu, 1855. godine); ukidanja poreza za nemuslimane (1856. godine); osnivanja prve telegrafske mreže (1855. godine); osnivanja prve željeznice (1856. godine); osnivanja Osmanlijske Centralne banke (Bank-ı Osmanî-i Şahane, 1863. godine); osnivanja osmanlijske berze (Dersaadet Tahvilat Borsası, 1866. godine); osnivanja prve štamparije (Serbesti-i Kürşad Nizamnamesi, 1857. godine) i osnivanja škole ekonomskih i političkih nauka (Mekteb-i Mülkiye, 1859. godine).
 
Period Tanzimata je dostigao vrhunac uspostavom novog Ustava pod nazivom [[Osmanlijski Ustav iz 1876|Kanun-u Esâsî]] (Osnovni zakon) 23. novembra 1876. godine. Ovaj Ustav, napisan od strane pripadnika pokreta [[Mlade Osmanlije]], je uspostavio slobodu vjeroispovijesti i ravnopravnost svih građana pred zakonom. Međutim, [[Prva Ustavna era]] carstva je bila kratkog vijeka. Grupa reformatora poznata kao Mlade Osmanlije je vjerovala da će ustavna monarhija dati sve odgovore na sve veće socijalne nemire u carstvu. [[Državni udar|Državnim udarom]] 1876. godine, oni su prisilili sultana [[Abdulaziz (sultan)|Abdulaziza]] (1861. - 1876.) da abdicira u korist sultana [[Murat V|Murata V]]. Međutim, Murat V je zbog mentalne nesposobnosti svrgnut u roku od nekoliko mjeseci. Njegov nasljednik [[Abdul Hamid II]] (1876. - 1909.) je preuzeo vlast i proglasio ustavnu monarhiju 23. novembra 1876. godine. Nakon samo dvije godine, sultan Abdulhamid II je ukinuo Kanun-u Esâsî.
 
=== Krimski rat ===
{{Glavni|Krimski rat}}[[Krimski rat]] (1853. - 1856.) je bio dio dugotrajnog takmičenja između velikih evropskih sila za uticaj nad teritorijama [[Pad Osmanlijskog carstva|opadajućeg Osmanlijskog carstva]]. U ovom ratu Britanija i Francuska su uspješno branile Osmanlijsko carstvo od Rusije. Većina borbi su vođene na [[Krim|Krimu]], dok su manje borbe vođene u [[Anadolija|Anadoliji]], [[Kavkaz (geografska regija)|Kavkazu]], [[Baltičko more|Baltičkom moru]], [[Tihi okean|Tihom okeanu]] i [[Bijelo more|Bijelom moru]]. To je bio jedan od prvih "modernih" ratova, jer su uvedene nove tehnologije kao što je prva taktička upotreba željeznice i telegrafa. Kasnijim [[Sporazum u Parizu 1856|sporazumom u Parizu]] 1856. godine osigurana je osmanlijska kontrola nad [[Balkan|Balkanom]] i [[Crno more|crnomorskim slivom]]. Međutim, to je trajalo do osmanlijskog poraza u [[Rusko-turski rat (1877 - 1878)|Rusko-turskom ratu]] (1877. - 1878.).
 
Krimski rat je izazvao egzodus [[Krimski Tatari|Krimskih Tatara]]. Od ukupno 300.000 stanovnika Krima, oko 200.000 Krimskih Tatara se u talasu iseljavanja preselilo u Anadoliju. Pred kraj [[Kavkaski rat|Kavkaskog rata]], 90% prognanih [[Čerkezi|Čerkeza]] sa Kavkaza se nastanilo u Anadoliji. Osim njih, početkom 19. stoljeća je došlo do egzodusa velikog broja muslimanskog stanovništva sa Balkana, Kavkaza, Krima i [[Kreta|Krete]] na teritoriju Anadolije. Nakon pada Osmanlijskog carstva 1922. godine, polovina gradskog stanovništva Turske je bila potomak muslimanskih izbjeglica. Krajem 19. stoljeća, Krimski Tatari su imali značajnu ulogu u modernizaciji turskog obrazovanja.
 
=== Etnički nacionalizam ===
{{Glavni|Uspon nacionalizma u Osmanlijskom carstvu}}Nacionalizam je tokom 19. stoljeća, pored mnogih država, pogodio i razne teritorije Osmanlijskog carstva. Rastuća nacionalna svijest, zajedno sa sve većim osjećajem [[Etnički nacionalizam|etničkog nacionalizma]], je uspostavila nacionalističku misao kao jednu od najznačajnijih zapadnih ideja u Osmanlijskom carstvu. Veliki broj revolucionarnih političkih stranaka i ustanaka su imali dalekosežne posljedice u određivanju osmanlijske politike tokom 19. i početkom 20. stoljeća. Mnoge Osmanlije su smatrale da je politika carstva kriva za ovo stanje, dok su neki smatrali da je izvor [[Etnički sukob|etničkih sukoba]] bio vanjski faktor.
 
Etnički nacionalizam je toliko ojačao da je paralelno sa Napoleonovom invazijom 1804. godine, došlo do izbijanja [[Srpska revolucija|Srpske revolucije]] na Balkanu. Nakon njenog završetka, Srbija je dobila status [[Kneževina Srbija|samoupravne monarhije]] pod Osmanlijskim [[Suzerenstvo|suzerenstvom]]. Ohrabreni srpskim uspjehom, Grci su započeli [[Grčki rat za nezavisnost|rat za nezavisnost]] uspostavivši [[Prva Helenska republika|Prvu Helensku republiku]] 1821. godine. Ovu novu državu je [[Visoka porta|Porta]] priznala 1829. godine.
 
=== Balkan ===
{{Glavni|Historija Balkana}}Reforme Tanzimata nisu zaustavile rast nacionalizma u [[Dunavske kneževine|Dunavskim kneževinama]] i [[Kneževina Srbija|Kneževini Srbiji]], koje su bile polunezavisne skoro šest decenija. To je dovelo do jednostranog proglašenja nezavisnosti Kneževine Srbije i [[Velika kneževina Vlaška i Moldavija|Velike kneževine Vlaške i Moldavije]] 1875. godine. Nakon [[Rusko-turski rat (1877 - 1878)|Rusko-turskog rata]] (1877. - 1878.), ove dvije države i [[Kneževina Bugarska|Bugarska]] su dobile nezavisnost.
 
== Reference ==