Razlika između verzija stranice "Bjelorusi"

| regije = {{ZD-B|BJEBjelorusija}} 8.159.073 <ref>[https://archive.is/20120526234459/belstat.gov.by/homep/en/census/p5.php Popis 1999.]</ref>

| regija1 = {{ZD-R|RUSRusija}}

| regija2 = {{ZD-S|SAD}}

| regija3 = {{ZD-U|UKRUkrajina}}

| regija4 = {{ZD-K|KAZKazahstan}}

| regija5 = {{ZD-L|LATLatvija}}

| regija6 = {{ZD-B|BRABrazil}}

| regija7 = {{ZD-K|KANKanada}}

| regija8 = {{ZD-P|POLJPoljska}}

| regija9 = {{ZD-L|LITLitvanija}}

| regija10 = {{ZD-E|ESTEstonija}}

| regija20 = {{ZD-A|AUSAustralija}}

| regija24 = {{ZD-A|ARMErmenija}}

| jezici = [[bjeloruski jezik|Bjeloruski]]

| vjera = [[Pravoslavlje|Pravoslavci]] (većina) <br /> [[Grkokatolici]] (manjina)

'''Bjelorusi''' ([[bjeloruski]]: Беларусы / Belarus'i) su [[IndoeuropljaniIndoevropski jezici|indoeuropskiindoevropski]] narod iz grupe [[Istočni Slaveni|Istočnih Slavena]] naseljen uglavnom na teritorijuteritoriji današnje [[Bjelorusija|Bjelorusije]], nešto manje [[Ukrajina|Ukrajine]] i [[Rusija|Rusije]]. JezičnoJezički i etnički su najsrodniji [[Ukrajinci]]ma, a potom [[Rusi]]ma i [[Poljaci]]ma.

Bjelarus' je u srednjem vijeku označavala sjeverozapadnu [[regija|regiju]] države [[Kijevska Rus'Rusija|Kijevske Rus'iRusije]] na kojoj su u većini bila naseljena dva istočnoslavenska plemena: ukrajinsko pleme [[Derevljani]] na jugu (uglavnom područja [[Gomel]], [[Brest]] i [[Grodno]]) i bjelorusko pleme [[Dregoviči]] na sjeveru. Ime Bjelorusi (orginalno: ''Belarusi'') vuče svoje porijeklo prema toj srednjovjekovnoj regiji i [[termin]] se počeo intenzivnije koristiti tek nakon 18. stoljećavijeka. Prije 18. stoljećavijeka današnji Bjelorusi, u sklopu [[Historija LitveLitvanije|poljsko-litavskelitvanske države]], su radi svoje pravoslavne vjere i gotovo identičnih običaja, dobili ime prema srednjovjekovnim [[Ukrajinci]]ma, odnosno njihov stariji etnonim Rusini (lat. ''Ruteni'').

== Bjeloruski etnosnarod ==

GlavninuVećinu današnjeg bjeloruskog etnosanaroda čini nekadašnje slavensko pleme [[Dregoviči]] koje je nastanjivalo područijepodručje današnje sjeverne [[Bjelorusija|Bjelorusije]], potom nešto manje [[Poločani]] na krajnjem sjeveru regije, [[Derevljani]] na jugu i [[Radimiči]] na istoku. Na bjeloruski etnosnarod je također utjecao nekadašnji [[LitavciLitvanci|litavskilitvanski]] i djelomicedjelimično [[Poljaci|poljski]] etnosnarod koji se posebno definirao u jezičnomjezičkom izričajuizražaju. Generalno govoreći, današnjim Bjelorusima u biološkom i drugom smislu su najsličniji [[Ukrajinci]], potom [[Rusi]] i [[Poljaci]]. Utjecaj ruske kulture na bjelorusko društvo je najviše ekspanzirao u sklopu razvoja [[Historija Bjelorusije|Ruskog imperijacarstva]] nakon 18. stoljećavijeka.

[[Datoteka:Yakub Kolas.jpg|mini|100px|lijevo|Bjeloruski pjesnik i znanstveniknaučnik [[Jakub Kolas]] (1882-1956)]]

Početkom [[6. stoljeće|6.vijeka stoljeća]] teritorijteritorija moderne [[Bjelorusija|Bjelorusije]] biobila je naseljennaseljena istočnoslavenskim plemenima, precima suvremenihsavremenih Bjelorusa. U [[9. stoljeće|9.]] i [[10. stoljeće|10. stoljeću]]vijeku pojavljuje se nekoliko kneževina a jedna od njih se nalazi u području [[Polock]]a, i postaje dio srednjovjekovne države Kijevske RusiRusije koja usvaja kršćanstvo prema [[Bizantski crkveni obred|bizantskom obredu]].

Nakon dezintegracije [[Kijevska Rus'Rusija|Kijevske RusiRusije]] u 13. stoljećuvijeku bjeloruske zemlje su inkorporirane u Veliko vojvodstvo LitveLitvanije, na koje oni imaju snažan kulturni i religiozni utjecaj. Nakon dinastijske unije [[LitvaLitvanija|LitveLitvanije]] i Poljske [[1386]]., [[Litavci]]Litvanci se preobraćuju na latinsko kršćanstvo, a značaj pravoslavnog kršćanstva opada. Godine [[1596]]. bjeloruski biskupi zajedno s ukrajinskim prihvaćajuprihvataju uniju s Rimom. Većina populacije pripala je Unijatskoj crkvi, ali plemstvo u većini adoptiraprihvata katoličanstvo, zajedno s poljskim jezikom i kulturom.

U diobipodjelama Poljske [[1772]], [[1793]]. i [[1795]]. Bjelorusija je aneksirana [[Rusko Carstvocarstvo|Ruskom Carstvucarstvu]]. U 18. i [[19. stoljeće|19. stoljeću]]vijeku [[Rusi]] i [[Poljaci]] natječutakmiče se u lojalnosti bjeloruskim seoskim masama te ujedno naglašavaju njezinunjenu različitost od današnje [[Ukrajina|Ukrajine]]. Završetkom seoskog ustanka [[1863]]. koji je poveo Konstantin Kalinovsky ([[Kastus Kalinouski]]) dolazi do razvoja neovisnenezavisne Bjelorusije i dalje se stimulira kroz radove bjeloruskih pjesnika [[Jakub Kolas]]a i [[Janka Kupala|Janka Kupale]]. [[Bjelorusija]] proklamiraproglašava svoju nezavisnost u ožujkumartu [[1918]]., ponakon kolapsupropasti Ruskog Carstvacarstva.

Nakon poljsko-sovjetskog rata [[1920]]. zapadnu Bjelorusiju okupirala je [[Poljska]], a istočna Bjelorusija postaje dijelom [[SovjetskiSavez Savezsovjetskih socijalističkih republika|Sovjetskog Saveza]]. Godine [[1939]]. počekom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] i zapadnizapadna teritorijteritorija okupiranokupirana je od Sovjetske Rusije, ovo područje postaje veliko ratište u kojemukojem je došlo do enormnog uništenja, a Bjelorusi gube četvrtinu populacijestanovništva. U poslije-ratnomposlijeratnom razdobljuperiodu konačno dolazi do ekonomskog razvoja i nagle [[industrija]]lizacije.

Reformama sovjetskog vođe [[Mihail Sergejevič Gorbačov|Mihaila GorbačevaGorbačova]] sredinom osamdesetih godina 20. stoljećavijeka među narodom dolazi do jačanja nacionalne svijesti s masovnim pokretom [[Adradzhenne]] (ponovno rođenje) iz [[1989]]. godine što je uz tadašnje krize samo dovelo do skorog raspada Sovjetskog Saveza. Godine [[1991]]. formirana je [[Zajednica Nezavisnihnezavisnih Državadržava]] od bivših sovjetskih republika, [[Bjelorusija]] postaje neovisnanezavisna država, a [[Minsk]] postaje glavni grad Bjelorusije.

=== Narodna glazbamuzika i glazbalainstrumenti ===

Narodna glazbamuzika Bjelorusa je bogata a izvodi se na raznim domaćim [[Muzički instrumenti|instrumentima]]ma. Kao i u mnogim drugim krajevima u svijetu, ona se danas sve manje čuje, uglavnom u ruralnim predjelima, a njeno mjesto zauzeo je šund sa zapada. Od duhačkihpuhačkih glazbalainstrumenata oni imaju dvojnu frulu poznatu kao ([[parniouka]], dvzajchatki, [[dudki]], pasvisceli, hoosli, parnyia dudki) koja se sastoji od dviju cijevi različitih dužina. U istu skupunugrupu glazbalainstrumenata spada i '[[duda]]', sastoji se od mješine sačinjene od kože jazavca, koze ili teleta i s ne manje od tri cijevi različitih dužina 'soska', koja služi za upuhivanje zraka; 'perabor' koji daje melodiju i 'huk'. U južnoj Bjelorusiji poznat je rog 'roh', obično goveđi, ali se izrađuje i od drveta [[breza|breze]], [[javor]]a ili omorike. Rogovi naravno koriste lovcima pri lovu. "Dudka" je jedan od najstarijih glazbalainstrumenata kod Bjelorusa, to je frula s šest rupa za prste izrađena od ražineražove slame. U [[Minsk]]u je zovu "Zhalejka" ili "Dudachka". Postoje i instrumenti za udaranje kao "Vuhol'nik" i "Cymbalki" ; glazbalainstrumenti koja zvuk daju okretanjem: "Shmyhala" i "Trashchotka".

[[Hljeb|Kruh]], [[krumpirkrompir]], kupus i [[svinjetina]] uobičajena su hrana današnjih Bjelorusa. Tradicionalni obroci su im obroci doručak koji se satojisastoji od sendviča i kavekahve. Ručak dolazi u 3 sata iza podne i sastoji se od juhe, salate i glavnog obroka. Treći, ali glavni obrok, je većeravečera, koja se služi u 8 sati navečer. Slično kao i u [[Ukrajinska kuhinja|ukrajinskoj kuhnjikuhinji]], svinjetina je najpopularnija i tradicionalno uživaju u jelu znanompoznatom kao 'kotleta po krestyansky', u stvari to su svinjski kotleti koji se služe u umaku od gljiva. [[Machanka]] je umak koji se opet poslužuje s različitim mesom i [[palačinke|palačinkama]]. Od juha je kod Bjelorusa uobičajena '[[štči]]' koja se priprema od kisaelogkiselog zelja, krumpirakrompira i prženog luka i služi se uz kiselu kremu. Riječna riba i riječni rak uglavnom se poslužuju i jedu po restoranima.

Danas Bjelorusi u gradovima govore pretežno [[Ruski jezik|ruski]] ili ''[[trasjanka|trasjanku]]'' (prijevod: ''stočna hrana''), kako zovu jednu mješavinu ruskih i bjeloruskih elemenata. [[Bjeloruski jezik]] je nakon razdobljaperioda procvata u 901990-tim godinama, ponovo potisnut jezičnomjezičkom politikom [[Aleksandar Lukašenko|Lukašenka]] koji je opet ruski proglasio drugim [[službeni jezik|službenim jezikom]].