Razlika između verzija stranice "Ante Kovačić"

'''Ante Kovačić''' ([[Celine Goričke]]<ref name="AK"> ''Ante Kovačić'' - '''U registraturi''', ''Svjetlost'' Sarajevo 1998. ISBN 9958-10101-7</ref> krajkod [[Marija Gorica|Marije Gorice]], [[6. juni|6. juna]] [[1854]]. – Zagreb, [[10. decembar|10. decembra]] [[1889]]), bio je [[Hrvatska|hrvatski]] romanopisac, novelist i pjesnik.

Ante Kovačić seje rodiorođen 1854. godine u selu [[Celine Goričke]], u hrvatskom Zagorju u siromašnoj seljačkoj porodici. PotkrajKrajem 1856. godine Kovačićeva porodica seli se u obližnje selo [[Oplaznik]], gdje završava osnovnu školu. Seoski župnik Tomo Gajdek, preuzima brigu o njegovom daljem školovanju u Zagrebu. Završava pravni fakultet, doktorira i radi u Zagrebu kao pravnik.<ref name="AK"></ref> Mučan i naporan život proživio je kroz škole i kao odvjetničkiadvokatski pripravnik (kod Josipa Franka u Zagrebu od 1875-80), a položivši doktorat bio je pisar (u pisarnamapisarnicama dr. Banjavčića u [[Karlovac|Karlovcu]], dr. Goldmana i dr. Šrama u Zagrebu). IstaknutBio pristašaje istaknuti pristalica [[StrankaHrvatska stranka prava (Hrvatska)|Stranke prava]].

U [[Glina|Glini]] je vodio svoju vlastitu advokatsku kancelariju, gdje je često strankama od vlastitog novca plaćao biljegesudske takse. Par dana prije selidbe u [[Đurđevac]], doživljava slom živaca - jer ga otpremaju konjskim kolima iz Gline u Stenjevac u Zagrebu, na kojem putu zaradi upalu pluća i umre malo nakon toga u duševnoj bolnici.<ref name="AK"></ref>.

Prvi veliki Kovačićev prozni tekst ''[[Baruničina ljubav]]'' [[1877]]. je roman na razmeđugranici romantizma i realizma, nastao na uzorima [[Eugène Sue|Eugèna Suea]] i [[Honoré de Balzac|Balzaca]]a: mješavina dinamične i počesto nevjerovatne radnje i jezičkog vatrometa u čemu se Kovačić pokazao, uz [[August Šenoa|Šenou]], jednim od glavnih hrvatskih devetnaestostoljetnih jezikotvoraca 19. vijeka, po stepenu utjecaja daleko važniji od mnogih akademskih filologa. Roman obiluje likovima fatalnih žena (''Sofija Grefštajn''), preljubima, [[Incest|incestom]] i [[Samoubistvo|samoubistvima]], a kompozicijski je inovativan, i u evropskim izmjeramarazmjerama. Sljedeće godine izlazi ''[[Smrt babe Čengićkinje]]'', travestija koja s pravaških nacionalnih pozicija ismijava ilirsku i jugoslavensku ideologiju, karikirajući kultno [[Ivan Mažuranić|Mažuranićevo]] djelo. Kovačić je i autor više značajnih pripovijesti, među kojima se izdvajaju ''[[Ladanjska sekta]]'' i ''[[Zagorski čudak]]''. U sljedećem velikom romanu ''[[Fiškal]]'', [[1881]], autor ponavlja svoje središnje teme i stilemestilove: realistički pristup koji graniči s fantastikom i nerijetko se pretvara u grotesku, likove fatalnih žena, porugljivu, pa i otrovnu satiru stranaca (Nijemaca, Mađara) i južnoslavenske ideologije, žestoki napadaj na obamrlost hrvatskog plemstva i birokratski mentalitet, raspad osobnostikaraktera glavnih protagonista u ludilu ili samoubistvu. Prije svogasvog ''magnuma opusa'', romana ''[[U registraturi]]'', pisac je objavio i nedovršeni roman ''[[Među žabari]]'', ubojitu satiru na tadašnje političke moćnike koji su se uplašili u aktu prepoznavanja i spriječili daljnje izlaženje (tekst je izlazio u podlistcima).

[[Datoteka:Zapresic 3.JPG|mini|230px|Spomenik ispred knjižnicebiblioteke "Ante Kovačić" u [[Zaprešić]]u.]]

U glavnom djelu, ''U registraturi'' ([[1888]]), Kovačić obilno koristi autobiografski materijal. Ta osobnalična nota stvoritstvorila ćeje u ovom djelu stranice prožete s mnogo topline, neposrednog lirizma i usrdnijeg odnosa prema likovima, osobitonaročito u prikazu i opisu djetinstva Ivice Kičmanovića, glavnog lika u djelu. Iako svrstavan u klasike hrvatskog realizma, Kovačićev je veliki roman je torzo koji u sebe upija oprječneoprečne svjetonazore i poetike: u njemu nalazimose nalazi spektar situacija i motiva koji obuhvaćajuobuhvataju kanonska pravila i romantizma, realizma i naturalizma. Nastao u ognjici, nedotjeran i rastrgan, Kovačićev ''magnum opus'' je najimpresivnije djelo hrvatske narativne proze druge polovine 19. stoljećavijeka. Roman ''[[U registraturi]]'' izlazi 1888. u časopisu [[Vijenac (časopis)|Vijencu]] u nastavcma, a 1911. u knjizi kao roman.<ref name="AK"></ref> Neki su ga nazivali senzacionalnim romanom a neki su ga autoritetom svog položaja ocijenili negativno i to zbog fatalne žene Laure. O romanu se nije pisalo punih 10 godina (bio je zabranjen, – "knjiga u bunkeru"). Šutnju su razbili [[Milan Marjanović|Milan Marjanović]] i [[Antun Gustav Matoš|A. G. Matoš]]. Mladi su pisci su u Kovačiću otkrili beskompromisnog zastupnika teorije o slobodi umjetničkog stvaranja. Ovaj roman je primjer umjetnine koja ne može imati samo jednu dimenziju s obzirom na sadržaj, temu i ideju pa ni stil izraza. Ovo djelo je puno raznovrsnih tonova isto onako kako je i život. Ideja romana je: duhovna biografija druge polovine 19. vijeka viđena okom pravaša koji u pravednom ogorčenju s plemenitom namjerom pretjeruje kada u Hrvatskoj vidi samo zaostalost, servilnost i pokvarenost. To je podloga za njegovu satiru u što se uklapa i biografija Kičmanovića od 1-3 djela kada se čini da je Kovačić vizionarski antipicirao svoje vlastito duševno stanje odnosno organsku psihozu.

=== Hrvatski realizamRealizam ===

Cijelo djelo Ante Kovačića najjači je ostvarajnajjače ostvarenje hrvatskog realizma, i to u karakterističnom obliku za hrvatsku književnost u kojoj nema previše tekstova koji slave i posvećuju običnost i svakodnevnost: romani su to posvećeni suvremenojsavremenoj tematici (za razliku od Šenoe, čiji je opus najvećmanajvećim dijelom uronjen u historijsku problematiku), čudna mješavina romantizma, realizma i brutalnogabrutalnog naturalizma nabijena razornom satirom i očajem nad stanjem hrvatskogahrvatskog društva; kultom fatalne žene ukorijenjenogaukorijenjenog u romantizmu; burnim zapletima i velikim strastima, te propašću glavnih likova u zločinu, ubistvu, ludilu i samoubistvu. Raspet između romantizma i naturalizma, Kovačić je senzibilitetom predšasnikprethodnik velike tradicije hrvatskogahrvatskog romana egzistencijalističke i političko-satiričkesatiričkog usmjerbeusmjerenja. Objavljuje u književnim časopisima: [[Vijenac (časopis)|Vijenac]], [[Hrvatski dom (časopis)|Hrvatski dom]], [[Obzor (časopis)|Obzor]], [[Primorac (časopis)|Primorac]], [[Hrvatska lipa (časopis)||Hrvatska lipa]] i [[Sloboda (časopis)|Sloboda]].<ref name="AK"></ref>

* '''1877.''' - ''[[Baruničina ljubav]]'', roman;

* '''1878.''' - ''[[Smrt babe Čengićkinje]]'';

* '''1880.''' - ''[[Ladanjska sekta]]'' i ''[[Zagorski čudak]]'', pripovjesti;

* '''1881.''' - ''[[Fiškal]]'', roman;

* '''1886.''' - ''[[Među žabari]]'', nedovršeni roman;

* '''1888.''' - ''[[U registraturi]]'', roman;

* '''1949.''' - ''Stihovi'';

* '''1950.''' - ''Djela, I-II'';

* '''1952.''' - ''Feljtoni i članci'';