Razlika između verzija stranice "Informacijski sistem"

[[Softver]] se obično dijeli na dvije šire shvaćene klase: sistemski ili operativni softver i softver aplikacije. Osnovni sistemski softver se prepoznaje pod imenom operativni sistem. Operativni sistem upravlja hardverom, datotekama i drugim resursima sistema, osiguravajući sistematsko, konzistentno obavljanje zadataka i kontrolu računara, najčešće preko grafičkog korisničkog sučelja. Softverske aplikacije su programi dizajnirani za obavljanje specijalizovanih zadataka od kojih se mnogi nude na tržištu kao paketi pripremljeni za korišćenjekorištenje odmah poslije instaliranja.

Mnogi informacioni sistemi su primarno upravljači bazama podataka. [[Baza podataka]] je kolekcija međusobno povezanih podataka, organizovanih na najpogodniji način za korišćenjekorištenje, ili vađenje podataka po zadatim kriterijumima. Tipičan primjer baza podataka u jednom preduzeću su podaci o radnicima i katalozi proizvoda. Naročitu vrijednost posjeduju baze o kupcima, koje se koriste za dizajn i [[marketing]] novih proizvoda. Bilo ko je ikada kupio nešto sa kreditnom karticom, direktno u prodavnici, preko elektronske pošte, ili na [[Internet]]u, postaje dio neke od mnogobrojnih baza o kupcima.

Kvalifikovani stručnjaci su vitalna komponenta svakog informacionog sistema. Tehničko osoblje se sastoji od razvojnih i menadžera operacija, analista i dizajnera sistema, programera softvera i administratora sistema. Kao dodatak, radnici u jednoj organizaciji moraju biti osposobljeni za korišćenjekorištenje kapaciteta informacionog sistema. Stotine miliona ljudi iz cijelog svijeta svjesno ili nesvjesno uče da koriste informacione sisteme koristeći Internet.

Procedure za korišćenjekorištenje, upravljanje i održavanje informacionih sistema su dio njihove dokumentacije. Naprimjer, neophodno je definisati procedure za pokretanje programa za naredbu isplati dohodaka, uključujući procedre za trenutak pokretanja, ko ima neophodnu dozvolu da ga pokrene i ko će imati pristup izlaznim informacijama.

Sistemi za upravljanje znanjem se sastoje od metoda sakupljanja znanja, odnosno njegovog organizovanja u cjelinu, kao i procedura i metodologija korišćenjakorištenja akumuliranog znanja u organizacijama. Ova vrsta znanja se obično sastoji od pisane dokumentacije i slika koje sadrže patenti, metoda dizajna, zbira efikasnih poslovnih strategija, različitih studija i analiza kompetencije i sličnih resursa. Baza znanja jedne organizacije nije eksplicitnog karaktera, tako da ti sistemi pomažu korisnicima da stignu do onih članova organizacije čiji stručni profil najbolje odgovara njihovom upitu. Pristup znanju jedne organizacije se obično realizuje preko lokalne mreže (Intranet, ili mreže zatvorenog tipa), koje su snadbjevene specijalizovanim softverom za pretragu.