Razlika između verzija stranice "Napoléon Bonaparte"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m →‎Bitka kod Austerlitza <ref name="NB2"/>: pravopis, replaced: pariški → pariski using AWB
m pravopis, replaced: parišk → parisk (2) using AWB
Red 22:
'''Napoléon Bonaparte''' ([[Francuski jezik|francuski]]: Napoleone di Buonaparte; 15. august 1769. - 5. maj 1821.) je bio francuski vojni i politički lider koji se istakao tokom [[Francuska revolucija|Francuske revolucije]] gdje je vodio [[Vojna karijera Napoleona Bonaparte|nekoliko uspješnih vojnih kampanja]] tokom [[Francuski Revolucionarni ratovi|Revolucionarnih ratova]].<ref name="NB1">[http://www.napoleon-online.de/html/napoleon.html Biografija sa stranice Napoleon online] učitano 5.5.2014 {{Simboli jezika|de|Njemački}}</ref> Bio je car Francuske kao '''Napoleon I''' od 1804. do 1814. godine i ponovo 1815. godine. Dominirao je evropskim i svjetskim poslovima više od deset godina dok je vodio Francusku protiv niza koalicija tokom [[Napoleonovi ratovi|Napoleonovih ratova]]. Pobijedio je u većini ovih ratova stvarajući [[Prvo Francusko carstvo|ogromnu imperiju]] nad velikim dijelom kontinentalne Evrope do konačnog sloma 1815. godine. Često se smatra jednim od najvećih komandanata u historiji, a njegovi ratovi i kampanje se danas izučavaju na vojnim školama u cijelom svijetu. On je i dalje jedan od najpoznatijih i najkontroverznijih političkih ličnosti u historiji. U civilnim poslovima, Napoleon je imao veliki dugoročni uticaj donoseći liberalne reforme u zemlje koje je osvojio, posebno u Holandiji, Švicarskoj i velikim dijelovima moderne Italije i Njemačke. Time je realizirao temeljnu liberalnu politiku u Francuskoj i zapadnoj Evropi. Njegovo trajno pravno dostignuće, [[Francuski građanski zakonik]], je usvojen u raznim oblicima u četvrtini pravnih sistema u svijetu, od Japana do Kvebeka.
 
Rođen je na [[Korzika|Korzici]] u relativno [[Bonaparte|skromnoj porodici]] [[Italijansko plemstvo|plemenitog toskanskog porijekla]]. Podržao je od početka Francusku revoluciju jer je pokušavao da proširi svoje ideale na Korzici, ali je prognan sa otoka 1793. godine. Dvije godine kasnije, spasio je [[Direktorij (Francuska)|francusku vladu]] od kolapsa pucajući na pariškuparisku rulju sa topovima. Zbog toga ga je Direktorij nagradio dajući mu komandu nad francuskom vojskom stacioniranoj u Italiji u 26. godini. Kada je započeo svoju [[Borbe u Italiji tokom Francuskih Revolucionarnih ratova|prvu vojnu kampanju]] protiv Austrije i njenih italijanskih saveznika, postigao je niz odlučujućih pobjeda koje su postale poznate širom Evrope. Nakon poraza Saveznika, komandovao je [[Napoleonova invazija na Egipat i Siriju|vojnom ekspedicijom na Egipat]] 1798. godine zauzimajući Osmanlijsku pokrajinu nakon [[Bitka kod piramida|pobjede nad Memlucima]]. Nakon osvajanja Egipta pokrenuo je modernu [[Egiptologija|egiptologiju]] nakon brojnih [[Kamen iz Rosette|otkrića]].
 
Nakon povratka iz Egipta, Napoleon je organizirao [[Državni udar 18. brimera|puć u novembru 1799. godine]] i postao [[Francuski konzulat|prvi konzul]] Republike. Nakon još jedne pobjede nad Austrijom u [[Bitka kod Marenga|bici kod Marenga]] 1800. godine osigurao je svoju političku moć. Uz pomoć [[Konkordat iz 1801. godine|Konkordata iz 1801. godine]], obnovio je sve vjerske privilegije Katoličkoj crkvi zadržavajući zemlje koje su zaplijenjene tokom revolucije. Država je nastavila da imenuje biskupe kontrolišući crkvene finansije. Kako bi imao kontrolu nad Francuskom, [[Konzervativni Senat|Senat]] ga je proglasio carem Francuske 1804. godine stvorivši time [[Prvo Francusko carstvo|Francusko carstvo]]. Nakon toga, Napoleon je razbio [[Rat Treće koalicije|Treću koaliciju]] nakon odlučujuće [[Bitka kod Ulma|pobjede kod Ulma]] 1805. godine, a historijskom pobjedom u [[Bitka kod Austerlitza|bici kod Austerlitza]] došlo je do raspada [[Sveto rimsko carstvo|Svetog rimskog carstva]]. Međutim, u oktobru 1805. godine uništena je francuska flota u [[Bitka kod Trafalgara|bici kod Trafalgara]], omogućavajući Britaniji da nametne pomorsku blokadu Francuskim obalama. Iz osvete, Napoleon je uspostavio [[Kontinentalni sistem]] 1806. godine prekinuvši kontinentalnu trgovinu sa Britanijom. Iste godine je [[Rat četvrte koalicije|Četvrta koalicija]] pokrenula rat protiv njega jer je Pruska postala zabrinuta rastućim francuskim utjecajem na kontinentu. Napoleon je razbio prusku vojsku u [[Bitka kod Jene|bitki kod Jene]], a zatim je okrenuo svoju pažnju prema Rusiji koju pobjeđuje u junu 1807. godine kod [[Bitka kod Fridlanda|Fridlanda]] prisiljavajući je da prihvati [[sporazum u Tilzitu]].
Red 43:
Novi režim kralja [[Luj XVIII, kralj Francuske|Luja XVIII]] pokazao se tako nepopularnim da je Napoléon nakon samo godinu dana sa šačicom pristaša uspio preuzeti vlast i započeti vladavinu poznatu kao [[Sto dana]]. Taj period završio je u junu [[1815]]. godine nakon poraza u [[Bitka kod Waterlooa|bici kod Waterlooa]]. Napoléon je zarobljen od Britanaca i zatočen na ostrvu [[Sveta Helena]] gdje je umro šest godina kasnije.
 
Godine [[1840]]. njegovi posmrtni ostaci vraćeni su u Francusku gdje je pokopan u [[Pariz|pariškompariskom]] [[Dom invalida|Domu invalida]]. Njegov pogreb smatra se jednim od najvećih i najveličanstvenijih u historiji.
 
Zbog svoje kratke ali burne vladavine Napoléon je i danas predmetom velikih kontroverzi. Jedni ga smatraju beskrupuloznim tiraninom i militaristom čija je vanjska politika izazvala krvoproliće i pustošenje koje se u [[Evropa|Evropi]] nije ponovilo sve do doba [[Adolf Hitler|Adolfa Hitlera]]. S druge strane navode se njegova manje spektakularna, ali za razvoj evropske ekonomije i kulture daleko važnija dostignuća na polju unutrašnje politike, odnosno cijeli niz liberalnih reformi kojima je staro [[feudalizam|feudalno]] uređenje postupno zamjenjivano modernim [[kapitalizam|kapitalizmom]] oličenim u Napoléonovom zakoniku poznatom kao [[Code civile]].