Razlika između verzija stranice "Fjodor Dostojevski"
[pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Vraćene izmjene korisnika 92.36.182.210 (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika Nerko65 |
m →Razdoblje velikih ostvarenja: pravopis, replaced: obuhvaća → obuhvata using AWB |
||
Red 51:
== Razdoblje velikih ostvarenja ==
Godine [[1864]]. Dostojevski objelodanjuje briljantne "Zapise iz podzemlja" - jedan od najintenzivnijih kratkih romana uopšte, preteču ispovjednih narativnih djela [[Albert Camus|Camusa]], Krleže, Rilkea, Hamsuna i Sartrea. U njemu je autor primijenio niz postupaka u kojima je obnovio prozne tehnike i postavio obrazac svojih budućih velikih romana: ideološki obračun s utopijskim i opštenito "humanističkim" liberalnim stereotipima, obilje [[esej]]ističkih elemenata koji su esencijalno dramatizirani sokratovski dijalozi vođeni u atmosferi nabijenoj strastima i skandalima; novinarski stil kojemu je jedina svrha funkcionalnost u saopštavanju piščeve vizije, a ne [[Estetika|estetski]] doživljaj kao takav; psihološku tipologiju koja
U velike romane Dostojevskog obično se broje sljedeća djela: "Zločin i kazna" ([[1866]].), njegovo tehnički najsavršenije djelo, o ideološki motiviranom ubistvu s glavnim likom Rodionom Raskoljnikovim, prototipom Nietzscheovog nadčovjeka, slomljenim u [[Nihilizam|nihilizmu]] i spašenom ljubavlju prostitutke, svetice Sonje Marmeladove; "Idiot" ([[1868]].), u kojem je Dostojevski dao lik "fatalne žene" Nastasje Filipovne (oblikovan prema sjećanju na prvu suprugu), te kristoliki lik kneza Miškina, pokušaj portreta neuvjetovanog dobra; "Bjesovi"/"Demoni"/»Zli dusi" ([[1872]].), "najdostojevskijevski" roman o grupi nihilističkih revolucionara, djelo metafizičke aure u ruhu prvog modernog političkog romana; "Mladić"/»Žutokljunac» ([[1875]].), rusku verziju njemačkog odgojnog romana, koji karakteristično vrije skandaloznim i nevezanim događajima i ne vodi, poput klasičnih "Bildungsromana» [[Goethe]]a ili Kellera, ni u kakvu sređenu građansku egzistenciju, nego završava vrlogom kaosa kojim je i počeo; te posljednje, najopsežnije i najveće djelo, "Braća Karamazovi» ([[1881]].), formalno o patricidu u obitelji s ocem (Fjodorom) i četvoro braće (Dimitrijem, Ivanom, Aljošom, Smerdjakovim), no romanom u kojem je pisac sumirao sve svoje opsesivne teme, i za koji se može reći da mu je glavni "junak» Zlo, oličeno u Satanu, no pobijeđeno porukom nade u uskrsnuće i vječni život.
|