Razlika između verzija stranice "Luj XV, kralj Francuske"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
m pravopis, replaced: Pariški → Pariski (2) using AWB
Red 33:
 
=== Testament Luja XIV ===
Luj XIV je odlučio kratko prije svoje smrti da praunukovim [[regent]]om proglasi svog vanbračnog sina [[Luj August, regent Francuske|Luja Augusta]], umjesto svog bratića, orleanskog vojvodu [[Filip II, vojvoda Orléansa|Filipa]]. PariškiPariski parlament je njegovu oporuku poništio i regentom proglasio orleanskog vojvodu.
 
Službeno proglašenje početka vladavine Luja XV tako nastupilo je s nekoliko dana zakašnjenja zbog poništavanja oporuke Luja XIV. Moć stečenu ovom odlukom parlament više nikad neće prepustiti, tako da je gotovo tokom cijeloga svog života Luj XV bio osuđen na saradnju s parlamentom koji nema određene ovlasti.
Red 43:
Kraj te politike završava odlukom o ulasku u [[Rat za austrijsku baštinu]] ([[1740]] - [[1748]]). Taj rat po svom završetku ne donosi ništa Francuskoj osim pojave nepopularnosti nekad voljenog kralja koji je preuzeo direktno upravljanje državom [[1743]]. godine. Osnovni razlog za tu nepopularnost bio je povratak osvojene [[Belgija|belgijske]] teritorije Austriji mirovnim sporazumom.
 
Prvi hici novog rata koji formalno počinje [[1756]]. godine ispaljeni su još [[1754]]. britanskom invazijom francuskih kolonija u Americi. Taj rat je u historiji Evrope upisan pod nazivom [[Sedmogodišnji rat]]. On završava kompletnim kolonijalnim porazom Francuske koja je PariškimPariskim mirovnim sporazumom iz [[1763]]. godine morala Velikoj Britaniji predati Kanadu i odreći se prava na indijski potkontinent. U pokušajima smirivanja stanovništva ogorčenog mirovnim sporazumom Luj XV se odlučuje na aneksiju [[Lotaringija|Lotaringije]] [[1766]]. godine nakon smrti punca, poljskog kralja i lotarinškog vojvode [[Stanislav I, kralj Poljske|Stanislava]], i kupovinu Korzike [[1768]]. godine od bankrotirane Genove.
 
Posljednje godine Luja XV najbolje opisuje izvještaj austrijskog ambasadora u Parizu svojoj vladi: