Razlika između verzija stranice "Historija Osmanlijskog Carstva"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
No edit summary
Red 62:
 
[[Srpska revolucija]] (1804. - 1815.) je označila početak ere [[Nacionalni identitet|nacionalnog buđenja]] na Balkanu nazvanog [[Istočno pitanje]]. Suverenitet [[Kneževina Srbija|Srbije]] kao nasljedne monarhije je priznat 1830. godine. Godine 1821. [[Osmanlijska Grčka|Grci]] su [[Grčki rat za nezavisnost|objavili rat]] sultanu. Pobuna koja je nastala u Moldaviji kao diverzija je izazvala glavnu revoluciju na [[Peloponez|Peloponezu]], koji je zajedno sa sjevernim dijelom [[Korintski zaljev|Korintskog zaljeva]], postigao nezavisnost 1829. godine. Do sredine 19. stoljeća, Osmanlijsko carstvo je nazvano "bolesnik" Evrope. Nakon ovih uspjeha, tokom 1860.-ih i 1870.-ih nezavisnost su dobile i Vlaška, Moldavija i [[Kneževina Crna Gora|Crna Gora]].
 
== Opadanje moći i modernizacija (1828. - 1908.) ==
{{Glavni|Pad Osmanlijskog carstva}}Tokom ovog perioda, Osmanlijsko carstvo se suočilo sa brojnim izazovima u odbrani carstva od strane invazije i okupacije. Carstvo je prestalo da ulazi samo u konflikte uspostavljajući saveze sa mnogim evropskim državama kao što su Francuska, Holandija, Velika Britanija i Rusija. Na primjer, u [[Krimski rat|Krimskom ratu]] 1853. godine, Osmanlijsko carstvo je zajedno sa Velikom Britanijom, [[Drugo Francusko carstvo|Francuskom]] i [[Kraljevina Sardinija|Kraljevinom Sardinijom]] vodilo rat protiv [[Rusko carstvo|Rusije]].
 
=== Modernizacija ===
Tokom perioda [[Tanzimat|Tanzimata]] (1839. - 1876.), mnoge ustavne reforme su dovele do uspostavljanja moderne vojske, reforme bankarskog sistema, zamjene vjerskih prava sa sekularnim zakonom i izgradnje modernih fabrika. [[Hatišerif|Hatišerifom]] iz 1856. godine, sultan je obećao jednakost svim osmanlijskim građanima bez obzira na njihovu etničku i vjersku pripadnost. Generalno, reforme tokom perioda tanzimata su imale dalekosežne efekte. Uspostavljene su obrazovne škole u kojima su znanje stekli mnogi budući progresivni lideri i mislioci Republike Turske, Balkana, Bliskog istoka i sjeverne Afrike. Kako bi se izvršila modernizacija, Osmanlijsko carstvo je 1840. godine uvelo prvi osmanlijski papirni novac, prvu poštu, sistem finansiranja po francuskom modelu i građanski i krivični zakon.
 
Nakon toga, došlo je do uspostave medžlis-i Maarifi Umumiye (1841. godine), koji je bio prototip prvog osmanlijskog parlamenta (1876. godine); reorganizacije vojske i metode redovne regrutacije (1844. godine); usvajanja osmanlijske nacionalne himne i osmanlijske nacionalne zastave (1844. godine); prvog nacionalnog osmanlijskog popisa stanovništva (1844. godine); uspostavljanja institucije Vijeća javnih instrukcija (1845. godine) i ministarstva prosvjete (Mekatib-i Umumiye Nezareti; 1847. godine) koji je kasnije postao Maarif Nezareti (1857. godine); osnivanja prvog modernog univerziteta i akademije (1848. godine); osnivanja ministarstva zdravlja (Tıbbiye Nezareti, 1850. godine); osnivanja ministarstva za trgovinu (1850. godine); osnivanja Akademije nauka (Encümen-i Daniş, 1851. godine); osnivanja sudova u evropskom stilu (Medžlis-i Ahkam-ı Adliye, 1853. godine); osnivanja vrhovnog pravosudnog vijeća (Medžlis-i Ali-yi Tanzimat, 1853. godine); uspostavljanja modernog grada Istanbula (Şehremaneti, 1854. godine); uspostavljanja gradskog vijeća za prostorno uređenje (İntizam-ı Şehir Komisyonu, 1855. godine); ukidanja poreza za nemuslimane (1856. godine); osnivanja prve telegrafske mreže (1855. godine); osnivanja prve željeznice (1856. godine); osnivanja Osmanlijske Centralne banke (Bank-ı Osmanî-i Şahane, 1863. godine); osnivanja osmanlijske berze (Dersaadet Tahvilat Borsası, 1866. godine); osnivanja prve štamparije (Serbesti-i Kürşad Nizamnamesi, 1857. godine) i osnivanja škole ekonomskih i političkih nauka (Mekteb-i Mülkiye, 1859. godine).
 
== Reference ==