Razlika između verzija stranice "Dubrovačka Republika"

Dubrovnik je u početku bio u sastavu Dalmatinskog temata i priznaje vlast [[BizantijaBizantijsko carstvo|Bizanta]]. Prvi se put u historijskim dokumentima se spominje [[850]]. ggodine. Oko [[992]]. g. spalio ga je [[Makedonija|makedonski]] car [[Samuilo]]. Krajem [[10. vijek]]a osniva se dubrovačka [[nadbiskupija]] i [[metropolija]]. Tada postaje crkveno nezavisan od [[Split]]a. Od [[1205]]. g. priznaje vlast [[Venecija (država)|Venecije]], što traje do [[1358]]. ggodine. U vrijeme mletačke vlasti Dubrovčani dižu tri bune, ali se nisu mogli osloboditi mletačkogmletačke gospodstvavlasti. U 13. vijeku osnovan je [[Dubrovački arhiv]].

Dubrovnik je priznavao vlast [[Venecija|Venecije]] od 1205. Kneza su birali Mlečani a Dubrovčani su birali [[Malo vijeće|Malo]] i [[Veliko vijeće]], [[Senat]], te ostale organe gradske samouprave. Grad je [[1272]]. dobio [[statut]]. U Dubrovniku se vrlo rano razvija pomorstvo i trgovina. Vremenom Dubrovnik postaje glavna izvotznaizvozna luka za države u zaleđu za Zahumlje i Travuniju, a kasnije za Bosnu i Rašku.

U vrijeme uspona [[Raška|Raške]] Dubrovačka republika se uspješno branila od njenih napada. U [[13. vijek]]u vlast Dubrovnika raste na šire gradsko područje i susjedne teritorije. Tako se [[Lastovo]] dobrovoljno priključuje Dubrovniku, a od [[1333]]. u sastavu Dubrovačke republike je i [[Stonski rat]] sa [[Ston]]om. [[1345]]. i [[Mljet (ostrvo)|Mljet]] ulazi u sastav Republike. [[Zadarski mir|Zadarskim mirom]] [[1358]]. posjedi Venecije u Dalmaciji pripali su [[Ugarska|ugarskoj državi]]. Time je i Dubrovnik prihvatio ugarsko vrhovništvo ([[Ludovik I, kralj Ugarske|Ludovik I]]) i plaćao danak od 500 [[dukat]]a. Od tog vremena Dubrovnik sve više izgrađuje svoju samostalnost i nezavisnost. [[Knez]]a biraju sami Dubrovčani, a nakon smrti Ludovika I [[1380]]. razvija se u samostalnu državu.

[[Ston]] je imao veliko strateško značenje za [[Dubrovnik]], jer je tako mogao kontrolisati plovidbu oko ušća rijeke [[Neretva|Neretve]] i u [[Mljetski kanal|Mljetskom kanalu]]. Prostor od Stona do [[Zaton (Dubrovnik)|Zatona]], Dubrovačka republika je osigurala kada je krajem [[14. vijek|14. vijek]]a od Bosne kupila [[Primorje (župa)|Slansko Primorje]]. U [[15. vijeku Dubrovnik je od vojvode [[Sandalj Hranić Kosača|Sandalja Hranića]] juna 1419. i vojvode [[Radoslav Pavlović|Radoslava Pavlovića]] decembra 1426. kupio [[Konavle (Hrvatska)|Konavle]]. Time je završeno teritorijalno širenje Dubrovnika.

U Dubrovačkoj republici, koja je bila organizirana kao patricijska republika po uzoru na Mletke, vlast je imala vlastela sakupljena u [[Veliko vijeće|Velikom vijeću]]. U Veliko vijeće je ulazila punoljetna vlastela. Postojalo je i [[Malo vijeće]] od 11 članova koji su zajedno sa najistaknutijim pripadnicima Velikog vijeća činili [[Vijeće umoljenih]] od 45 članova. Knez se birao na mjesec dana. Dubrovnik nije imao stalnu vojsku iako je stalno ratovao zbog svog specifičnog položaja koji je bio interesna sfera jačih sila zbog kontrole plovidbe prema istoku i njegove jake posredničko -trgovačke aktivnosti, time je postao težnja vladara iz zaleđa ili pomorski jakih sila kao što su MletciMleci. Postojali su stalni redari i straža, a ako je bilo potrebno, uzimao je plaćenike, a nadasve se oslanjao na svoju diplomaciju. U [[15. vijek|15. st.vijeku]] imao je oko 40.000 stanovnika.

Dubrovačka republika doživljava svoj procvat u [[16. vijek|16. st.]]vijeku, kada Dubrovčani uspješno uspostavljaju trgovačke veze s [[Osmanlijsko carstvo|Osmanlijama]], kojima plaćaju danak u novcu i robi. Istovremeno zadržavaju slobodu, nezavisnost i povlastice slobodne trgovine na cijelom području [[Osmanlijsko carstvo|Osmanlijskog carstva]]. Dubrovčani su već od ranije imali svoja uporišta na [[Balkan]]u i uspješno razvijaju trgovinu sa Portom, ali i [[Italija|Italijom]] i [[Španija|Španijom]].

Trguje se [[rudarstvo|rudarskim]], [[poljoprivreda|poljoprivrednim]] i [[stočarstvo|stočarskim]] proizvodima, manufakturnom robom, [[Kuhinjska solSo|soljusoli]] i dr. U 16. v.vijeku Dubrovnik je imao jaku [[mornarica|mornaricu]], sa oko 180 brodova. Dubrovački su brodovi prevozili su robu stranih trgovaca, plovili obalama [[MediteranSredozemlje|Mediterana]]a i stizali sve do [[Engleska|Engleske]].

TemeljOsnova privrednog razvoja Dubrovačke republike činili su [[pomorstvo]] i [[trgovina]] sa okolnim područjima (pogotovo srednjovjekovnom Bosnom), ali i [[zanat]]. U 15. v.vijeku organizuju se prve radionice za proizvodnju [[sukno|sukna]], [[staklo|stakla]] i [[sapun]]a. U to vrijeme Dubrovnik je imao i prosvjetne, socijalne, komunalne i ekonomske ustanove. U 16. st.vijeku zahvaljujući trgovini i pomorstvu, u Dubrovniku se akumuliraju znatna financijskafinansijska sredstva. Osnivaju se jača trgovačka i pomorska poduzećapreduzeća, ali se produbljuju socijalne razlike između [[pučanin|pučana]]građana, pa se bogatiji izjednačujuizjednačavaju s [[vlastela|vlastelom]]. Grad [[Dubrovnik]] se izgrađuje prihodima od zanatstvoazanatstva i trgovine.

U Dubrovniku je najviše na cijeni bila [[sloboda]], pružanje utočišta čime su izrazito ponosili, postoji i izreka "''čak i zec kad ga gone se, sklanja se u Dubrovnik''. Republika je imala svoju [[zastava|zastavu]], [[grb]] i [[vojska|vojsku]]. Uspostavila je razgranatu mrežu diplomatskih i trgovačkih predstavništava u mnogim [[Evropa|evropskim]] zemljama. Njihove interese na dvorovima evropskih vladara zastupaju [[poklisar]]i, dok [[konzulat]]i štite interese dubrovačkih pomoraca širom civiliziranog svijeta.

Važan zaštitnik dubrovačke slobode bila je [[Španija]], a najveći neprijatelj njenoj nezavisnosti i slobodi vječiti konkurent - [[Venecija]]. U drugoj polovini 16. vijeka opada moć Dubrovnika. Uzroci su u velikim geografskim otkrićima i revoluciji cijena koja obezvrjeđuje [[novac]]. Dubrovački [[banka]]ri manje ulažu u brodogradnju i zanatstvo, jer nedostaje kapitala, a konkurencija francuskih, engleskih i [[Holandija|holandskih]] pomoraca je sve veća.

Zemljotres 1667. nije bio jedini događaj koji je uzrokovao opadanje moći Dubrovačke republike. Naime, otkrićem [[Amerika|Amerike]] trgovački putevi su se putevi premjestili na [[Atlantski okean|Atlantik]], izgradnja [[Split|splitske]] skele od strane Mlečana, te činjenica da više nisu imali monopol na trgovinu s Osmanlijama neki su od glavnih uzročnika. Potres, a nedugo zatim i požar, samo su kruna svih nezgoda koje su u to doba zadesile Dubrovnik.

Nakon viševijekovnog uspješnog balansiranja između dviju velesila u svom okruženju - Mletačke republike i OsmanskogOsmanlijskog carstva, opća evropska ofanziva protiv Osmanlija (poraz pod [[Beč]]om [[1683]]., kod [[Mohač]]a [[1687]].) odrazila se i na [[Dubrovnik]], jer su [[Mletačka republika|Mlečani]] iskoristili slabost Osmanlija i uzimanjem [[Trebinje|trebinjskog kotara]] potpuno odrezali Dubrovnik od OsmanskogOsmanlijskog carstva i bosanskog zaleđa, i grad doveli u vrlo tešku situaciju. Međutim, [[Mir u SrijemskimSremskim Karlovcima|mirom u SrijemskimSremskim Karlovcima]] [[1699]]. morala se Venecija povući iz [[Popovo polje|PopovaPopovog polja]] i vratiti ga u osmanlijske ruke, a tom je prilikom provedeno i prvo sistematsko razgraničenje Osmanlijskog carstva i Venecije u [[Dalmacija|Dalmaciji]]. Dubrovčani su se još jednom, ponajprije vještom diplomatijom, oslobodili opasnosti, da ih Venecija okruži i odvoji od zaleđa.

[[Mir u Požarevcu|Mirom u Požarevcu]] [[1718]]. napravljen je [[koridor]] između [[Neum]]a i [[Klek (poluostrvo)|Kleka]]a, koji je ostao [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]]. Tako su se Dubrovčani i fizički odvojili od mletačkih posjeda u Dalmaciji. Tokom ratovanja s Osmanlijama ([[1683]]-[[1699]].) Dubrovčani su se odlučili vratiti pod ugarsko-hrvatsku krunu i obnavljaju ugovor iz [[1358]]. godine. U [[18. vijek]]u ponovno jača dubrovačka ekonomija i Dubrovnik izgrađuje jaku mornaricu. Orijentaciju velikih evropskih pomorskih sila na [[Atlantski okean|Atlantik]] Dubrovnik koristi za tranzit na Sredozemnom moru, ali su njegovi brodovi plovili i preko Atlantika do [[Amerika|Amerike]].

U 18. vj.vijeku Dubrovnik ima više od 85 [[konzulat]]a. Najjači ekonomski faktor bilo je [[građanstvo]], jer se vlastela nakon potresa [[1667]]. godine prorijedila.

Statut Dubrovačke republike je pisani zakon [[Dubrovnik]]a, kodificiran [[1272]]. U svojoj ranijoj historiji Dubrovčani su se služili običajnim pravom. Statutom su uredili sva dotadašnja pitanja kojima je uređivan život njihove zajednice. Dubrovčani su stvorili prosperitetnu državu zahvaljujući strogo propisanim pravilima kojih su se predstavnici komune, paa kasnije republike, morali pridržavati. Zato su ti propisi postavljeni kao izraz najboljih rješenja koje je praksa davala. Poslije donošenja Statuta činjene su nadopune koje su imale snagu zakona. One su izdvajane i ukoričavane u posebne sveske nazvane "Knjiga svih promjena" (''Liber omnium reformationum''), "Zelena knjiga" (''Liber viridis'') i "Žuta knjiga" (''Liber croceus'').

* [http://www.dubrovnik-online.net/english/history.php HistorijskiHistorijske faktičinjenice o Dubrovniku], iz Dubrovnik Online