Razlika između verzija stranice "Vladimir Lenjin"

[nepregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
JJ
Poništena izmjena 2754699 korisnika 24.135.69.125 (razgovor)
Red 31:
== Djetinjstvo i mladost ==
 
porodično prezime Uljanov, publicistički i revolucionarni pseudonim Lenjin (u početku Volgin, Nikolaj Lenjin, kasnije V.I. Lenjin) po sibirskoj rijeci Leni. Lenjin potječe iz ugledne porodice - otac Ilja Nikolajevič je bio upravitelj školskog sistema u simbirskoj guberniji, a majka Marija Aleksandrovna Blank obrazovana žena, kći liječnika. Imao je dva brata i tri sestre, i svi su, osim jedne sestre, postali profesionalni revolucionari. Godine 1886. Lenjinov otac umire, a 1887. stariji brat Aleksandar, kome je budući sovjetski vođa bio dječački odan, biva obješen zbog učestvovanja u neuspješnome pokušaju atentata na cara Aleksandra II. Uzmu li se u obzir terorističke metode, nasilje i ostracizam kojima je sovjetska država proganjala rodbinu stvarnih i zamišljenih protivnika režima- činjenica da obitelj Uljanov nije snosila nikakve posljedice zbog terorističke djelatnosti Aleksandra Uljanova, te da je Lenjin bez ikakvih ograničenja upisao studij prava iste, 1887. godine na Kazanjskome univerzitetu, dobar je komentar o stepenu malignosti carističkog režima u poređenju sa njegovim sovjetskim nasljednikom. Potkraj iste godine, zbog učestvovanja u studentskim nemirima, Lenjin je isključen sa univerziteta i protjeran u selo Kokuškino, gdje je proveo oko godinu dana.PUSITE KURCINU JEBEM VAM MEMU MUSLIMANSKU
 
== Školovanje revolucionara ==
 
U martu 1889. porodica Uljanovih preselila se u Samaru, gdje je Vladimir proveo oko četiri godine. U proljeće 1890. dobio je dozvolu za privatno polaganje prava na Sanktpeterburškome univerzitetu, a već u jesen 1891. diplomirao je kao najbolji student. U jesen 1893. nastanio se u Sankt Peterburgu, gdje je 1895. učestvovao u ujedinjavanju sanktpeterburških marksista u jedinstvenu organizaciju- Savez borbe za oslobađanje radničke klase. Organizacija je bila razbijena potkraj 1895., a uhapšeni Lenjin proveo je godinu dana u zatvoru, a potom bijaše osuđen na trogodišnje progonstvo u sibirsko selo Šušenskoe u Minusinskom okrugu. Tada je napisao poznatu studiju "Razvoj kapitalizma u Rusiji", u kojoj pokušava dokazati da kapitalizam ubrzano uništava seosku općinu i stvara seoski proletarijat koji može postati saveznik malobrojnog industrijskoga radništva u Rusiji.
 
== Emigracija i ruski radnički pokret ==
 
Pušten u januaru [[1900]]., Lenjin je emigrirao u [[Švicarska|Švicarsku]]. Tamo je izdavao sedmičnjak "Iskra" zajedno s [[Georgij Plehanov|Georgijem Plehanovom]] i [[Julij Martov|Julijem Martovom]]. Osnivače ruske socijademokratije, marksističke ortodokse [[Georgij Plehanov|Georgija Plehanova]] i [[Pavel Akselrod|Pavela Akselroda]], Lenjin je sreo još [[1895]]. u Ženevi: po dostupnim podatcima, iako se slagao s njima o glavnim crtama ideološkoga pravovjerja (tada je bila aktualna borba s "revizionizmom" [[Eduard Bernstein|Eduarda Bernsteina]], njemačkoga socijaldemkrata i izvršioca [[Friedrich Engels|Engelsove]] oporuke, koji je odbacio praktički sve apokaliptičke tonove marksovske historiozofije i savjetovao socijalistima pragmatičnu orijentaciju na sindikalnu borbu i poboljšanje općih životnih uvjeta radničke klase, ne hajući za kvazireligijsku utopiju komunističkoga besklasnoga društva izraženu u Marx-Engelsovom "Komunističkom manifestu" i Marxovoj "Kritici Gotskoga programa"; svi su se marksistički pravovjernici ([[Karl Kautsky]], [[Rosa Luxemburg]], [[Georgij Plehanov]], [[Antonio Labriola]], [[August Bebel]], [[Clara Zetkin]],..) okomili na revizionističku herezu koja je postala izvorom buduće umjerene zapadnoeuropske socijaldemokracije što se odmakla od Marxove ideologije), teško je, preko volje, prihvatio zacrtanu strategiju saradnje s liberalnim strankama. "Iskru" je uređivao zajedno s veteranima ruskoga marksističkoga pokreta ([[Georgij Plehanov|Plehanov]], [[Pavel Akselrod|Akselrod]], [[Vjera Zasulič]]) i mlađim kolegama, od kojih je najznačajniji bio [[Julij Martov]] (Cederbaum), budući vođa menjševika i po mnogim svjedočanstvima, možda jedini prijatelj kojega je Lenjin ikada imao. Novine su krijumčarene u zemlju, no, njihov uticaj nije bio velik: najveći društveni lom prije 1. svjetskoga rata, ruska revolucija [[1905]]., zatekao je emigrantske ideologe nespremnima.