Razlika između verzija stranice "Amigdala"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
No edit summary
 
Red 1:
{{Nedostaju_izvori}}
{{Prijevod}}
[[Datoteka:Amyg.png|mini|Položaj amigdale u ljudskom mozgu]]
'''Amigdala''' ili ''corpus amygdaloideum'' (od [[grčki jezik|grčke]] riječi αμυγδαλή, amygdalē, [[badem]]) u [[anatomija|anatomiji]] je naziv za velik sklop jezgara smješten u dorzomedijalnom dijelu vrha sljepoočnog režnja i predstavlja glavnu bazalnu [[Ganglija|gangliju]] [[limbički sistem|limbičkog sistema]]. Amigdala je struktura u kojoj dolazi do integracije specifičnih [[Čulo|osjetnih]] informacija kojima se daje adekvatna [[emocijeEmocija|emocionalna]] važnost i kontekst, a električna stimulacija rezultira doživljajima pozitivnih ili negativnih emocija, ovisnou ozavisnosti tomeod toga koje jezgre su podražene.
 
Jezgre amigdale dijelimose dijele u dvije glavne skupine,grupe: kortikomedijalnu i, mnogo veću, bazolateralnu. Glavne jezgre kortikomedijalog područja su: ''nucleus corticalis amygdalae'' i ''nucleus medialis amygdalae'', a bazolateralnog područja: ''nucleus lateralis amygdalae'', ''nucleus basalis amygdalae'' i ''nucleus basalis accessorius amygdalae''. Pored toga, ''nucleus centralis amygdalae'' ima posebnu funkcionalnu ulogu i [[neuron]]ske veze, pa ju je napogodnije razmatrati kao zasebni dio amigdale. ''Nucleus centralis'' je glavna stanica iz koje kreću impulsi koji regulišu autonomne i reakcije ponašanja u stanju [[tjeskoba|anksioznosti]] dolazeći do ''locusa courelusa'', periakveduktalne sive materije i [[hipotalamus]]a.
 
Tri velika snopa [[akson]]a povezuju amigdalu s ostalim moždanim područjima. To su ''stria olfactoria lateralis'', ''stria terminalis'' i ventralni amigdalofugalni put. ''Stria olfactoria lateralis'' dio je [[mirisČulo (čulo)mirisa|sistema čula mirisa]], a upravo zato što [[čulo]] mirisa ide pravo u [[limbički sistem]] jednostavno je shvatiti zašto on ima tako snažan učinak na osjećaje. Eferentni aksoni iz amigdale odlaze u brojna moždana područja: septalno-preoptičko područje i [[hipotalamus]], brojna područja [[moždano deblo|moždanog debla]] i [[moždana kora|moždane kore]] te u ''corpus striatu''. Aferentna vlakna uglavnom dolaze iz onih područja u koja se eferentna projiciraju i upravo zbog svoje dvosmjerne povezanosti s limbičkim, paralimbičkim, unimodalnim i heteromodalnim poljima moždane kore te ranije navedenim dijelovima, amigdala sudjelujeučestvuje u regulaciji [[nagon]]a, afektivnih i motivacijskih stanja, autonomnih i endokrinih funkcija.
 
== Uloga amigdale u emocionalnom životu ==
[[Joseph LeDoux]], [[neurolog]] u centru za neurologiju [[Univerzitet New York|Univerziteta New York]], prvi je otkrio ključnu ulogu amigdale u emocionalnom mozgu. LeDouxova istraživanja ukazuju na to kako amigdala, koja se ponaša kao svojevrsna stanica za uzbunu ili «"neuralni alarm»", može preuzeti kontrolu nad ponašanjem čak i dok je prefrontalni korteks još uvijek u fazi odabiranja adekvatne reakcije. Nervni putevi koji regulišu emocije mogu zaobilaziti korteks. - LeDouxovo istraživanje pokazalo je da signali iz [[oko|oka]] ili [[uho|uha]] u mozgu najprije putuju do [[talamus|talamusa]], a potom, prekopčajući se samo u jednoj [[sinapsa|sinapsi]], do amigdale; drugi signal (koji prolazi duljiduži put jer prolazi kognitivnu obradu) iz talamusa usmjerava se u neokorteks, a zatim iz njega u [[limbički mozak]], iz kojeg se odgovarajuća reakcija širi cijelim tijelom.
 
Ovaj kraći put kojem je potrebno samo 12 milisekundi da aktivira amigdalu, može objasniti zašto se neke emocionalne reakcije i uspomene mogu sačiniti bez u najmanjeg svjesnog, kognitivnog doprinosa. [[Hipokampus]] pomaže u stvaranju emocionalne reakcije davanjem adekvatnog konteksta, analizom i usporedbom dolazećih signala sa onima pohranjenima u sjećanju. Kad sistem amigdala-hipokampus reaguje bez povratne informacije iz korteksa, dovodi do jakih i brzih emocionalnih reakcija, ali u isto vrijeme površnih i netačnih jer se analiza situacije vrši metodom asocijacije.
 
== [[Kluver-Bucyjev sindrom]] ==
Godine [[1937]]. Kluver i Bucy zapazili su vrlo izražen sindrom kod [[majmun]]a koji nastaje kad se operativnim putem prekinu veze amigdale i moždane kore, tj. kad se izvrši [[amigdalektomija]]. Prirodno je obilježje majmunovog ponašanja je iskazivanje odbojnosti, nepovjerljivosti i određenog stepena [[agresija|agresivnosti]] u susretu sa nepoznatim ili neželjenim bićima (npr. naučnikom koji majmuna drži zatvorenog u kavezu), ali i razvijanje suptilnih socijalnih i hijerarhijskih odnosa s drugim članovima čopora (osobitopogotovo ženkama).
 
Upravo ti vidovi ponašanja su poremećeni u Kluver-Bucyjevom sindromu, koji se može opisati s tri bitne karakteristike:
 
1. Majmun nastoji spolno općiti sa svakim (i ženkama i mužjacima, bez obzira na posljedice, npr. da ga dominantni mužjak potom istuče) i svakakvim okolnim predmetima,
 
2. Majmun više ne iskazuje uobičajenu odbojnost i agresivnost prema drugom članu čopora (ili čuvaru kaveza),
Red 32:
 
== Uloga amigdale u doživljavanju straha i anksioznosti ==
NajizrazitijiNajizrazitija promjena kod bilateralne amigdalektomije u majmuna i sličnih ozljeda u ljudi očit je nedostatak straha, što je navelo istraživače na proučavanje neuralnih osnova straha u koje je uključena amigdala. [[Strah]] se može definirati kao pobuđeno averzivno emocionalno stanje čija je funkcija priprema [[organizamOrganizam (biologija)|organizma]] na suočavanje sa prijetećom situacijom.
 
Danas se smatra da se spremište sjećanja vezanih uz strah nalazi upravo u amigdali što juje povezuje sa razvojem [[anksiozniAnksiozni poremećajuporemećaj|anksioznih poremećaja.]] Kada dođe do poremećaja funkcije amigdale, nivo ili prag okidanja anksiozne reakcije postane nizak, a ako se kao takav konsolidira nekim oblikom kognitivnog uvjetovanjauslovljavanja i ako dolazi do pogrešaka u procjenjivanju zastrašujućih situacija, rezultat mogu biti hiperaktivna anksiozna stanja. Upravo zato [[Ablacija|ablacije]] amigdale dovode do stanja emocionalne agnozije i nemogućnosti procjene zastrašujućih podražaja. Neurobihevioralna istraživanja indiciraju da je složena mreža sastavljena od amigdale i drugih struktura u medijalnom temporalnom režnju uključena u procese negativnog uslovljavanja tj. učenja averzivnih reakcija. Dok se negativno uslovljavanje na nivou autonomnih reakcija povezuje s funkcijom amigdale, hipokampusu se pripisuje uloga u jednostavnim i složenim oblicima učenja uslovljavanjem. Kod pacijenata sa bilateralnim i unilateralnim lezijama kojima je zahvaćena i amigdala ne može se postići uslovljena elektrodermalna reakcija.
Neurobihevioralna istraživanja indiciraju da je složena mreža sastavljena od amigdale i drugih struktura u medijalnom temporalnom režnju uključena u procese negativnog uslovljavanja tj. učenja averzivnih reakcija. Dok se negativno uslovljavanje na nivou autonomnih reakcija povezuje s funkcijom amigdale, hipokampusu se pripisuje uloga u jednostavnim i složenim oblicima učenja uslovljavanjem. Kod pacijenata sa bilateralnim i unilateralnim lezijama kojima je zahvaćena i amigdala ne može se postići uslovljena elektrodermalna reakcija.
 
Dokazi su prikupljeni i u studijama slikovnog prikazivanja mozga, npr. Rauch i sur.drugi primijetili su porast prokrvljenosti mozga na području amigdale u ispitanika s anksioznim poremećajima nakon prikazivanja uznemirujućih podražaja. Do sličnih zaključaka o ulozi amigdale navode [[epilepsija|epileptični]] napadi u bolesnika koji boluju od temporalne epilepsije, a njih karakterišu navale besmislenog bijesa, snažni osjećaji i neobične promjene raspoloženja što se također dobiva lezijama ili električnom stimulacijom amigdale u eksperimentalnih životinja.
 
U nekim studijama dobili su se rezultati u skladu sa obilježjima cerebralne asimetrije, pojačanu aktivnost desne amigdale na provokacije pobuđujućim podražajima i veću desnu amigdalu u svi oblicima anksioznih poremećaja. Dosadašnji rezultati istraživanja sugerišu da je lijeva amigdala uključenija u procese izvođenja i tumačenja detaljnih odlika podražaja i u procese vezane uz jezik dok je desna amigdala više zadužena za doziv informacija, s posebnim naglaskom na slikovnom emocionalnom materijalu.
 
== Amigdala i osobine ličnosti ==
Koristeći [[magnetna rezonanca|magnetnu rezonancu]] visoke rezolucije na uzorku zdravih ispitanika Omura, Todd i Canli ([[2005]].) istraživali su povezanost između osobina [[ličnost|ličnosti]], ekstraverzije i neuroticizma, i individualnih razlika u zapremini mozga i koncentracije sive materije, sa posebnim naglaskom na koncentraciju sive materije u amigdali. Pokazalo se da je ekstraverzija u pozitivnoj korelaciji sa koncentracijom sive materije u lijevoj amigdali, dok je neuroticizam u negativnoj korelaciji sa koncentracijom sive materije u desnoj amigdali.
 
== Vanjski linkovi ==
* http://brainmaps.org/index.php?q=amygdala
* http://www.scholarpedia.org/article/Amygdala
 
[[Kategorija:Nervni sistem]]
[[Kategorija:Neuronauka]]