Razlika između verzija stranice "Demokratija"
[pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m →Također pogledajte: clean up using AWB |
No edit summary |
||
Red 1:
{{Nedostaju izvori}}
{{
Pojam '''demokratija''' označava oblik vlasti u kojem sve odluke neke države donosi izravno ili neizravno većina njenih građana kroz poštene izbore. Kad su ti uvjeti ispunjeni, vlast se može opisati kao demokratska. To vrijedi za razne sisteme upravljanja, jer se ti pojmovi mogu kombinirati i s drugim vrstama vlasti.
== Razvitak demokratije ==
Pojam demokratija nastao je u staroj Atini u 5. vijeku p. n. e.
Prva savremena demokratija je bila
Francuski filozof [[Charles de Montesquieu|Montesquieu]] (1689-1755) jeste veoma uticao na promoviranje i
*Razdijeliti vlast na različite ogranke i dijelove, tako da nijedan ogranak nema svu vlast.
*Izbalansirati autoritet između ovih ogranaka tako da ni jedan ne može kontrolirati ostale ogranke.
*Omogućiti
Postoje dvije vrste demokratija: direktna demokratija i reprezentativna demokratija. Direktna demokratija je bila u staroj Atini kada su svi slobodni ljudi izlazili na gradski trg i odlučivali o raznim stvarima. Pošto je tako nešto nemoguće postići danas (sam New York ima 20 miliona stanovnika) nastala je reprezentativna (predstavnička) demokratija. Tu ljudi na izborima biraju svoje predstavnike u parlamentu i daju im autoritet da donose odluke u njihovo ime.▼
▲Postoje dvije vrste demokratija: direktna demokratija i reprezentativna demokratija. Direktna demokratija je bila u staroj Atini kada su svi slobodni ljudi izlazili na gradski trg i odlučivali o raznim stvarima. Pošto je tako nešto nemoguće postići danas
== Politička jednakost ==
U principu, to
Jednakost se može također mjeriti važnošću koju objekt političke odluke realno ima za glasače. Da bi se riješili problemi a zadržao se sistem "jedna osoba jednako jedan glas", rješenje uobičajeno korišteno jeste njegova implikacija na geografski podijeljenim dijelovima. Teoretski gledano postoji još jedna loša strana sistema "jedna osoba jednako jedan glas", a to je da prakticirajući isti sistem dolazimo do (po definiciji) konačne odluke koja za sobom povlači konstataciju da oni koji su bili protiv te odluke ustvari su dio sistema "jedna osoba jednako nula glasova" jer je naprimjer njihov prijedlog odbačen a usvojen drugi. Slobodni izbori su isto jedan od uvjeta demokratije.
== Demokratski izbori ==
Izbore su često
* ograničenje profila kandidata
Line 39 ⟶ 34:
* ili, najizravnije, krivotvorenje rezultata izbora
Neki historijski primjeri iz svijeta su [[Savez sovjetskih socijalističkih republika|SSSR]] pod komunističkom partijom prije njegovog raspada 1991, [[Irak]] pod [[Sadam Husein|Sadamom Huseinom]] i [[Filipini]] pod
== Liberalna demokratija ==
Line 53 ⟶ 48:
* Obrazovanje koje građane upućuje u njihova prava i građanske obaveze
* Široko i duboko utemeljeno građansko društvo
*
* Sistem međusobnog nadzora među granama vlasti
Ova definicija obično ima neke ograde. Odluke koje se donose putem izbora ne donose svi građani nego samo oni koji žele učestvovati glasanjem. Osim toga, pravo glasa obično nemaju svi građani. Većina demokratskih zemalja daje pravo glasa onima koji su stariji od određene dobi, obično iznad 18. godine. Neke zemlje imaju i druge kategorije ljudi koji ne smiju glasati (npr. zatvorenici ili bivši zatvorenici). Ponekad je sistem vlasti liberalna demokratija, ali formalno se zove drugačije: naprimjer, [[Kanada]] je kraljevstvo, ali zapravo zemljom vlada demokratski izabran parlament.
Neki ukratko definiraju demokratiju kao ''"vladavina većine uz prava manjine."''
Line 63 ⟶ 57:
== Socijalistička demokratija ==
Socijalistička demokratija je oblik postojanja socijalističke države,
== Kultura demokratije ==
U zemljama koje nemaju jaku tradiciju demokratske vladavine većine, uvođenje slobodnih izbora rijetko je dovoljno da se ostvari prijelaz s diktature u demokratiju, sve dok se ne ostvari i šira promjena političke kulture i postupna izgradnja ustanova demokratske vlasti. Ima raznih primjera, kao što su Francuska u doba revolucije ili današnja [[Uganda]] i Iran, gdje zemlje mogu održati demokratiju samo u ograničenom obliku dok se ne dogode šire kulturne promjene koje omogućuju stvarnu vladavinu većine. Jedan od ključnih vidova kulture demokratije jest saradnja opozicije. Taj kulturni prijelaz je posebno teško ostvariti u zemljama gdje je uobičajeno da se vlast mijenja nasilnim putem. U biti, saradnja opozicije znači da se u demokratiji različite strane zalažu za iste osnovne demokratske vrijednosti. Iako se politički protivnici ne slažu, trebaju prihvatati jedan drugog i biti svjesni legitimne i važne uloge koju igraju protivnici. Osnovna pravila društva moraju poticati snošljivost i uljudnost u javnim raspravama. U takvom društvu gubitnici prihvataju odluku glasača na izborima i mirno prenose vlast. Gubitnici su sigurni da neće izgubiti život ni slobodu, nego da će i dalje učestvovati u javnom životu. Opozicija ne mora odobravati politiku vlade, ali mora poštivati temeljnu legitimnost države i samog demokratskog procesa.
Da bi se neki sistem mogao zvati demokratskim, u nekoj državi, svaki građanin mora imati ista prava i slobode (sve dok tuđa prava i slobode ne prekrši). Te slobode podrazumijevaju slobodu vjeroispovijesti, nacionalnog i etničkog oprjedjeljenja, upotrebe jezika, slobodu medija i štampe, slobodu građana da se okupljaju i razmijenjuju mišljenja ili ispoljavaju
== Tiranija većine ==
Bez obzira da li u nekoj državi građani imaju dosta široko pravo glasa, vladavina većine može dovesti i do tzv. ''tiranije većine''. Ovo znači da postoji mogućnost da, u demokratskom sistemu, većina građana da autoritet zastupnicima, koji bi zastupali mišljenje te većine građana, i možda radili protiv manjine. Ovo, naravno, potkopava mišljenje da demokratija predstavlja sve ljude. Naprimjer,
Predlagači demokratije, na nekoliko načina, pokušavaju da ovu tvrdnju opovrgnu. Oni tvrde da u mnogim demokratskim zemljama postoji [[ustav]] koji štiti građane od tiranije većine. [[Ustav]] (nebitno da li je pisani ili ne) može prepoznati da li je neka mjera, koja je provedena kroz [[zakonodavna vlast|zakonodavstvo]] i [[izvršna vlast|izvršnu vlast]], ustavna ili
Ovdje su neki primjeri gdje je većina radila protiv želja manjine u vezi nekih pitanja:
Line 89 ⟶ 81:
* Društveno tretiranje homoseksualaca je također u ovom kontekstu. Tokom većine 19. i 20. vijeka vlasti u [[Velika Britanija|Britaniji]] su procesuirali homoseksualce, i ovo je postalo poznato kada su procesuirani [[Oscar Wilde]] i [[Alan Turing]].
* U Sjevernoj Irskoj katolici se predstavljaju kao manjina koja je terorizirana od protestantske većine.
* Poznati [[filozofija|filozof]] [[Sokrat]], je osuđen na smrt zato što je bio bezbožan i što se protivio
Neki teoretičari se protive korištenju pojma ''tiranija većine'' za društva 19. vijeka i ranije. Oni tvrde da je malo zemalja u to vrijeme, uključujući demokratije, imalo u svojoj osnovi pravo glasa za sve. Međutim, drugi debatuju da je termin pogodan, jer opisuje stanje koje se može dogoditi u društvu sa pravom glasa, čak i ako to društvo ne čini čitavu populaciju države.
Line 95 ⟶ 87:
== Za i protiv ==
Tradicionalno, svrha demokratije je da zaustavi preveliko gomilanje moći u rukama jednog pojedinca ili nekoliko njih. Ona treba da stvori ravnotežu koja bi dala dovoljno moći za ono što [[Alexandar Hamilton]] naziva ''snažnom i energetičnom vladom'' i da izbjegne davanje previše moći tako da se ona zloupotrijebi. Neki, kao [[Winston Churchill]], smatraju demokratiju ''najmanje lošim'' od svih oblika vladavine (''demokratija je najgori oblik vladavine osim svih ostalih koji su bili isprobani sa vremena na vrijeme''
Ipak, neki vjeruju da ne postoji sistem koji može idealno upravljati društvom i da demokratija nije moralno idealna. Zastupnici ove tvrdnje govore da je u srcu demokratije vjerovanje da, ako se većina slaže, da je legitimno povrijediti manjinu. Oni koji se ne slažu sa ovom tvrdnjom vjeruju da u liberalnim demokratijama gdje su manjinske grupe zaštićene, manjine i većine se, ustvari, stvaraju gotovo sa svakim različitim pitanjem.
Moć većinskog glasa je još uvijek najveći problem. Historijski primjer je [[Adolf Hitler|Hitler]] u eri koja je predhodila [[Treći rajh|nacističkoj Njemačkoj]], koji je bio ''izabran''
Pored zaštita koje garantuje ustav za ljudska prava, neki izborni sistemi uvode proporcionalno zastupništvo da bi svi bili ''fer'' zastupljeni.
== Demokratija i civilno društvo ==
Literatura koja govori više o vezama [[Civilno društvo|civilnog društva]] i demokratije ima svoje korijene u ranim liberalnim pisanjima poput onih od Tocquevillea. Inače je govor o civilnom društvu uzeo jačeg maha kod teoretičara 20. vijeka kao što su Gabriel Almond i Sidney Verba koji su identificirali ulogu civilnog društva u demokratskom poretku kao jednu od vitalnih funkcija.
Ovi teoretičari su tvrdnje da svi oblici organizacija civilnog društva unapređuju upućenost i bolju informiranost kod građanstva, tj. civila, koji potom poduzimaju korisnije korake u procesu izbornih glasanja, participiraju u politici i usmjeravanju djelovanje vlade na viši stepen odgovornosti. Statuti ovih civilnih organizacija se često mogu uzimati u
U novije vrijeme je Robert Putnam izjavio kako su čak i
Također kod nekih postoje i dileme kroz postavljanje pitanja koliko je civilno društvo ustvari demokratično. Postoje i primjedbe da akteri u civilnom društvu sada dolaze do značajne političke moći bez toga da je neko za njih direktno glasao ili ih birao. Na kraju, neki analitičari su došli do zaključaka da pošto je koncept civilnog društva u bliskoj vezi s demokratijom i pojavljivanjem na političkoj sceni tako se mogu vrlo lahko povezati s idejama nacionalnosti i nacionalizma.
|