Razlika između verzija stranice "Nikola Jurišić"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
No edit summary
Red 2:
{{Preuređivanje}}
[[Datoteka:Jurisics Miklós.JPG|mini|mini|220px|Nikola Jurišić (1490-1545.)]]
'''Nikola baron Jurišić od Kisega''' ([[Senj]] [[1490]]. - [[Kiseg]] [[1545]].) bio je [[Hrvatska|hrvatski]] vojskovođa.<ref name="hbl.lzmk.hr">http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=159</ref>
 
== Odbrana Kisega ==
 
Deset dana prije nego što će postati kralj, [[Ferdinand I]] imenovao je Senjanina Nikolu Jurišića za vrhovnog [[kapetan]]a i savjetnika, koji će uspješno i mudro obavljati [[diplomacijaDiplomatija|diplomatske]] i [[vojska|vojničke]] poslove sve do svoje smrti [[1545]].
 
Svojim junaštvom Jurišić se je proslavio god. [[1532]]., kad je sa 700 [[Hrvati|Hrvata]] odbranio [[Kiseg]] i tako zaustavio 140 .000 [[Sulejman I|Sulejmanovih]]ovih vojnika na njihovom vojnom pohodu prema [[Beč]]u. [[TurciOsmanlije]] koji su mogli mirno proći pored malenogmalehnog grada i tako iznenaditi tada još nespremne Ferdinandove vojnike, strašno su se prevarili kad su mislili da će Kiseg biti laganlagahan plijen.
 
Nikola Jurišić je sa svojih 28 lakolahko i 10 teško naoružanih konjanika trebao odjahati za Beč i tamo se pridružiti glavnoj vojsci. Međutim kad je vidio mnoštvo djece, žena i staraca koji su došli potražiti spas u gradskim zidinama, odlučio je ostati i braniti narod. Nakon što je Jurišić sastavio od seljaka i građana malu posadu od 700 ljudi, poslao je pismo Ferdinandu I u kojem je napisao: ''"Ja sam se usudio braniti ovaj maleni i slabi grad protiv turske sile, ne zato što se nadam da ću ga spasiti, nego samo da koji časak neprijatelja zabavim i tako [[kršćanstvo|kršćanskim]] vladarima pribavim vremena da se priprave za otpor. Samo zato izložio sam se najvećoj smrtnoj pogibelji."''
 
Prva tri dana Turci su neprekidno topovima gađali Kiseg, a [[13. august]]a započeli su s mnogobrojnim jurišima sa svih strana. BraniteljiBranioci nisu gubili prisebnost ni kad su ih TurciOsmanlije nekoliko puta dovodili u "mat poziciju", nego su se hrabro i čudesno branili. Nakon odbijenog dvanaestog juriša [[28. august]]a, hrvatski junak opet šalje Ferdinandu pismo i piše: ''"Od naših 700 oružanih zemljaka već je polovina poginula; od puščanog praha, što sam ga za 300 [[forint]]i kupio, imam još jednu [[centa|centu]]. Samo Božja milost čuva nas; budi ona milostiva mojoj duši."''
Poslije dvanaestog juriša, turskiosmanlijski glasnici su tri puta dolazili s nagodbama da se grad mirno preda, ali hrabri Jurišić im je slao tako drske i cinične odgovore, da je sultan Sulejman ludovao od bijesa i muke. U 13. jurišu poginulo je još 60 hrabrih braniteljabranilaca, a ranjeni Jurišić se s ostatkom posade pripravio za posljednji boj. U trenutku novenovog turskeosmanlijskog navalenapada na gradske zidine, starci, žene i djeca su stali plakati i zapomagati, a umjesto da uđu u grad TurciOsmanlije su počeli bježati. Kasnije su pričali da su pobjegli zbog nekog konjanika s vatrenim mačem koji ih je tjerao sa zidina. I dok su tako na smrt prestrašeniprestrašene TurciOsmanlije govorili da je Jurišić u savezu sa [[sotona|Sotonom]], Hrvati su slavili i zahvaljivali [[Sveti Martin|sv. Martinu]] što ih je spasio od sigurne smrti.
 
Sam Nikola Jurišić napisao je Ferdinandu kasnije: "Moj puščani prah bio je već posve potrošen; što je od mojih ljudi ostalo na životu, već je svu volju izgubilo, te se ne bi mogao ni jedan sat više braniti." [[30. august]]a god. [[1532]]. razočarani Sulejman je sa svojom iscrpljenom vojskom otišao s izgovorom kako velikodušno daruje Jurišiću grad Kiseg.
== Reference ==
{{reference}}