Razlika između verzija stranice "Stećak"

'''Stećak''' je uobičajeni naziv za [[kamen]]i nadgrobni [[spomenik]] iz [[Srednji vijek|srednjeg vijeka]] na širem području [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]], sjeverozapadnim dijelovima [[Crna Gora|Crne Gore]], zapadnim dijelovima [[Srbija|Srbije]] i južnim dijelovima [[Hrvatska|Hrvatske]], uglavnom u [[Dalmacija|Dalmaciji]]. Sinonimi za stećak su i nazivi bilig (bilizi), kami (kamenovi), mramor (mramorovi) i drugi. Karakteriše [[Historija|historiju]] [[Srednjovjekovna Bosna|srednjovjekovne bosanske države]] i njenih susjednih krajeva. Na području današnje [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]] očuvano je, prema popisu 1971., 59.593 stećaka, u Srbiji 2.267, u Crnoj Gori 3.407, a u Hrvatskoj 4.497. <ref>Edin Bujak Katedra za arheologiju Filozofski fakultet u Sarajevu -NOVI POPIS STEĆAKA BOSNE I HERCEGOVINE</ref>. Njih 95% je u katastrofalnom stanju i neopohodna im je hitna zaštita.

Ono po čemu stećci izrazito privlače pažnju jeste njihov izgled i dimenzije, koje su nekada relativno velike, a u rijeđim slučajevima male. Temeljna podjela stećaka jeste ona na ležeće i stojeće, koju je uveo [[Dimitrije Sergejevski|Dimitrije Sergejevski]] [[1952.]] godine. U prvu grupu spadaju stećci u obliku ploče, sanduka i sanduka sa postoljem, sljemenjak i sljemenjak sa postoljem, dok u drugu grupu spadaju stećci sa dva oblika – stupovistubovi i krstače. Pored ovih temeljnih oblika, koji imaju nekoliko podvrsta i varijanti, postoje i amorfni stećci.

Najjednostavniji i najrasprostranjeniji oblik stećka jeste onaj ploče. Predstavlja zajednički oblik koji je klesan i postavljan u mnogim zemljama kroz čitav srednji vijek. Dobro klesana ploča uvijek je u obliku četverostrane ležeće prizme, do 30 cm visine. Dužina i širina ploče su različite, a zavisi od toga da li se radi o srednjoj, velikoj ili manjoj ploči, ali najčešće su ploče od 150 do 200 cm dužine, te od 70 do 100 cm širine. Postoje vrlo velike ploče, koje nekada dostižu dužinu veću od 300 cm i širinu veću 200 cm, kao i vrlo malene ploče, koje pripadaju pokopanoj djeci. Nađen je znatan broj širokih ploča koje su jednom urezanom ili plastičnom linijom sredinom po dužini podijeljene na dva dijela, koje nazivamo ''dvojnim'' pločama i smatrama se da predstavljaju nadgrobnike za dva sahranjena lica. Postoje ploče koje zajedno sa spomenikom u obliku krstače sačinjavaju po jedan nadgrobnik. Također ima ploča koje su samo ovlaš klesane, kao i onih koje uopće nisu klesane, takozvane ''amorfne'' ploče. Najstariji primjerci koji se nalaze u okolina Trebinja potječu iz 12. i 13. stoljeća. Pretpostavlja se da su najstariji stećci u obliku ploča nastali ugledanjem na raniji običaj klesanja i postavljanja ploča u crkvama i oko njih u našim i drugim zemljama. Stanovništvo Bosne i Huma u 13. stoljeću živjelo je u teškim i nesređenim političkim i privrednim prilikama, pretežno u situaciji da se grčevito brani od ugarskih pretenzija, što se moralo odraziti i na kulturu, odnosno na klesanje nadgrobnih spomenika. Time se donekle može objasniti izvjesno siromaštvo oblika, ukrasa i natpisa stećaka u odnosu na stanje u 14. i 15. stoljeću. Iako za ovakav zaključak nemamo sigurnijih dokaza, može se reći da je i pojava većeg broja ploča, a ne sanduka i sljemenjaka, kao nadgrobnih spomenika 13. stoljeću, jedan od simptoma pomenutog nesređenog i slabog privrednog stanja . Na cjelokupnoj teritoriji rasprostiranja, oni zauzimaju oko 24% ukupnog broja stećaka uopšteuopće.

Ponekad je taj ispust (postolje) odnosno stopa, zaista napravljena od posebnog komada kamena, pa se može reći da se spomenik sastoji od dva dijela i za razliku od sanduka sa postoljem, ovoga zovemo sanduk na postolju. Postoje i sanduci sa dva, pa i sa tri postolja, koji djeluju vrlo impozantno. Kao i obični sanduk, i ovdje postoji varijanta dvojnog nadgrobnika, kada naprimjer, ima srednjicu na gornjoj pravougaonoj osnovici, ili kada je klesan tako da ima jednu polovinu višu, a drugu nižu. Nisu ustanovljene kombinacije sa krstačama, a isto tako nema amorfnih varijanti. Također ovaj oblik, kao i običan sanduk, ima svoje različite veličine. Zajedno sa običnim sanducima, ovaj oblik je daleko najbrojnije zastupljen, posebno u istočnim krajevima Bosne i Hercegovine, a kao što je već prethodno naglašeno oni sačinjavaju oko 64% ukupnog broja stećaka uopće.

Radi se o sanduku kod koga gornja strana nije više vodoravna, nego je nalik na krov kuće na dvije vode. Pored ovog koristi se i naziv sarkofag, zbog toga što je na prvi pogled sličan rimskom sarkofagu. Ponekad su krovne plohe sljemenjaka nešto izbočene, a ponekada nešto izdubljene. Krov je nekada visok i strm, a nekada je nizak. Postoji nekoliko varijanti sljemenjaka sa četiri krovne plohe. Kod znatnog broja primjeraka krovne plohe nešto prelaze vertikalne plohe, spomenika, tako da doživljavamo krov sa strehama, okapnicama. Veličina sljemenjaka je vrlo različita, naročito varira njihova visina. Hercegovina je poznata po visokim, a srednja i sjeveroistočna Bosna po svojim niskim sljemenjacima. Kao i kod sanduka, mnogi sljemenjaci su prema dnu skošeni. Također i kod ovog oblika stećaka postoje dvojni spomenici. Nađeno je i nekoliko primjeraka dvojnih spomenika koji se sastoje od dva jednaka spojena – homogena – sljemenjaka. Za ovaj oblik se može reći da je pažljivije klesan, nego ostali. Zauzima oko 9% ukupnog broja stećaka uopće.

Na nekim nekropolama, zajedno sa stećcima osnovnih ležećih i stojećih oblika, nalaze se i kameni nadgrobnici koji uopće nisu klesani, ili su samo ovlaš pritesani. Mnogi primjerci tih neobrađenih nadgrobnika liče stećcima u obliku ploča ili sanduka, a i svojim dimenzijama su bliski tim oblicima. Postoji znatan broj amorfnih spomenika koji najviše podsjećaju na stupovestubove, kao osnovne oblike stojećih stećaka.

*'''Bešlagić'''B., Šefik: ''Stećci - kultura i umjetnost'', : Leksikon stećaka,Veselin SvjetlostMasleša, Sarajevo, 20041983.

*'''B.''', Šefik: Stećci''Nišani -XV kulturai XVI v. u Bosni i umjetnostHercegovini'', VeselinANUBiH MaslešaLII (Odjeljenje društvenih nauka, knj. 30), Sarajevo, 1983 1978.