Razlika između verzija stranice "Samooplodnja"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Ovog nema na Commonsu.
članak je linkovao na sebe
Red 1:
'''Samooplodnja''' ili '''autogamija''' – u stručnoj literaturi poznato i kao '''selfing''' – je krajni stepen [[ukrštanje u srodstvu|ukrštanja u srodstvu]] ([[inbriding]]a), jer je svaka jedinka, po prirodi stvari, genetički nasrodnija sama sebi.<ref name="RjeGen“>{{cite book|author=Berberović Lj., Hadžiselimović R. |year=1986|title=Rječnik genetike|publisher=Svjetlost, Sarajevo|isbn= 86-01-00723-6}}</ref><ref name=“Hadziselimović“>{{cite book |author=Hadžiselimović R.|year=2005 |title=Bioantropologija – Biodiverzitet recentnog čovjeka.|publisher= Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo|isbn=9958-9344-2-6}}</ref>
 
Rasprostranjena je od jednoćelijskih [[organizam]]a do najsloženijih [[hermafrodit]]skih biljaka i [[životinja]] (osobito [[beskičmenjak]]a). Kod jednoćelijskih organizama, kao npr. u [[Protozoa]], odvija se spajanjem dviju jedinki (ili njihovih ćelijskih jedara) koje su nastale prethodnom diobom iste (jedne) jedinke.<ref>http://www.britannica.com/science/self-fertilization</ref>
 
Kod [[biljka|biljaka]], nastaje oprašivanjem [[tučak|tučka]] [[polen]]om istog ili različitih cvjetova iste jedinke ([[oprašivanje|samooprašivanje]]). Samooplodne su nsprimjer [[pšenica]], [[ječam]] i druge [[Poaceae]], te [[grah]], [[jorgovan]] i mnoge druge.
 
Iako većinu hermafoditnih životinja obilježava unakrsno prenje, postoje i one koje se redovno ili vanredno razmnožavaju samooplodnjom. Autogamija kod takvih vrsta je češća u nepovoljnim okolinskim uvjetima ili u nedostatku partnera.
 
==Genetičke posljedice autogamije==
Glavna, po pravilu, negativna, genetička posljedica samooplodnje je gubitak genetičke varijacije, što znači da mnogi genski lokusi koji su [[heterozigot]]ni postaju [[homozigot]]ni. Posljedica je pojava oba [[alel]] na [[gen]]a na istom lokusu, pa ispoljavanje štetnih mutacija može imati ozbiljne posljedice.
 
Najintenzivniji oblik inbriding je [[samooplodnja]] kod [[hermafrodit]]a, u kojoj se udio heterozigota prepolovi u svakoj narednoj generaciji, kako je prikazano u tabeli koja slijedi.
 
*<math>P</math>: <math>Aa</math> x <math>Aa</math> (100%), a u
*<math>F</math><sub>1</sub> generaciji daje: <math>1 AA</math> : <math>2 Aa</math> : <math>1 aa</math>, što znači da učestalost [[heterozigot]]a sada iznosi (50%) od početne, i tako dalje, da bi u
*<math>F</math><sub>10</sub> generaciji heterozigoti praktično potpuno iščezli, a populacija bila polarizirana na odgovarajuće frekvencije isključivo homozigota <math>AA</math> i <math>aa</math>.
 
Red 22:
| style="background:#ddffdd;" align="center"| '''Generacija'''
| style="background:#f3fff3;" align="center"|'''''AA'''''<br>(%)
| style="background:#ddffdd;" align="center" |'''''Aa'''''<br> (%)
| style="background:#f3fff3; align="center" | '''''aa'''''<br> (%)
|-
Red 81:
|-
|}
Sličan učinak traje dvostruko duže u parenju po modelu brat-sestra i duže i dalje sa parenjima u vrlo malim izolovanim grupama. U drugom slučaju je poznato po tome što [[Sewall Wright]] je svoj proračun zasnovao na samo takvim grupama i pozvao ih sa procesom [[genetički drift|genetičkog drifta]]. Genetički drift i inbriding su usko povezani pojmovi.<ref name=“Hadži-selimović“>{{cite book |author=Hadžiselimović R.| year=1986|title= Uvod u teoriju antropogeneze.|publisher=Svjetlost|place= Sarajevo|isbn=9958-9344-2-6}}</ref><ref name=“mayr“>{{cite book|author=Mayr E.|year=1963|title=Animal species and evolution (1st ed.)|publisher=Cambridge: Belknap Press of Harvard University Press|isbn= 0-674-03750-2}}</ref><ref name=“dobzhansky“>{{cite book|author= Dobzhansky T. |year=1970|title=Genetics of the evolutionary process|publisher= Columbia, New York|isbn=0-231-02837-7}}</ref><ref name=“Stebbins“>{{cite book|author=Stebbins G. L., Jr. |year=1974|title=Flowering plants: evolution above the species level. Belknap Press|isbn=0-674-30685-6}}</ref><ref name=“mayrE“>{{cite book|author=Mayr E . |year=1982|title=The growth of biological thought: diversity, evolution, and inheritance (1st ed.)|publisher=Cambridge, Mass: Belknap Press|isbn=0-674-36445-7}}</ref>
 
Stepen selfinga, odnosno inbreedinga, može se mjeriti na različite načine. Jednostavan test za [[sisar]]e je razmjena [[transplantacija|transplantata]] kože. Ako transplantati nisu odbačeni, životinje moraju genetički biti gotovo identične. Kože se trnsplantacijski mogu uspješno razmijeniti između [[pacov]]a u standardnh laboratorijskih sojeva, kao i između geparda uhvaćenog u divljini.
 
==Također pogledajte==