Razlika između verzija stranice "Mezoderm"

'''Mezoderm''' ([[grčki jezik|grč.]] mezo = sredina + derma = koža), je srednji od tri primarna [[klicin list|klicina lista]] u [[embrion|zametku]], koji se tokom [[embriogeneza|embriogeneze]] bilateralnohbilateralnih životinja razvija između vanjskoga ([[ektoderm]]) i unutrašnjeg ([[entoderm]]) sloja. Iz mezoderma se kasnije nastaju [[vezivno tkivo]], [[kost]]i i [[hrskavica]], [[mišići]], [[krv]] i [[krvni sud]]ovi, [[limfa]], [[bubrezi]], [[spolni organi]] i njiovi dodaci.<ref name="Langman's Medical Embryology 2010">Langman's Medical Embryology, 11th edition. 2010.</ref><ref>Hall J. E., Guyton A. C. (2006): Textbook of medical physiology, 11th edition. Elsevier Saunders, St. Louis, Mo, ISBN 0-7216-0240-1.</ref><ref>Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.</ref><ref>Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 1, Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-686-8.</ref><ref>Sofradžija A. (2009): Slatkovodne ribe Bosne i Hercegovine. Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca, Sarajevo, ISBN 978-9958-47-110-0.</ref>

Mezoderm se diferencira putem [[ćelijska komunikacija|čelijskećelijskog signaliziranjesignaliziranja]], nakon čega se polarizira iz organizacijskog središta.<ref name="Kimelman-2004-p363">{{cite book|author=Kimelman D., Bjornson C.|chapter=Vertebrate mesoderm induction: From frogs to mice|editor=Stern C. D.|title=Gastrulation: from cells to embryo|publisher=CSHL Press|year=2004|isbn=978-0-87969-707-5|page=363|url=http://books.google.com/books?id=ljAKtC-iIrIC&pg=PA363}}</ref>

Ruski biolog [[Heinz Christian Pander]] je prvi otkrio tri [[zametni sloj|zametna slojesloja]] koji nastaju tokom [[embriogeneza|emgriogeneze]]. Odbranio je doktorat iz [[zoologija|zoologije]] na Univerzitetu u [[Wurzburg]]u [[1817]]. Istraživanja u oblasti [[embriologija| embriologije]] započeo je koristeći [[kokoš]]ja jaja, u čijim zamecima je otkrio [[ektoderm]], mezoderm i endoderm. Zbog ovih otkrića, Pander se ponekad titulira kao "utemeljitelj embriologije". Istraživanja je nastavio analizama [[embrion]]skih listića kod različitih vrsta i proširio ovo načelo na sve [[kičmenjak]]e. Do otkrić[aotkrića [[blastula|blastule]]. došao je Karl Ernest von Bear [[1828]].<ref>von Baer K. E. (1986): In: Oppenheimer J. (ed.) and Schneider H (transl.), Autobiography of Dr. Karl Ernst von Baer. Canton, MA: Science History Publications.</ref>

U toku trećee sedmice [[embriogeneza|embriogeneze]], u procesu [[gastrulacija|gastrulacije]], između endoderma i ektoderma stvara se mezoderm. Ovaj proces počinje stvaranjem primitivne pruge na površini epiblasta.<ref name="NCBI-2013">{{cite web|url=http://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK10085/|title=Paraxial Mesoderm: The somites and their derivatives|publisher=NCBI|accessdate =April 15, 2013}}</ref> Ćelije slojeva pomiču se između epiblasta i hipoblasta te se počnu širiti bočno i kranijalno. U procesu invaginacije ćelije epiblasta kreću se prema primitivnoj pruzi i kližu ispod nje. Neke od migrirajućih ćelija premještaju hipoblast i ulazeći između [[[ektodermEktoderm|ektodermskog]]skog i [[endoderm]]skog sloja ćelija, a druge odlaze između endoderma i epiblasta kako bi stvorile mezoderm. Ostatak ćelija sudjeluje u stvaranju ektoderma. Nakon toga, epiblast i hipoblast uspostavljaju kontakt s ekstraembrionskim mezodermom, sve dok ne pokriju žumanjčanu kesu i [[amnion]]. Zatim se smještaju na obje strane prekordalne ploče. Prekordalne ćelije migriraju na centralnu liniju, kako bi stvorile notokordalnu ploču. Iz kordamezoderma nastaje notokord, koji podstiče oblikovanje nervne cijevi. Notokord se širi ispod nervne cijevi, od glave do repa. Mezoderm se pokreće prema centralnoj liniji, sve dotle dok ne prekrije notokord, kada se poveća i nastane paraksijalni mezoderm. Sa svake strane, mezoderm ostaje tanak, pod nazivom bočna ploča. Intermedijarni mezoderm se nalazi između paraksijalnog mezoderma i bočne ploče.