Razlika između verzija stranice "Auguste Comte"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m clean up using AWB
Red 25:
== Kontov sociološki metod ==
 
Kont stvara u periodu kada su u Francuskoj bila u duhovnoj sferi dva dijametralno suprotna stajališta. Prvo stajalište je zastupalo duh, rezultate Francuske revolucije, koja je postulirala univerzalne principe prosvjetiteljstva, tj.da čovjek u svojoj vlastitoj djelatnosti treba samo da se rukovodi svojim vlastitim razumom, te kad on to činion da mu nije potreban nikakav teološki, crkveni autoritet.
 
Drugo stajalište je bilo stajalište reformacije, kontrarevolucije, a on je podrazumijevao negaciju tekovina Francuske revolucije, mir, red, kao i obnovu teologije uz reprodukciju feudalne aristokracije. Između ova dva stajališta Kont pravi neku vrstu kompromisa, te njegov koncept soc. i socijalističkog metoda predstavlja jednu vrstu kompromisa. Iz ovog kompromisa on je izradio konkretan sistem socijalnog pozitivizma, pa je njegov metod prevashodno pozitivističkog karaktera, pa i njegova epistemologija teorijskih spoznaja je u potpunosti pozitivistički objavljena.
 
On stvara u vremenu i prostoru kada primjena nauke postaje novom tehnikom, tako da je socijalnim činjenicama ovladao naučni duh, te naša spoznaja mora polaziti od tih naučnih činjenica, kao objektivne realnosti, te u tom kontekstu odbacivati sva metafizička, teološka stajališta o samom društvu, jer ovdje su činjenice indikator istine i ništa više.
U svojoj raspravi o kategoriji slobodnog duha Kont je dao definiciju značenja pozitivizma, a ta definicija se između ostalog odnosi i na sam njegov socijalistički metod:
 
''“Uzeta najprije u svom najstarijem i najopćijem značenju, riječ pozitivan znači realan, nasuprot himeričnom. U tom pogledu ona potpuno odgovara novom filozofskom duhu kojij je ovako definiran, zbog toga što se potpuno posvetio istraživanjima koja su istinski pristupačna našoj inteligenciji, neprestano odbacujući nedokučive misterije kojijma se ona osobito bavioa u svom djetinjstvu. U drugom smislu bliskom, ali ipak različitom od predhodnog, osnovni termin ukazuje na kontrast korisnog i jalovog. U filozofiji podsjeća nas to da su sve naše zdrave špekulacije namjenjene neprestanom poboljšanju naših istinskih individualnih i kolektivnih uvjeta, a ne uzaludnom zadovoljenju beskorisne ljubipitljivosti. Prema trećem uobičajnom značenju taj sretni izraz često se koristi da bi se okvalificirala suprotnost između izjesnog i nerazgovjetnog. Tako on ukazuje na karakternu sposobnost ovakve filozofije da spontano uspostavlja logičnu harmoniju u ličnosti i spiritualno jedninstvo u čitavoj vrsti umjesto onih beskrajnih sumnji i onih neprekidnih rasprava koje su morale da podstiču stvarni duhovni režim. Četvrto je uobičajno značenje često brkano sa predhodnim u suprostavljanju preciznog i nejasnog. Ovo značenje posjeća na neprekidnu tendenciju istinski filozofskog duha da svagda dostiže stepen preciznosti koji se slaže s prirodom pojava i odgovara zahtjevima naših pravih potreba. Dok je stari način filozofiranja vodio nejasnim mišljenjima, dopuštajući neku neophodnu disciplinu samo zbog stalnog pritiska koji se zasnivao na nadprirodnom autoritetu.“''
Red 37:
Dakle prema Kontu, i njegovoj konkretnoj disciplini, pozitivizam je ono što je realno, korisno, izvjesno, precizno, afirmativno, relativno, i ono što je kolektivno, socijalno.
Iz ovog određenja pozitivizma, on je izgradio konkretan sociološki metod koji možemo definirati kao metod koegzistencije i metod sukcesije. Ova metodologija proizilazi iz njegovog koncepta evolucijskog organicizma. Kada je riječ o metodu koegzistencije onda to podrazumijeva da jedna pojava postoji pored druge. Da te pojave predstavljaju jednu harmoniju, organsko jedinstvo, da se izbjegavaju socijalno klasni antagonizmi, a ovo jedinstvo pojava je utemeljeno na socijalnom konsenzusu, tj.da sve individue, kolektiviteti putem konsenzusa prihvaćaju društvo kao svoj vlastiti zavičaj. Kod Konta pojam koegzistencije znači negaciju dijalektičke metode i klasnih antagonizama koji određuju historijski tok.
 
Dakle, ovaj pojam koegzistencije je vezan za postojeći red stvari, njihov mir za evoluciju, a metod sukcesije podrazumijeva proces ali koji je utemeljen na socijalnoj evoluciji, gdje jedna pojava ustupa mjesto drugoj. Dakle, ovdje ne postoje unutrašnja protivrječnost da samoj pojavi, gdje kvantitativni razvoj pojave dovodi do novog kvaliteta, do vlastite negacije, nego sukcesija podrazumijava da jedna pojava nestaje te ustupa mjesto drugoj, jer sve je u uzajamnoj harmoniji i utemeljeno je na socijalnom konsenzusu, te nema protivrječnosti klasnog antagonizma. Prisutna je saradnja individua, ako ovaj konsenzus podrazumijeva što se prihvaća određeni pravni, politički, moralno-etički, naučni poredak koji osigurava progres-napredak, a on je moguć samo kroz postojeći red stvari, kroz harmoniju. Bilo koja vrsta klasnog antagonizma socijalno-političke revolucije prema Kontu je pogubna za progres i to predstavlja patologiju društva koja se kroz konsenzus nadilazi, jer društvo ide u svoj pozitivni stadij koji prema Kontu predstavlja i završetak historije.
 
Dakle, Kontov socijalistički metod moramo sagledavati i izvesti iz njegove šire teorijske koncepcije, socijalistička teorija društva koja vodi progresu kroz očuvanje postojećeg reda stvari.
 
Kada je riječ o sociološkim metodama Kont je razradio još 4 metodološka procesa koji se idealno uklapaju u njegovu teoriju pozitivizma. To je metodski postupak posmatranja, eksperimentalna i komparativna metoda. On će ovu komparativnu metodu u svom konceptu filozofije historije razviti u četvrti metodološki postupak kao komparativno-istorijski metod.
 
 
== Kontova koncepcija društva ==
Line 51 ⟶ 49:
Kont je smatrao, podijeljen između tekovina Francuske revolucije i kontrarevolucije, tj. reformacije, da je pretpostavka stvaranja novog društva koje će biti utemeljeno na kategoriji osjećajnosti, altruizma, bratstva i ljubavi, da je pretpostavka novog društva transformacija, rekonstrukcija postojećih duhovnih nauka. Da bi se društvo transformiralo, on polazi od idejne, duhovne, filozofsko-moralne rekonstrukcije koja će predstavljati nukleus i same sociološke konstitucije društva na novim osnovama. Ovdje je riječ o specijalnoj vrsti Kontovog idealizma, gdje se putem preinake, ideja, morala i njihovog značenja nastoji stvoriti jedan novi eliksir, koji on definira kao pozitivni stadij završetka razvoja i konstitucije čovječanstva.
U ovoj njegovoj filozofiji historije imamo jedno relativno novo teoretsko-filozofsko stajalište, da društvo ne ide samo od prostog ka složenim oblicima u svom historijskom razvoju, već da ti složeni oblici vode jednom složenijem društvu kao takvom. Kada je riječ o njegovom pozitivnom stadiju poimanja kraja historije, onda Kont staje na stajalište kozmo-politizma, jedinstva, te pune afirmacije ljudske prirode kao istinske sociološke prirode, gdje će se ostvarivati čovječanstvo, kao vrsta federacije utemeljene na univerzalnom moralu i slobodi kolektiviteta.
 
Da bi se sve ovo ostvarilo Kont se zalaže prevashodno za reformu filozofije, koja više neće biti utemeljena na sistemu apstraktnih, metafizičkih ideja, već će biti utemeljena na postojećoj socijaloj zbilji. On u potpunosti se zalaže za promjenu mjesta, uloge, funkcije i ciljeva same filozofije jer filozofija više neće biti spoznaja zbog apstraktne spoznaje, neće biti metafizika koja će se pitati o općim načelima nastanka svijeta, nego će ona postati sredstvo u reformama postojeće socijalne zbilje. Stoga on ovakvu filozofiju, koja postaje sredstvom transformacije, evolucije, socijalne zbilje definira kao pozitivnu filozofiju koja odbacuje svaku metafiziku, špekulativni idealizam, te koja se okrenula izravno svijetu socijalnih činjenica. Ova pozitivna filozofija ima za zadaću da stvori pozitivnu politiku, pozitivni moral, pozitivnu religiju, dakle pozitivističko društvo u njegovoj cjelini.
Odbacujući iz filozofije metafiziku, Kont je smatrao da su ideje o narodnom suverenitetu, o političkoj liberalnoj demokraciji, o klasnoj borbi, o državni kao moći vladajuće klase, da su ove ideje čiste špekulacije, te da ih treba odbaciti, pa konsekventno tome, odbacuje ideju liberalizma, tj.slobode individua. Kod njega individua ne postoji, to je čista apstrakcija, rezultat špekulativnog uma. Kod Konta je inicijalno prisutno jedno sociologističko stajalište, tj.da globalne društvene grupe, kolektiviteti imaju dominantno značenje, te da su to realni socijalni subjekti u odnosu na lažne apstrakte individua. On daje primat kolektivitetu, etnici, naciji, državi, obitelji, nad životom individue.
 
Iako se zalagao za izvršenje rekonstrukcije filozofije, da se iz nje izbaci, sistem špekulativnih ideja koje su povezane sa teologijom, ili imaju teološko značenje, dakle da filozofija postane pozitivna nauka koja neće postavljati samo temeljna pitanja o postanku svijeta i čovjekovom mjestu na svijetu, već će davati egzaktne odgovore o konstituciji budućeg društva, putevima i sredstvima, kako promjeniti društvo, filozofija će postati pozitivna nauka, pozitivna politika, pozitivna etika.
 
On je ipak u svojoj koncepciji historije upao u zamku tradicionalne filozofije, te je stvorio svojevrsnu filozofsku historiju, historija koja se razvija kroz tri razdoblja, tri faze. Ušao je u zamku metafizike, jer njegov koncept historije, nije zbiljski koncept historijskog razvoja, nego je produkt, rezultat, u krajnjoj konsekvenci spekulativne filozofije uma. On je osobito u historije socijalnih doktrina i postao poznat preko svoje filozofije historije koja se grana kroz tri faze, a te faze vode napretku.
Line 67 ⟶ 64:
 
3. '''Pozitivna faza''' - koja je utemeljena na kategoriji rada, pozitivne, evolutivne, praktične naučne djelatnosti.
 
 
Ovaj njegov koncept historije kroz tri faze, teološke, metafizičke i pozitivne ujedno predstavlja i metodološko sredstvo, ne samo objašnjenja historije, nego i same antropologije, gnoseologije i epistemologije. On kaže da sa gnoseološko-epistemološkog stajališta i sama naša spoznaja, a ne samo historije polazi kroz ove tri faze, gdje prva teološka faza jesu i prve spoznaje čovjeka, govori o mističnom, teološkom nastanku svijeta i čovjeka. Druga metafizička faza emancipira se od same religije kao teologije te kroz sistem svjetovnih, špekulativnih ideja daje nam određena racionalno-umna, mada metefizička objašnjenja svijeta života. Treća faza predstavlja vrhunac razvoja ljudske misli koja je motivirana u samoj nauci, a ta nauka nam pokazuje putokaze i sredstva ozbiljenja našeg socijalnog života na samim principima i načelima racionalnosti.
Line 78 ⟶ 74:
 
3. Da bi politeizam postao '''monoteizam''', gdje će ljudi putem jednog Boga objašnjavati svoj vlastiti nastanak i nastanak svijeta kao takvog.
 
 
Sa monoteizmom nastupa drugo razdoblje, metafizičko, a to je i razdoblje kako teoloških, tako i spekulativnih ideja, jedna priprema za samu nauku. Ovdje je bitno naglastiti da sva tri razdoblja, faze historije Kont među prvim sociološkim misliocima uočava fundamentalni značaj religije, ali ne religije kao transcendentalne kategorije, rego religije koja ima praktično sociološko značenje, koja vrši sintezu harmonizacije, koja ima i organizacijski princip u svijetu socijalnog života. To na x-mjesta pokazuje, kako je religijski način promišljanja svijeta, kako su religijska prava i sankcije imale odlučujuće uloge u stvaranju socijalnog konsenzusa, za funkciju društva kao novog organizma druge vrste.
U pozitivnoj fazi, a to je prema njegovu mišljenju kraj historije, dominantno mjesto i ulogu imati će prirodne i socijalne nauke koje će racionalizirati cjelokupan svijet života koji će biti utemeljen, na pozitivnom moralu i pozitivnoj religiji.
 
U pozitivnom stadiju on definiše tri oblika vladavine:
Line 90 ⟶ 85:
2. '''Intelektualna vladavina''' - nju čine naučnici najvećeg kalibra, poput Kopernika, Galilea Galileja, Đordana Bruna itd. Ako je Kont postulirao da će nauka vladati društvom, pozitivnim stadijem on je onda pravovremeno uočio razvojne tendencije kapitalodnosa koji vodi racionalizaciji, ali i parcijalizaciji svijeta života, te se on zalaže za treći oblik vladavine u pozitivnom stadiju a to je
 
3. '''Moralna preobrazba''' - vladavina univerzalnih etičkih principa kojima je dato sekularno obilježje ili značenje, ali oni su u krajnoj konsekvenci preparirana kršćansko-katolička etika, jer on vladavinu nauke u pozitivnom stadiju sagledava kao vlast katoličke crkve, na čelu sa papom, s time što papu zamjenjuje naučnik koji ima slična ovlaštenja i ustrojstvo.
 
Line 97 ⟶ 92:
Njegov svijet pozitivnog pozitivizma do kojeg dolazi sociološkom evolucijom, progresom, uvažavanje reda i rada nije klasno-antagonistički utemeljen, već Kont predviđa međusobnu saradnju svih klasa i slojeva koja će biti uspostavljena u njihovom zajedničkom zahtjevu za progresom. U novom pozitivnom društvu postavljeno je i privatno vlasništvo i klasni odnosi. Ove neke socijalne antagonizme, gdje je usljed društvene i tehničke podjele rada čovjek raspolučen, gdje čovjek obavlja samo jednu funkciju nauštrb svojih stvaralačkih mogućnosti koje nastoji prevladati kroz funkciju same države.
Zadaća države je prema njegovu mišljenju da koordinira, objedini parcijalne funkcije, uloge, jer kroz ovu koordinaciju se suprostavlja i kontrola države nad socijalnom zbiljom. Njegovo stajalište u ordinirajućoj ulozi države nad parcijalnim funkcijama preuzeto je od Aristotela, a stajalište da država ima političku moć kontrole preuzeo je od Thomasa Hobbsa. On državu nije posebno razmatrao, mada se po svojim funkcijama, vidi da Kont razlikuje državu od društva.
 
Kod njega je država prevashodno teritorijalna, geografska organizirana, utemeljena na etnosu, vojsci i policiji, jedno uprošteno ali fundamentalno određenje države. Da bi kolektiviteti imali uvida u pozitivno društvo u cjelini, ono će biti načinjeno od država sa manjim etnosom, države koje će brojati od milion do tri miliona stanovnika, kao Belgija, Holandija i sl.
Kada je riječ o pozitivnom društvu riječ je o jednom federalističkom konceptu gdje će nauka, a ne politika imati dominirajuću funkciju u integraciji čovječanstva. On nauci daje organizatorsku svrhu da izvrši integraciju društva, a onda pozitivizam zaboravlja primarni, epistemološki, naučni princip, tj. spoznajnu zadaću nauke.
 
 
 
 
== Djela ==
Line 118 ⟶ 110:
 
== Vanjski linkovi ==
* [http://www.bolender.com/Sociological%20Theory/Comte,%20Auguste/comte,_auguste.htm Opširnija biografija i djela]
* [http://www.findagrave.com/cgi-bin/fg.cgi?page=gr&GRid=7769 Grob Ogista Konta]
{{wikicitat|Auguste Comte}}
{{commonscat|Auguste Comte}}
* [http://www.bolender.com/Sociological%20Theory/Comte,%20Auguste/comte,_auguste.htm Opširnija biografija i djela]
* [http://www.findagrave.com/cgi-bin/fg.cgi?page=gr&GRid=7769 Grob Ogista Konta]
 
{{Socijalna i politička filozofija}}
 
[[Kategorija:Francuski sociolozi|Comte, Auguste]]