Razlika između verzija stranice "Sumporna kiselina"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
(review)+dopuna
Red 1:
{{Nedostaju izvori}}
{{Infokutija hemijski spoj
| Strukturna formula = [[Datoteka:Schwefelsäure3.svg|120px]] [[Datoteka:Sulfuric-acid-3D-vdW.png|120px]]
Line 6 ⟶ 5:
| Sumarna formula =H<sub>2</sub>SO<sub>4</sub>
| CAS registarski broj =7664-93-9
| Kratki opis =bezbojnaBezbojna gusta tečnost
| Molarna masa =98.078 g/mol
| Agregatno stanje =tečnoTečno
| Gustoća =1.84 g cm<sup>−3</sup>
| Tačka topljenja =10&nbsp;°C
| Tačka ključanja =290&nbsp;°C
| Pritisak pare =
| Rastvorljivost =rastvaraRastvara se u svim omjerima
| Dipolni moment =
}}
 
'''Sumporna kiselina''' (''[[Vodik|H]]<sub>2</sub>[[Sumpor|S]][[Kisik|O]]<sub>4</sub>'', po [[IUPAC]]u - '''dihidrogensulfat''') bezbojna je uljasta tečnost i jedan od najvažnijih proizvoda [[Hemija|hemijske]] [[industrija|industrije]]. To je snažna, [[neorganska hemija|neorganska]] kiselina sa oksidirajućim i dehidratacijskim djelovanjem.<ref>Atkins P., de Paula J. (2006): Physical chemistry, 8th Ed. W. H. Freeman, San Francisco, ISBN 0-7167-8759-8</ref><ref>Binder H. H. (1999): Lexikon der chemischen Elemente. S. Hirzel Verlag, Stuttgart, ISBN 3-7776-0736-3.</ref><ref>Whitten K.W., Gailey K. D. and Davis R. E. (1992): General chemistry, 4th Ed. Saunders College Publishing, Philadelphia, ISBN 0-03-072373-6.</ref><ref>Petrucci R.H., Harwood W.S. and Herring F.G. (2002): General Chemistry, 8th Ed. Prentice-Hall, New York, ISBN 0-13-014329-4.</ref><ref> Laidler K. J. (1978): Physical chemistry with biological applications. Benjamin/Cummings, Menlo Park, ISBN 0-8053-5680-0.</ref><ref>Weast R. C., Ed. (1990): CRC Handbook of chemistry and physics. Chemical Rubber Publishing Company, Boca Raton, ISBN 0-8493-0470-9.</ref><ref> Laidler K. J. (1978): Physical chemistry with biological applications. Benjamin/Cummings, Menlo Park, ISBN 0-8053-5680-0.</ref>
 
==Pregled==
Sumporna kiselina je najznačajnija od svih [[kiselina]]sumpora i jedan od glavnih proizvoda obimnije hemijske industrije. U malim koncentracijama, u prirodi se javlja u sumpornim vodama i u kiseloj kiši. Čista (100%) sumporna kiselina je bezbojna i uljasta i bezmirisna tekućina, vrlo [[korozija|korozivna]]. Zagrijavanjem se razgrađuje, uz otpuštanje [[sumpor- trioksid]]a, SO<sub>3</sub> i vode, kada nastaje azeotropna smjesa sa [[tačka ključanja|tačkom ključanja]] na 338 °C i relativnim učešćem H<sub>2</sub>SO<sub>4</sub> od 98,3%. U najširoj upotrebi najčešće je obična ili koncentrirana sumporna kiselina, koja sadrži 96% supstance i 4% vode.
 
U sumpornoj kiselini lahko se otapa [[sumpor-trioksid]], a kiselina koja sadrži više tog oksida nego što odgovara azeotropnoj smjesi, puši se zbog njegovog viška, a označava se kao ''sedimeća'' sumporna kiselina ili ''oleum''.
 
Sumporna kiselina je jedna od najjačih kiselina. Zagrijana i koncentrirana, ispoljava jako oksidacijsko djelovanje pa može oksidirati i metale pozitivnoga redukcijskog potencijala, kao što je [[bakar]], ali ne nagriza željezo, na kojem se stvara zaštito sloj, što omogućava bezbijedan transport u željeznim spremištima. Razrijeđena smporna kiselina reagira s mnogim metalima negativnoga redukcijskog potencijala, nakon čega se oslobađa [[vodik]] i nastaju soli, isključujući [[olovo]], jer se na njegovoj površini stvara sloj netopivog [[sulfat]]a koji čini zaštitni sloj metala od daljnjeg otapanja.
 
Ovo je [[proton|diprotonska]] [[kiselina]] iz koje se odvode dva niza soli, koje se označavaju kao
*'''hidrogensulfati''', opća formula: MHSO<sub>4</sub>, gdje je M = jednovalentni metal,i
*'''sulfati''' – M<sub>2</sub>SO<sub>4</sub>, kao što su galice, alauni i dr.
 
Sumporna kiselina jako je higroskopna, pa snažno veže vodu, u svim omjerima. Pritom se oslobađa velika količina toplote, zbog čega je moguće prskanje ove tečnosti, pa, prilikom razrjeđivanja, vrijedi opće hemijsko pravilo: '''kiselina u vodu''', a nikako '''voda u kiselinu'''. Zbog higroskopnosti, ova kiselina lahko oduzima vodu iz organskih materijala, pa ih pougljeniše i razgrađuje. Na površini tijela, koži stvara oštećenja slična opekotinama, a udisanjem oštećuje sluzokožu i [[pluća|organe za disanje]].
 
Sumporna kiselina se dovija na dva načina. Ranije je bio rasprostranjen postupak olovnih komora, u kojima je [[sumpor-dioksid]], (SO<sub>2</sub>), nastao prženjem pirita ili sagorijevanjem [[sumpor]]a, oksidirao u prisustvu vode, pomoću dušičnih oksida. Suvremena proizvodnja sumporne kiseline je uglavnom po kontaktnim postupkom. U ovj tehnološkoj varijanti, [[sumpor-dioksid]] oksidira na zraku, uz dodatak [[katalizator]]a, kao što je [[vanadij]] (V) [[oksid]] u [[sumpor- trioksid]]u, koji se apsorbira u 98%-tnoj sumpornoj kiselini. Tako nastaje disumporna kiselina ( H<sub>2</sub>S<sub>2</sub>O<sub>7</sub>, koja razrjeđivanjem u vodi daje koncentriranu sumpornu kiselinu, koja je znatno čistija od one iz postupka olovnih komora.
 
Sumporna kiselina je danas najvažnija je kiselina u hemijskoj industriji. Najveće količine – procjenjuje se oko 50% svjetske proizvodnje – potroši se u proizvodnji vještačkih đubriva , kao što su [[superfosfati]], [[amonij-sulfat]] i dr, a odtstsk u dobijanju ostalih sumpornih spojeva i drugih hemikalija, industriji vještačkih [[vlakno|vlakana]], sintetskih bojila i [[eksploziv]]a, industriji nafte za pročišćavanje naftnih frakcija. Upotrebljava se i kao akumulatorska kiselina, u [[farmacija|farmaceutskoj]] industriji i dobijanju tekstilnih pomoćnih sredstava, [[polimer]]nih materijala, te u metalurgiji, kao sredstvo za isušivanje, osobito plinova .
 
== Dobijanje ==