Razlika između verzija stranice "Edvard VI, kralj Engleske"
[nepregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary |
m Vraćene izmjene korisnika 188.129.93.102 (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika C3r4 |
||
Red 1:
{{Infokutija Vladar
| Ime =
| Nasljeđivanje =[[Kralj Engleske]] i [[spisak irskih kraljeva|Irske]]
| Slika =[[Datoteka:Edward_VI_of_England_c._1546.jpg|225px]]
Red 19:
|}}
'''
== Razdoblje prije vladavine ==
Smatra se da je Eduard bio vrlo bolešljivo dijete, te da je patio od [[Tuberkuloza|tuberkuloze]]. Neki izvori navode da je patio i od kongenitalnog [[sifilis]]a, kojem je bio izložen u utrobi majke, a koja ga je dobila od Henrika. Iz tih razloga Eduarda su držali prilično izolirano od ostalih vršnjaka, a Eduard se silno želio izboriti za svoju slobodu. Henrik je i sam primjetio Eduardov slab imunitet, te se nakon dvije godine tugovanja za Jane ponovo oženio, nadajući se da će uspjeti začeti još zdravih sinova koji bi osigurali budućnost [[Dinastija Tudor|dinastije Tudor]]. Eduard je, bez obzira što mu se otac još tri puta ženio, bio njegovo posljednje dijete i jedini preživjeli sin. Njegovi su se budući regenti, međutim, ozbiljno posvetili obučavanju Eduarda za ulogu budućeg kralja, što ukazuje na to da se za vrijeme njegovog djetinjstva nije očekivala preuranjena smrt.
Red 39:
Eduard VI je okrunjen u [[Westminsterska opatija|Westminsterskoj opatiji]] [[20. februar]]a [[1547]]. godine. Kako bi potvrdili valjanost Henrikove oporuke i približili se mladom kralju, svi članovi Regentskog vijeća tražili su da ih Eduard lično postavi na te pozicije. [[13. mart]]a [[1547]]. godine Eduard je sastavio novo Regentsko vijeće koje se sastojalo od 26 članova. Lord protektor je sada dobio najveće pravne ovlasti u Engleskoj, te je bio ''de facto'' na čelu države. <ref name=Columbia>Columbia Encyclopedia, 2005, Edward VI</ref> Seymour je kao lord protektor izmijenio ili ukinuo neke vrlo važne zakone donesene za vrijeme vladavine Henrika VIII, među kojima su Zakon o veleizdaji i zakon o herezi, zbog čega se njegovo upravljanje kraljevstvom pokazalo više milostivošću nego taktičnoću i više idealizacijom nego praktičnošću. <ref name=Britannica>Encyclopaedia Britannica, 2005, United Kingdom: Edward VI (1547-53)</ref>
Seymour je želio ostvariti Henrikov plan ujedinjenja [[Škotska|Škotske]] i Engleske, te je kasne [[1547]]. godine poslao engleske trupe u [[Edinburgh]]. Njegov neuspjeh označio je nestajanje mogućnosti da se sklope zaruke između Eduarda i [[Marija I Škotska|Marije I, kraljice Škota]]. Umjesto toga, Marija je zaručena za francuskog [[dofen]]a, čime je potvrđeno vijekovima stara alijansa između Škotske i Francuske, ali i isto toliko star antagonizam između Engleske i ovoga para. Seymour se nije mogao oduprijeti objema kraljevstvima, budući da je i on sam bio na nesigurnoj poziciji. Njegov brat, Eduardov dajdža [[Thomas Seymour]], četvrti muž i tada već udovac Katherine Parr, organizirao je zavjeru koja je imala namjeru zbaciti Edwarda sa čela Regentskog vijeća. Njegova zavjera je otkrivena na vrijeme, te je parlament Thomasu propisao smrtnu kaznu dekapitacijom. Nakon pogubljenja njegovog najdražeg dajdže,
Još je jedna osoba uticala na mladog Eduarda - bio je to [[Thomas Cranmer]], nadbiskup canterburyjski, koji je bio vjerski i politički usmjeren ka [[Protestantizam|protestantizmu]], te koji je odgovoran za zamijenjivanje [[Katolička crkva|katoličkih]] [[Vjera|vjerskih]] običaja onim protestantskim. U tome je veliku ulogu odigrala [[Knjiga molitvi]] ([[engleski jezik|en]]. ''Book of Common Prayer''). Međutim, uticaj Thomasa Cranmera nije imao samo vjerske posljedice, nego je uticao i na političke i zakonodavne odluke Regentskog vijeća. Zakonom o uniformnosti (''Act of Uniformity'') su se u politički i vjerski život Engleske počeli uvoditi protestantski običaji, što je uticalo na društvenu izolaciju katolika od protestanata. <ref name=Britannica/> Seymour se klonio direktne persekucije katolika, bojeći se osvete pojedinih katoličkih evropskih monarha, kao što je [[Karlo V, car Svetog Rimskog Carstva]].
Red 47:
=== Protektorat Johna Dudleya ===
[[Datoteka:Edward VI Scrots c1550.jpg|mini|lijevo|
Dudleyevim imenovanjem za lorda predsjednika (a ne lorda protektora, kako je to bilo uobičajeno) došlo je do još striktnijeg i čvršćeg uvođenja [[Protestantizam|protestantizma]] u Engleskoj. Dudley se uspješno suočio sa narednim katoličkim pobunama, te sklopio mir sa Francuskom i pri tome joj prepustio svu englesku osvojenu teritoriju u Škotskoj i Bolonji. <ref name=Britannica/> Izdano je novo izdanje [[Biblija|Biblije]] i uklanjani su svi katolički simboli iz crkava, <ref name=Britannica/> a u bogoslužje je uvedena isključivo Knjiga molitvi. Također su sa svojih položaja uklonjeni i svi katolički usmjereni biskupi. Konfiscirani su svi crkveni zemljoposjedi i podijeljeni novoj protestantskoj aristokratskoj eliti, među kojom se naročito obogatio i sam vojvoda od Northumberlanda. Glavni predstavnici opozicije su i fizički likvidirani.
Red 55:
Tokom januara [[1553]]. godine kod Eduarda je došlo do prve pojave simptoma, pretpostavlja se, [[Tuberkuloza|tuberkuloze]] (iako su to mogle biti i boginje, koje su tada harale regionom). Vrlo brzo su se simptomi pretvorili u agoniju, a već u maju bilo je očito da će bolest biti fatalna po Eduarda. Tokom njegove agonije postavljalo se pitanje nasljednika, budući da Eduard i silno ambiciozni vojvoda od Northumberlanda, bojeći se restauracije katolicizma, nisu željeli da krunu naslijedi Eduardova najstarija polusestra, katolkinja Marija. Kako je zvanični razlog za izbacivanje Marije iz nasljedne linije bila njena proglašena nezakonitost, morala je biti izbačena i Elizabeta, pošto je Henrik i nju proglasio vanbračnom. Nakon Marije i Elizabete slijedeća u nasljednoj liniji po volji Henrika VIII bila je Frances Brandon (Frenses Brendon), kćer Henrikove mlađe sestre [[Marija Tudor|Marije]]. Niti ona nije bila po volji vojvode od Northumberlanda, jer se bojao da bi njen suprug, Henry Grey (Henri Grej), mogao tražiti krunu za sebe. Dudley je savjetovao Frances da se odrekne dinastičkih prava, što je ona i učinila. Sljedeća u nasljednom nizu je bila [[Jane Grey]], koja je bila udata za vojvodinog sina i putem koje je vojvoda od Northumberlanda želio očuvati svoju moć.
[[11. juni|11. juna]] [[1553]]. godine
== Smrt i nasljeđivanje ==
Red 61:
[[Datoteka:John Dudley.jpg|mini|desno|180px|John Dudley, 1. vojvoda od Northumberlanda]]
Usprkos dobroj liječničkoj njezi,
Nakon njegove smrti dugo vremena kružile su glasine da
{{Redoslijed|
Red 75:
== Reference ==
{{reference
{{Commonscat|Edward VI of England}}
|