Razlika između verzija stranice "Edvard VI, kralj Engleske"

[nepregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
m Vraćene izmjene korisnika 188.129.93.102 (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika C3r4
Red 1:
{{Infokutija Vladar
| Ime =EdwardEduard VI
| Nasljeđivanje =[[Kralj Engleske]] i [[spisak irskih kraljeva|Irske]]
| Slika =[[Datoteka:Edward_VI_of_England_c._1546.jpg|225px]]
Red 19:
|}}
 
'''EdwardEduard VI''' ([[12. oktobar]] [[1537]] – [[6. juli]] [[1553]]) bio je [[kralj]] [[Engleska|Engleske]] i drugi kralj [[Irska|Irske]], od svoje devete do petnaeste godine života. Bio je prvi protestant na engleskom tronu, te je tek za vrijeme njegove vladavine [[protestantizam]] postao zvanična i glavna religija svih Engleza, iako je već njegov otac razdvojio englesko [[katoličanstvo]] od [[rimokatoličanstvo|rimokatoličanstva]]. Pošto nikada nije dosegao punoljetnost, u njegovo ime su kraljevstvom upravljali razni regenti, među kojima su najznačajniji njegov dajdža, Edward Seymour, i John Dudley, te regentsko vijeće. Religijske reforme postignute za vrijeme njegove vladavine poništit će njegova polusestra, katolkinja [[Marija I Engleska|Marija I]], ali će ih njegova druga polusestra, protestantica [[Elizabeta I]] obnoviti.
 
== Razdoblje prije vladavine ==
 
EdwardEduard je rođen kao dugo očekivani sin kralja [[Henrik VIII Engleski|Henrika VIII]] i njegove treće kraljice, [[Jane Seymour]], koja je umrla dvanaest dana po njegovu rođenju. Nekoliko dana nakon rođenja dobio je titulu princa od Velsa, koja ga je automatski označila kao Henrikovog nasljednika. Rođenje sina jako je razveselilo Henrika, a smrt žene koju je nazivao ''svojom jedinom pravom suprugom'' tolikoteško ga je pogodila. Henrik je prethodno poništio dva braka, sa [[Katarina Aragonska|Katarinom Aragonskom]] i [[Anne Boleyn]], budući da one nisu rodile zdravog muškog nasljednika kojeg je priželjkivao. Iz ova dva braka Eduard je imao dvije polusestre, dvadeset i jednu godinu stariju Mariju, te tri godine stariju Elizabetu. Henrik je obje proglasio vanbračnima, nakon što je poništio brak sa njihovim majkama, te obje učinio Eduardovim dvorskim damama. Bez obzira na ovo, Henrik ih je pred kraj vladavine ponovno uključio u nasljedni niz, ali im nije vratio legitimnost, te su obje do kraja života zakonski bile vanbračne. Marija, koja je vodila sahranu Jane Seymour, bila je i Eduardova krsna kuma.
 
Smatra se da je Eduard bio vrlo bolešljivo dijete, te da je patio od [[Tuberkuloza|tuberkuloze]]. Neki izvori navode da je patio i od kongenitalnog [[sifilis]]a, kojem je bio izložen u utrobi majke, a koja ga je dobila od Henrika. Iz tih razloga Eduarda su držali prilično izolirano od ostalih vršnjaka, a Eduard se silno želio izboriti za svoju slobodu. Henrik je i sam primjetio Eduardov slab imunitet, te se nakon dvije godine tugovanja za Jane ponovo oženio, nadajući se da će uspjeti začeti još zdravih sinova koji bi osigurali budućnost [[Dinastija Tudor|dinastije Tudor]]. Eduard je, bez obzira što mu se otac još tri puta ženio, bio njegovo posljednje dijete i jedini preživjeli sin. Njegovi su se budući regenti, međutim, ozbiljno posvetili obučavanju Eduarda za ulogu budućeg kralja, što ukazuje na to da se za vrijeme njegovog djetinjstva nije očekivala preuranjena smrt.
Red 39:
Eduard VI je okrunjen u [[Westminsterska opatija|Westminsterskoj opatiji]] [[20. februar]]a [[1547]]. godine. Kako bi potvrdili valjanost Henrikove oporuke i približili se mladom kralju, svi članovi Regentskog vijeća tražili su da ih Eduard lično postavi na te pozicije. [[13. mart]]a [[1547]]. godine Eduard je sastavio novo Regentsko vijeće koje se sastojalo od 26 članova. Lord protektor je sada dobio najveće pravne ovlasti u Engleskoj, te je bio ''de facto'' na čelu države. <ref name=Columbia>Columbia Encyclopedia, 2005, Edward VI</ref> Seymour je kao lord protektor izmijenio ili ukinuo neke vrlo važne zakone donesene za vrijeme vladavine Henrika VIII, među kojima su Zakon o veleizdaji i zakon o herezi, zbog čega se njegovo upravljanje kraljevstvom pokazalo više milostivošću nego taktičnoću i više idealizacijom nego praktičnošću. <ref name=Britannica>Encyclopaedia Britannica, 2005, United Kingdom: Edward VI (1547-53)</ref>
 
Seymour je želio ostvariti Henrikov plan ujedinjenja [[Škotska|Škotske]] i Engleske, te je kasne [[1547]]. godine poslao engleske trupe u [[Edinburgh]]. Njegov neuspjeh označio je nestajanje mogućnosti da se sklope zaruke između Eduarda i [[Marija I Škotska|Marije I, kraljice Škota]]. Umjesto toga, Marija je zaručena za francuskog [[dofen]]a, čime je potvrđeno vijekovima stara alijansa između Škotske i Francuske, ali i isto toliko star antagonizam između Engleske i ovoga para. Seymour se nije mogao oduprijeti objema kraljevstvima, budući da je i on sam bio na nesigurnoj poziciji. Njegov brat, Eduardov dajdža [[Thomas Seymour]], četvrti muž i tada već udovac Katherine Parr, organizirao je zavjeru koja je imala namjeru zbaciti Edwarda sa čela Regentskog vijeća. Njegova zavjera je otkrivena na vrijeme, te je parlament Thomasu propisao smrtnu kaznu dekapitacijom. Nakon pogubljenja njegovog najdražeg dajdže, EdwardEduard je izgubio povjerenje u svoga lorda protektora, te su odnosi između njih dugo ostali napeti.
 
Još je jedna osoba uticala na mladog Eduarda - bio je to [[Thomas Cranmer]], nadbiskup canterburyjski, koji je bio vjerski i politički usmjeren ka [[Protestantizam|protestantizmu]], te koji je odgovoran za zamijenjivanje [[Katolička crkva|katoličkih]] [[Vjera|vjerskih]] običaja onim protestantskim. U tome je veliku ulogu odigrala [[Knjiga molitvi]] ([[engleski jezik|en]]. ''Book of Common Prayer''). Međutim, uticaj Thomasa Cranmera nije imao samo vjerske posljedice, nego je uticao i na političke i zakonodavne odluke Regentskog vijeća. Zakonom o uniformnosti (''Act of Uniformity'') su se u politički i vjerski život Engleske počeli uvoditi protestantski običaji, što je uticalo na društvenu izolaciju katolika od protestanata. <ref name=Britannica/> Seymour se klonio direktne persekucije katolika, bojeći se osvete pojedinih katoličkih evropskih monarha, kao što je [[Karlo V, car Svetog Rimskog Carstva]].
Red 47:
=== Protektorat Johna Dudleya ===
 
[[Datoteka:Edward VI Scrots c1550.jpg|mini|lijevo|EdwardEduard VI, [[1500]].]]
 
Dudleyevim imenovanjem za lorda predsjednika (a ne lorda protektora, kako je to bilo uobičajeno) došlo je do još striktnijeg i čvršćeg uvođenja [[Protestantizam|protestantizma]] u Engleskoj. Dudley se uspješno suočio sa narednim katoličkim pobunama, te sklopio mir sa Francuskom i pri tome joj prepustio svu englesku osvojenu teritoriju u Škotskoj i Bolonji. <ref name=Britannica/> Izdano je novo izdanje [[Biblija|Biblije]] i uklanjani su svi katolički simboli iz crkava, <ref name=Britannica/> a u bogoslužje je uvedena isključivo Knjiga molitvi. Također su sa svojih položaja uklonjeni i svi katolički usmjereni biskupi. Konfiscirani su svi crkveni zemljoposjedi i podijeljeni novoj protestantskoj aristokratskoj eliti, među kojom se naročito obogatio i sam vojvoda od Northumberlanda. Glavni predstavnici opozicije su i fizički likvidirani.
Red 55:
Tokom januara [[1553]]. godine kod Eduarda je došlo do prve pojave simptoma, pretpostavlja se, [[Tuberkuloza|tuberkuloze]] (iako su to mogle biti i boginje, koje su tada harale regionom). Vrlo brzo su se simptomi pretvorili u agoniju, a već u maju bilo je očito da će bolest biti fatalna po Eduarda. Tokom njegove agonije postavljalo se pitanje nasljednika, budući da Eduard i silno ambiciozni vojvoda od Northumberlanda, bojeći se restauracije katolicizma, nisu željeli da krunu naslijedi Eduardova najstarija polusestra, katolkinja Marija. Kako je zvanični razlog za izbacivanje Marije iz nasljedne linije bila njena proglašena nezakonitost, morala je biti izbačena i Elizabeta, pošto je Henrik i nju proglasio vanbračnom. Nakon Marije i Elizabete slijedeća u nasljednoj liniji po volji Henrika VIII bila je Frances Brandon (Frenses Brendon), kćer Henrikove mlađe sestre [[Marija Tudor|Marije]]. Niti ona nije bila po volji vojvode od Northumberlanda, jer se bojao da bi njen suprug, Henry Grey (Henri Grej), mogao tražiti krunu za sebe. Dudley je savjetovao Frances da se odrekne dinastičkih prava, što je ona i učinila. Sljedeća u nasljednom nizu je bila [[Jane Grey]], koja je bila udata za vojvodinog sina i putem koje je vojvoda od Northumberlanda želio očuvati svoju moć.
 
[[11. juni|11. juna]] [[1553]]. godine EdwardEduard je lično sastavio prvu oporuku, koju su članovi parlamenta bili prisiljeni potpisati. Originalna oporuka je isključivala Mariju i Elizabetu, ali i Frances Brandon i Jane Grey iz nasljedne linije. Umjesto njih, kruna je trebala ići direktno sinu Jane Grey, a ukoliko se ovaj ne rodi, onda sinu Marije (pod uslovom da se ona uda za protestanta), a ukoliko se ni ovaj ne rodi, onda sinu Elizabete. Ubrzo je, međutim, bilo jasno da EdwardEduard neće poživjeti dovoljno dugo da Jane rodi sina, pa je oporuka morala biti promijenjena. U novoj nasljednoj liniji bila je samo Jane Grey, te je kruna trebala otići direktno njoj.
 
== Smrt i nasljeđivanje ==
Red 61:
[[Datoteka:John Dudley.jpg|mini|desno|180px|John Dudley, 1. vojvoda od Northumberlanda]]
 
Usprkos dobroj liječničkoj njezi, EdwardovoEduardovo stanje se jako pogoršalo. Petnaestogodišnji kralj je umro [[6. juli|6. jula]] [[1553]]. godine. Više je pretpostavki koji su uzroci doveli do njegove smrti: [[tuberkuloza]], [[sifilis]] ili trovanje [[arsen]]om. Thomas Cranmer ga je sahranio po protestantskim običajima u [[Westminsterska opatija|Westminsterskoj opatiji]] [[9. august]]a [[1553]]. godine. Istovremeno je Marija održala misu zadušnicu u Toweru.
 
EdwardovaEduardova smrt držana je u tajnosti danima, kako bi se moglo pripremiti za proglašenje nove kraljice. Njegova smrt je objavljena [[10. juli|10. jula]] i proklamirano je da je njegova nasljednica Jane Grey. Marija je, međutim, uživala mnogo veću podršku naroda, koji ju je smatrao zakonitom nasljednicom krune. Trinaest dana nakon EdwardoveEduardove smrti Marija je trijumfalno umarširala u [[London]] i prisilila Jane da se odrekne krune. Parlament je njeno preuzimanje krune proglasio nezakonitom uzurpacijom, te je Marija bila smatrana ''[[de jure]]'' nasljednicom prijestolja. John Dudley je pogubljen odmah nakon Marijinog dolaska na vlast, a Jane Grey prvobitno pošteđena. Bez obzira na početnu samilosnost, Marija će narediti pogubljenje Jane i njenog supruga nakon protestantske pobune koja je imala za cilj vratiti Jane na prijestolje.
 
Nakon njegove smrti dugo vremena kružile su glasine da EdwardEduard u stvari nije mrtav nego živi pod drugim imenom. Glasine su vjerovatno nastale kada je narod saznao da je kraljeva smrt čuvana kao tajna nekoliko dana. Nekoliko ljudi se počelo predstavljati kao Eduard, želeći se dokopati prijestolja i kraljevske moći. Ovi šarlatani bili su relativno česta pojava tokom Marijine vladavine, a pojavljivali su se i za vrijeme Elizabetine. Ovo je potaklo američkog pisca [[Mark Twain|Marka Twaina]] da u [[19. vijek]]u napiše roman ''Kraljević i prosjak'', koji je bio bio tema i za neke od igranih i animiranih filmova tokom [[20. vijek]]a.
 
{{Redoslijed|
Red 75:
== Reference ==
 
{{reference|}}
 
{{Commonscat|Edward VI of England}}