Razlika između verzija stranice "Poligen"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
No edit summary
Red 1:
'''Poligeni''' ili '''minor geni''' su pojedinačni nealelni [[gen]]i koji zajeno konroliraju [[fenotip]]sko ispoljavanje nasljednog dijela '''iste''' [[fenotip]]ske [[osobina|osobine]].<ref name=“Hadžiselimović-Pojskić“>{{cite book |author=Hadžiselimović R., Pojskić N. |year=2005|title= Uvod u humanu imunogenetiku.|publisher= Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo|isbn=9958-9344-3-4}}</ref><ref name=“Hadziselimović“>{{cite book |author=Hadžiselimović R.| year=1986|title= Uvod u teoriju antropogeneze.|publisher=Svjetlost, Sarajevo|isbn=9958-9344-2-6}}</ref><ref name=“Hadži-selimović“>{{cite book |author=Hadžiselimović R.|year=2005 |title=Bioantropologija – Biodiverzitet recentnog čovjeka.|publisher= Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo|isbn=9958-9344-2-6}}</ref>
 
[[Fenotip]]ska ekspresija nasljedne komponente ukupne varijacije određenog kvantitativnog svojstva determinirana je djelovanjem više gena ('''poligena''' – [[poligensko nasljeđivanje]]). Osnovni oblik interakcije nealelnih gena u odgovarajućoj poligenskoj seriji je adicija pojedinačih – obično malih – efekata alelnih varijanti uključenih [[lokus (gengenetika)|lokusa]]. Ova konstatacija se podjednako odnosi na genetičku kontrolu tipičnih kvantitativnih svojstava kao i na količinske odrednice karaktera u kojima određeni kvantiteti (ili njihove kombinacije) prelaze u (konvencionalne) kvalitete, tj. na tzv. pražna (''threshold'') kvalitativna svojstva. Međutim, u svim varijantama svojih aplikacija poligenska teorija bavi se nasljednom determinacijom metričkih (mjerljivih) i merističkih (brojljivih) karaktera.
 
U literaturi se relativno često susreću primjeri koji u poligenske osobine svrstavaju sve komponente individualnog fenotipa koje su kontrolirane [[gen]]etičkim determinatorima sa dva i/ili više lokusa. Ta činjenica zahtijeva nešto konkretnije razmatranje problema prepokrivanja pojmova (i pojava) [[oligogensko nasljeđivanje|oligogenskog]] i [[poligensko nasljeđivanje|poligenskog nasljeđivanja]]. Teorijski gledano, u poligensku seriju može biti uključeno od dva do (gotovo) beskonačno mnogo genskih lokusa. S druge strane, pod oligogenskim nasljeđivanjem se podrazumijeva pojava genetičke kontrole pojedinih fenotipskih svojstava putem malog broja genskih lokusa, uz obavezno prisustvo “major” gena u oligogenskom bloku. Pošto je uticaj negenetičkih činilaca, kao i “minor” gena iz odgovarajuće serije na ispoljavanje ovakvih osobina gotovo beznačajan, one se obično tretiraju kao [[monogensko nasljeđivanje|monogenske]]. Drugim riječima, može se smatrati da se poligenski nasljeđuju ona kvantitativna svojstva koja stoje pod kontrolom najmanje dva genska lokusa, pri čemu osnovu interakcije nealelnih gena u poligenskoj seriji čini – adicija (kumulacija) efekata približno jednako produktivnih alelnih varijanti pojedinih gena. Istovremeno, u svojoj najjednostavnijoj varijanti, poligenska teorija polazi od pretpostavke da se na svakom lokusu iz odgovarajuće serije [[gen]]a alternativno javljaju po dva [[alel]]a. Također je značajno istaknuti da u fenotipskom ispoljavanju poligena značajnu ulogu imaju i faktori životne sredine.