Razlika između verzija stranice "Štokavsko narječje"
[pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary |
m brisanje span stavki koje proizvodi prevodilac |
||
Red 1:
'''Štokavsko narječje''' je prestižno narječje koje je baza za standardne jezike: [[Bosanski jezik|bosanski]], [[Hrvatski jezik|hrvatski]], [[Srpski jezik|srpski]] i [[Crnogorski jezik|crnogorski]].
Štokavski se govori u [[Srbija|Srbiji]], [[Crna Gora|Crnoj Gori]], [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]], većem dijelu [[Hrvatska|Hrvatske]], kao i južnim dijelovima [[Gradišće|Gradišća]], [[Austrija]]. Glavne poddivizije Štokavskog su zasnovane na dva principa: jedan je da li je poddijalekt staroštokavski ili novoštokavski, različiti naglasci slavenskog fonema ''[[
== Rana historija ==
Red 7:
Protoštokavski idiom pojavio se u 12. vijeku. U narednih vijek ili dva, štokavski je podijeljen u dvije zone: zapadna, koja je pokrivala veći dio [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]] i [[Slavonija|Slavonije]] u [[Hrvatska|Hrvatskoj]], i istočna, dominantna u manjim istočnim dijelovima [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]] i većim dijelovima [[Crna Gora|Crne Gore]] i [[Srbija|Srbije]]. Zapadni štokavski je principijelno karakteriziran kao troakcentni sistem, dok je istočni štokavski označen po dvoakcentnom sistemu. Prema istraživanju historijskih lingvista, staroštokavski je bio veoma dobro uspostavljen do sredine 15. vijeka. U ovom periodu bio je i dalje pomiješan sa crkvenoslavenskim do određenog stepena.
Sprva je štokavski dijalekt prekrivao značajno manju površinu nego što je to danas slučaj, što znači da se štokavski govor raširio u zadnjih pet vijekova, preplavljajući teritorij na račun čakavskog i kajkavskog govora. Moderna površinska raspodjela ova tri dijalekta kao i njihovog unutarnjeg raslojavanja (štokavski i čakavski posebno) primarno je rezultat migracija koje je uzrokovalo širenje [[Osmanlijsko carstvo|Osmanlijskog carstva]] na [[Balkan|Balkanu]].
Dosad najbrojnije, pokretne i ekspanzionističke migracije bile su one u ijekavsko-štokavskih govornika istočne [[Hercegovina|Hercegovine]], koji su poplavili većinu zapadne Srbije, više područja istočne i zapadne [[Bosna i Hercegovina|Bosne]], veće dijelove Hrvatske ([[Banovina (regija)|Banovina]], [[Kordun]], [[Lika]], dijelovi [[Gorski kotar|Gorskog kotara]], kontinentalni dijelovi sjeverne [[Dalmacija|Dalmacije]], neka mjesta sjeverno od [[Kupa|Kupe]], dijelove [[Slavonija|Slavonije]], jugoistočnu [[Baranja|Baranju]] itd.). Ovo je razlog zašto je istočnoheregovački dijalekt najviše korišten štokavski dijalekt danas, a razlog nošenja tog naziva je opisivanje područja porijekla. Ove migracije su također igrale ključnu ulogu u širenju novoštokavskih inovacija.
|