Razlika između verzija stranice "Teški metal"

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
N-Teški metal (hemija)
(Nema razlike)

Verzija na dan 26 maj 2016 u 19:07

Teški metal je, šire uzevši, svaki relativno gusti metal. Određenija definicije, ponekad uključujući nemetale, kao što su arsen i antimon), ali nije bila široko prihvaćena. Zbog svoje težine i mnogih specijaliziranih svojstava, teški metali su korisni u skoro svim aspektima moderne ekonomske aktivnosti. Neki su otrovni, ali brojni su bitne hranjive tvari u tragovima.

Uzorci volframa, teškog metala.
Prikazana je kocka od 1 cm3br>uz šipke sa evaporiranim kristalima; najistaknutija šipka je oštećena vidljivom, djelimičnom oksidacijom.
Drugi naziv tungsten dolazi iz švedskog tung sten" (=težak kamen".
S gustinom od 19,52 gm/cm3
Volfram je oko 70% teži od olova (gustina 11,34)

Definicije

Gustine metala i metaloida u tabeli periodnog sistema
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18
H He
Li Be B C N O F Ne
Na Mg Al Si P S Cl Ar
K Ca Sc Ti V Cr Mn Fe Co Ni Cu Zn Ga Ge As Se Br Kr
Rb Sr Y Zr Nb Mo Tc Ru Rh Pd Ag Cd In Sn Sb Te  I  Xe
Cs Ba   Lu Hf Ta W Re Os Ir Pt Au Hg Tl Pb Bi Po At Rn
Fr Ra Lr Rf Db Sg Bh Hs Mt Ds Rg Cn 113 Fl 115 Lv 117 118
 
  La Ce Pr Nd Pm Sm Eu Gd Tb Dy Ho Er Tm Yb
Ac Th Pa U Np Pu Am Cm Bk Cf Es Fm Md No
 
   < 3,5 g/cm3
 
   7 to 9,99
   3,5 to 4,99
 
   > 10
   5 to 6,99
 

Ne postoji široko dogovoren kriterij u definiciji teških metala. Biohemičar J. H. Duffus zaključio je 2002. da see toliko različitih definicija koristilo u prethodnih 60 godina da je to potpuno obesmislilo ovaj termin.

Kvantitativni kriteriji koji se koriste za definiranje teških metala su uključivali gustinugu, atomsku tećinu i atomski broj. Kriteriji gustoće varira u rasponu od iznad 3,5 g/cm3 do iznad 7 g/cm3. Definicija atomske težine počinje od natrija (22,98) do više od 40. Međutim smatra se da bi termin teški metal trebalo rezervirati za one elemente s atomskom masom od 200 ili većom. Prema atomskom broju, kao teški metali obično se uzimaju veći od 20. Ponekad je ograničen na 92 (uran). Od tih kriterija, najčešće se koristi gustina . Metaloidi ispunjavanju važeće kriterije i često se računaju kao teški metali, posebno u hemiji okoliša.

Poznati su ili se već koriste kriteriji na osnovu hemijskog ponašanja ili periodnoh . SAD farmakopeja opisuje teške metale kao "metalne nečistoće koji su obojeni sulfidnim ionom". Prema Hawkesu, iz 1997. godine, a u kontekstu pedeset godina iskustva sa pojmom, to su "nerastvorljivi metalni sulfidi i hidroksidi, čiji soli u vodi stvaraju obojene rastvore, a čiji su kompleksa obično u boji ". On je da su teški metali, kao i svi metali u grupama 3 i 16, koji su u periodu 4 ili većem; drugim riječima, u tranzicijski i post-tranzicijski metali Greška kod citiranja: Nedostaje oznaka za zatvaranje </ref> nakon <ref>U ovom slučaju nije [[aluminij]g nije povezan sa grupom postranzicijskih metala. U ovoj definiciji se može naći većina, ali ne svi, lantanidi i aktinidi. Lantanidi su intenzivno obojeni i Topp 1965, str. 106</ref> nerastvorljivithe. Pojedinačni ioni lantana, europija, gadolinij, jiterbija i lutecija, u vodi su bezbojni. Lantanidni kompleksi imaju veoma sličnu boju kao i njihovo vodeni ioni (od kojih je većina obojena). Obojeni su i aktinidni sulfidi aktinija do najmanje americija, a o topivosti aktinidnih sulfida, izvori su nekompletni ili kontradiktorni. S druge strane hidroksidi su nerastvorljivi. Međutim, mnogi aktinidni kompleksi imaju jake i žive boje.

Teški metali su ponekad definirane na osnovu ponašanja Lewis kiselina (akceptora elektronskog para) i njihovih iona u vodenoj otopini, kao klase B i na granici metala. U ovoj shemi, klase A metalnih iona preferiraju donore kisika; ioni klase B preferiraju donore dušika ili sumpora, a granični ili ambivalenttni ioni pokazuju karakteristike klase A ili B, ovisno o okolnostima. Klase A metala, koji imaju tendenciju da imaju nisku elektronegativnost i oblik veza s velikim ionski karakterim, su baze i zemnoalkalni metal; aluminij, u grupi 3 elementa, lantanidi i aktinidi. Metali B klase, koji imaju tendenciju povećanja elektronegativnosti i oblika veza sa značajnim kovalentnim osobinama, uglavnom teže tranzicijskim i posttranzicijskim metalima.

Graničnu grupu metala uglavnom čine lakši tranzicijski i post-tranzicijski metali (plus arsen i antimon). Razlika između metala klase A i ostale dvije kategorije je oštra. Često citirani prijedlog koji koristiti ove kategorije klasifikacije, umjesto češćeg imena teški metal, nije široko prihvaćen.

Nasuprot tom upitnom mišljenju, navođene sintagme teški metal redovno se upotrebljava u naučnoj literaturi, Istraživanje u 2010. je pokazalo da se sve više koristi i čini se da je postala dio jezika nauke. Sugerirano je termin prihvatljiv, s obzirom na praktičnost i bliskost, sve dok je popraćen striktnom definicijom.

Elementi atomskih brojeva od 104 (raderfordij) pa nadalje se ponekad nazivaju suprteški metali. Ostaje da se vidi da li je metel i element 118, koji je najteži element u grupi plemenitih plinova. Predviđeni gustinski elemenati 104-118, u rasponu od oko 5 gm/cm3 za element 118, do 41 gm / cm 3 </ sup> za hassium (element 108); ovaj drugi lik je 3,6 puta veća od olova (u 11.35 gm / cm 3 </ sup>).

Također pogledajte

Reference

Vanjski linkovi

Šablon:Hevy metal