Razlika između verzija stranice "Anakreont"

'''Anakreont''' ([[grčki|grč.]] '''{{polytonic|Ἀνακρέων}}'''; Tej, [[570. p. n. e.]] - Tej ili [[Atina (polis)|Atina]], oko [[490. p. n. e.]]) bio je [[Stara Grčka|starogrčki]] pjesnik<ref>{{Cite web|url = http://www.britannica.com/biography/Anacreon|title = Anacreon {{!}} Greek poet|website = Encyclopedia Britannica|accessdate = 2016-05-20}}</ref> koji je u svojim pjesmama često koristio motive [[ljubav]]i i [[vino|vina]] te slavio vedre strane života. Takva je vrsta poezije prozvana anakreontskom poezijom.

Rođen je u Teju, jonskomejonskom gradu na obali [[Mala Azija|Male Azije]]. Prema podacima iz [[Herodot]]ovih spisa, saznajemo da je djelovao kao [[Polikrat]]ov učitelj na otoku Samu. Kako bi mu zahvalio za usluge i pažnju, Anakreont je Polikratu spjevao brojne [[Oda|ode]]. Na Polikratovom je dvoru vladalo veselje, ljubav i vino bili su zabava, a Anakreontove su pjesme sasvim odgovarale tom prilično razuzdanom životu.

Nakon Polikratove smrti, oko [[522. p. n. e.]], [[Pizistrat]]ov sin [[Hiparh]] je poslao lađu po Anakreonta i svečano ga doveo u [[Atina (polis)|Atinu]]. Kad su Hiparha ubili, otišao je na dvor Aleudu Ehekratu u Tesaliju. Ne zna se gdje je umro, ali se pretpostavlja da je to bilo u rodnomerodnom gradu Teju.

Za vrijeme svoga života bio je poznat u [[Atina (polis)|Atini]], a na [[AkropolaAkropolj|AkropoliAkropolju]] je bio i njegov kip, zajedno s njegovim prijateljem [[Ksantip]]om, ocem poznatoga vladara [[Perikle|Perikla]]. Njegov lik bio je i na brojim kovanicama grada Teja gdje je bio prikazan kako drži [[lira (instrument)|liru]]. Često ga seje prikazivaloprikaziva kao pripitapripiti pjevačapjevač.

Od pet knjiga pjesama sačuvani su kratki fragmenti. Pisao je popijevke, [[himna|himne]], [[elegija|elegije]], [[epigram]]e, ode i jambe na jonskomejonskom dijalektu s nekim pučkimnarodnim kolokvijalizmima. Njegove su strofe uglavnom sastavljene od kratkih stihova; kod duljihdužih je stihova koristio razne metričke kombinacije.

Njegova djela pripadaju takozvanoj monodijskoj lirici (pjesme koje su se pjevale uz pratnju lire). Doticao je teme ljubavi, razočaranjarazočarenja, zabava, proslava, te promatranjaposmatranja svakodnevnog života ljudi. U njegovim su pjesmama ljudi uživali, tepa su se prenosile naraštajima. Brojni su ga ljudi pokušavali imitirati, a po uzoru na njega kasnije su objavljene i pjesme u zbirci ''Anacreontea'' iz 10. stoljećavijeka. Epigoni su posebno bili rašireni u [[Njemačka|Njemačkoj]], tzv. ''anakreontici''.

U njegovoj poeziji nema strasti i dubine kao kod [[Alkej]]a ili [[Sapfa|Sapfe]], njegova je poezija jednostavna, ali opet dražesna, vesela, jasna, pristupačna i puna živosti te je zato brzo osvojila grčka srca. U ljubavnim pjesmama govori i o ženama i o dječacima. Čak je i u dubokoj starosti pun vedrine i ljubavi, tepa duhovito ironizira svoju starost i nemoć.