Razlika između verzija stranice "Argon"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary |
No edit summary |
||
Red 182:
Drugi izvori dobijanja argona je proizvodnja [[amonijak]]a u Haber-Boschovom procesu kao i proizvodnja sintetskog gasa, kao što je to slučaj pri dobijanju [[metanol]]a. U tom procesu, zrak se koristi kao polazna sirovina, te se tokom proizvodnog procesa argon i drugi plemeniti gasovi nakupljaju i mogu se izdvojiti iz smjese gasova. Kao i kod Lindeovog procesa, i u ovom procesu se razdvajaju različiti gasovi putem adsorpcije ili rektifikacije, pa se na kraju dobija čisti argon.<ref name="ullmann"/>
== Osobine ==▼
=== Fizičke ===
[[Datoteka:Face-centered cubic.svg|thumb|lijevo|Kubična-gusto pakovana struktura čvrstog argona, ''a'' = 526 pm]]
U normalnim uslovima pritiska i temperature, argon je jedno[[atom]]ni, bezbojni [[plin|gas]] bez mirisa i ukusa. Pri temperaturi od 87,15 K (−186 °C) se [[kondenzacija|kondenzira]] u tečno stanje dok pri 83,8 K (−189,3 °C) prelazi u čvrsto. Kao i kod drugih plemenitih gasova, osim [[helij]]a, argon se kristalizira u kubičnom [[kristalni sistem|kristalnom sistemu]] sa parametrom rešetke ''a'' = 526 pm pri 4 K.<ref name="Modell"/>
== Spojevi ==
Godine 2000. dobijen je prvi spoj argona, HArF.<ref name="london" /><ref name="messi" />
▲== Osobine ==
== Upotreba ==
Line 200 ⟶ 201:
== Reference ==
{{refspisak|2|refs=
<ref name="Modell">K. Schubert: ''Ein Modell für die Kristallstrukturen der chemischen Elemente''. u: ''Acta Crystallographica Section B''. 1974, 30, str. 193–204, {{doi|10.1107/S0567740874002469}}</ref>
<ref name="ullmann">P. Häussinger, R. Glatthaar, W. Rhode, H. Kick, C. Benkmann, J. Weber, H.-J. Wunschel, V. Stenke, E. Leicht, H. Stenger: ''Noble Gases.'' u: ''Ullmann's Encyclopedia of Industrial Chemistry.'' Wiley-VCH, Weinheim 2006, {{doi|10.1002/14356007.a17_485}}.</ref>
<ref name="römpp">''Argon.'' u: ''Römpp Chemie-Lexikon''. Thieme Verlag, juni 2014.</ref>
| |||