Razlika između verzija stranice "Argon"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary |
No edit summary |
||
Red 165:
== Historija ==
Prve naznake postojanja gasa, za koji će se kasnije ispostaviti da je argon, dao je [[Henry Cavendish]] koji je 1783. istraživao reaktivnost [[zrak]]a. Vršio je električna pražnjenja u tačno određenu količinu zraka, koja je bila obogaćena [[kisik]]om u odnosu 5:3. [[Dušik]] i kisik su međusobno reagirali, te su nastali dušikovi oksidi mogli biti uklonjeni. Međutim, preostala je malehna količina gasova koji nisu reagirali. Ipak, Cavendish nije uspio prepoznati da se među njima radilo o novom elementu, te nije nastavio svoja istraživanja na tom polju.<ref name="brock"/>
Nakon što je [[John William Strutt Rayleigh]] 1892. odredio gustoću dušika izdvojenog iz zraka, primijetio je da dušik dobijen iz [[amonijak]]a ima neznatno manju gustoću. Nastale su razne špekulacije o ovom otkriću. Tako je naprimjer [[James Dewar]] smatra da se u tom slučaju radi o troatomnoj molekuli dušika N<sub>3</sub>, analogno kao i kod [[ozon]]a. Rayleigh je ponovio Cavendishove eksperimente, tako što je u staklenoj kugli napunjenoj zrakom izazivao električne varnice i doveo do reakcije kisika i dušika. Nakon što je potvrdio Cavedishove rezultate o nereaktivnom ostatku u kugli, [[William Ramsay]] je 1894. ispitivao te ostatke, prevodeći gasove preko zagrijanog [[magnezij]]a. Da su ti ostaci sadržavali dušik, došlo bi nastanka [[Magnezij-nitrid|nitrida]], te se iz smjese mogao izdvojiti dodatni dušik. Međutim, rezultati su pokazali da je došlo do povećanja gustoće što će kasnije dovesti do otkrića do tada još nepoznatnog, nereaktivnog gasa. Ramsay i Rayleigh su 31. januara 1895. konačno objavili otkriće novog elementa. Naziv novog elementa, argona, izveli su iz starogrčke riječi ἀργός ''argos'', "nereaktivan", "lijen".<ref name="Meurig"/> Nakon što je William Ramsay od 1898. ispitivao argon izdvojen iz zraka, u ostacima gasova je otkrio još tri druga elementa, plemenite gasove [[neon]], [[kripton]] i [[ksenon]].<ref name="Nobel-ramsay"/>
Prvu tehničku primjenu argon je pronašao u [[elektroindustrija|elektroindustriji]]. Između ostalog, izrađivale su se takozvane ''tungar'' (skr. od "'''tung'''sten" - [[volfram]] i '''ar'''gon) cijevi, ispravljači na bazi tinjalice u zaštitnoj atmosferi argona.<ref name="Schröter"/>
== Spojevi ==
Line 175 ⟶ 179:
== Osobine ==
Pod [[normalni uslovi|normalnim uslovima]] je u gasovitom [[agregatno stanje|agregatnom stanju]]. Inertan je i ne reaguje ni pod kojim standardnim tehnološkim uslovima. Na -186
== Primjena ==
Line 181 ⟶ 185:
* U hemijskim reakcijama za dobijanje nereaktivne atmosfere (ako je i atmosfera [[dušik]]a suviše reaktivna.
* U tehnici zavarivanja, čist ili u gasnim smjesama sa CO, CO<sub>2</sub>, H<sub>2</sub> i N<sub>2</sub>;
* U [[metalurgija|metalurgiji]] za termičku obradu i proizvodnju visokolegiranih [[čelik]]a, za zaštitu odlivaka, za desulfurizaciju
* U elektronici za proizvodnju poluprovodnika, u proizvodnji rasvjetnih sredstava instrumentalnoj analitici, nuklearnoj tehnici
* U građevinarstvu za proizvodnju za toplotnu izolaciju prozora
== Proizvodnja ==
Line 197 ⟶ 201:
== Reference ==
{{refspisak|2|refs=
<ref name="Nobel-ramsay">William Ramsay: ''[http://nobelprize.org/nobel_prizes/chemistry/laureates/1904/ramsay-lecture.html The Rare Gases of the Atmosphere].'' Govor povodom dodjele Nobelove nagrade, 12. decembar 1904.</ref>
<ref name="Meurig">John Meurig Thomas: ''Argon und das nichtinerte Paar: Rayleigh und Ramsay.'' u: ''Angew. Chem.'' 2004, 116, str. 6578–6584, {{doi|10.1002/ange.200461824}}.</ref>
<ref name="Schröter">Fritz Von Schröter: ''Die Bedeutung der Edelgase für die Elektrotechnik''. u: ''Naturwissenschaften''. 1920, 8, 32, str. 627–633, {{doi|10.1007/BF02448916}}.</ref>
<ref name="brock">William H. Brock: ''Viewegs Geschichte der Chemie.'' Vieweg, Braunschweig 1997, ISBN 3-540-67033-5, str. 211–216.</ref>
<ref name="webelements">[http://www.webelements.com/argon/ Argon], na stranici Web elements, pristupljeno 29. aprila 2016.</ref>
| |||