Razlika između verzija stranice "Mutaveklijsko kraljevstvo Jemen"

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nova stranica: {{Infokutija bivša država | zvanično_ime = Hašemitsko Mutaveklijsko kraljevstvo Jemen | izvorno_ime = المملكة...
(Nema razlike)

Verzija na dan 29 april 2016 u 10:32

Hašemitsko Mutaveklijsko kraljevstvo Jemen (na arapskom:المملكة المتوكلية الهاشمية‎ al-Mamlakah al-Mutawakkilīyah Al-Hashimiyah), poznato i kao Kraljevstvo Jemen i Sjeverni Jemen, bilo je kraljevstvo smješteno u jugozapadnom dijelu Arabijskog poluostrva. Glavni grad je od 1918. pa do 1948. bila Sana'a, a nakon toga Taiz.

Hašemitsko Mutaveklijsko kraljevstvo Jemen
المملكة المتوكلية الهاشمية
al-Mamlakah al-Mutawakkilīyah Al-Hashimiyah
1918-1962
Države prije:
Emirat Džebel Šamar
Osmanlijsko carstvo
Države poslije:
Arapska Republika Jemen
Zastava Grb
Položaj na karti
Položaj na karti
Glavni grad Sana'a (1918-1948)
Taiz (1948-1962)
Službeni jezik arapski
Državno uređenje Monarhija
Imam
• 1918-1948
Yahya Muhammad Hamid ed-Din
• 1948-1962
Ahmad bin Yahya
• 1962
Muhammad al-Badr
Zakonodavstvo  
Nezavisnost 30. oktobar 1918
Površina
• Ukupno
 195,000 km² km2
Valuta rijal
Pozivni broj +967

Historija

Vjerske vođe zejdija, sekte šiitskog islama, protjerale su vojsku Osmanlijskog carstva iz Sjevernog Jemena još sredinom 17. vijeka, ali je jedinstvo Jemena ubrzo bilo urušeno zbog poteškoća vladanjem jemenskim planinskim dijelovima. Osmanlijske snage su 1849. okupirale jemensku obalu Crvenog mora, pokušavši natjerati zejdijske imame da potpišu sporazum prema kojem se priznaje osmanlijsko suzerenstvo nad Jemenom i prema kojem se dozvoljava da se mala grupa osmanlijskih vojnika stacionira u San'i. Ipak, Osmanlije nikada nisu uspjele eliminsati otpor Zejdija. Osmanlijsko carstvo je 1913. bilo primorano da formalno ustupi vlast Zejdijama. Nakon pada Osmanlijskog carstva Imam Yahya Muhammad iz dinastije Kasimija je 30. oktobra 1918. proglasio Sjeverni Jemen nezavisnom suverenom državom. Yahya je 1926. svoju državu proglasio kraljevstvom, čime je postao kralj i vjerski predvodnik Zejdija. Nova država dobila je i diplomatsko priznanje. Sa Kraljevinom Italijom je u San'i septembra 1926. potpisan sporazum.

U 1920-im Yahya je širio svoju moć sjeverno, u Asir i Tihamu. To se podudaralo sa širenjem saudijske države. U ranim 1930-im saudijske snage su povratile većinu teritorija koje je Yahya osvojio, prije nego što su se povukli iz dijelova osvojenih teritorija. Današnja granica sa Saudijskom Arabijom utvrđena je sporazumom iz Taifa 1934., kojim se završio saudijsko-jemenski rat u kojem je poginulo 2,100 vojnika i civila. S obzirom da Yahya nije potvrdio sporazume koje su Osmanlije imali sa Britancima u vezi južne granice kraljevstva, povremeno je dolazilo do sukoba sa Britancima.

Kraljevstvo je bilo jedan od osnivača Arapske lige 1945. i pridružilo se Ujedinjenim Nacijama 30. septembra 1947. Mala grupa jemenskih vojnika učestovala je i u Prvom arapsko-izraelskom ratu.[1]

Imam Yahya je ubijen u državnom udaru 1948. Njegov sin Ahmad bin Yahya povratio je moć nakon nekoliko mjeseci. Vladavinu Ahmada bin Yahye obilježili su rastući razvoj i obnovljene tenzije sa Britancima u vezi njihovog prisustva u Južnom Jemenu, koje je Ahmad smatrao preprekom u njegovim težnjama da ujedini Jemen. Bio je dalekovidniji nego njegov otac i bio je više otvoren prema stranim kontaktima. I pored toga njegov je režim, kao i režim njegovog oca, ostao autokratski.

U martu 1955. grupa oficira i dvojica Ahmadove braće su ga zbacili sa vlasti, ali je njihov ustanak ubrzo ugušen. U aprilu 1956. Ahmad je sa egipatskim predsjednikom Gamal Abdel Nasserom potpisao pakt o međusobnoj odbrani. U 1958. Jemen se pridružio Ujedinjenoj Arapskoj Republici (federaciji Egipta i Sirije) u konfederaciji Ujedinjenih Arapskih Država. Konfederacija se raspala u septembru 1961. kada je Sirija napustila Ujedinjenu Arapsku Republiku, a samim tim i Ujedinjene Arapske Države. Odnosi između Jemena i Egipta ubrzo su se pogoršali.

Imam Ahmad umro je u septembru 1962, a naslijedio ga je njegov sin Muhammad al-Badr čiji će period vladavine biti kratak. Grupa oficira inspirisana nacionalističkim idejama Gamala Abdel Nassera, predvođena komandirom kraljevske garde Abdullah ass-Sallalom, zbacila je kralja Muhammada sa vlasti, preuzela glavni grad i uspostavila Arapsku Republiku Jemen. Ovaj će događaj označiti početak građanskog rata u kojem će novouspostavljenu republiku podržavati Egipat, dok će Saudijska Arabija i Jordan podržavati zbačenog kralja. Egipatske snage se povlače 1967. Do izmirenja snaga dolazi 1968. Saudijska Arabija priznaje Arapsku Republiku Jemen 1970.

Zastave

Reference

Vanjski linkovi

  1. ^ Morris, Benny (2008), 1948: The First Arab-Israeli War, Yale University Press, p.205, New Haven, ISBN 978-0-300-12696-9.