Razlika između verzija stranice "Fiziologija"

Fiziologija je nauka o funkcijama [[organizam|organizma]] i njegovih organskih sistema, [[organ]]a, [[tkivo|tkiva]] i [[ćelije (biologija)|ćelija]]. Istražuje, opisuje i objašnjava procese svojstvene živim organizmima i uzročno-posljedične veze i odnose funkcija koje omogućavaju preživljavanje u mogućim, permanentno promjenljivim, uvjetima spoljne i unutartjelesne sredine. Fiziologija, dakle, istražuje dinamičko-funkcijskifunkcijsku prirodu održavanja i mijenjanja živih sistema, tj. uzroke, tokove i posljedice životnih procesa koji se u njima dešavaju. Samo ime ove biološke znanosti potiče još iz antičkih vremena, kada je imalo sasvitnsasvim drugi smisao (fiziolozima su označavani [[filozofija|filozofi]] koji se bave prirodom stvari, tj. prirodnitnprirodnim silama i zakonitostitnazakonitostima u najširem smislu. Tek u 16. stoljeću naziv "fiziologija" najprije se povezuje sa biološkom prirodom funkcije ljudskog organima, a u 19. stoljeću njena oblast konačno se izdvaja iz [[anatomija|anatomije]] i razvija kao posebna biološka nauka. Otada, fizilogijafiziologija ubrzano širi krug svog interesiranja na sva živa bića i u potpunosti poprima današnje značenje.

Polazeći od ograničenih mogućnosti sveobuhvatnog i istovremenog proučavanja životnih pojava i procesa, fiziologija se samo iz praktičnih razloga može izdvojiti iz cjeline ostalih bioloških nauka. Njene neposredne veze najočitije su sa [[biohemija|biohemijom]], [[citologija|citologijom]], [[genetika|genetikom]], [[histologija|histologijom]] i naravno, [[anatomija|anatotnijomanatomijom]], [[morfologija|morfologijom]] i [[ekologija|ekologijom]]. Između ovih i ostalih bioloških nauka najčešće je nemoguće uočiti jasnu granicu, što se ogleda i u nizu njihovih interdisciplinarnih (mostovnih) područja, kao što su [[fiziološka biohemija]], fizioloskafiziološka genetika, [[citofiziologija]], histofiziologija, [[anatotnskaanatomska fiziologija]] ili funkcijska anatomija, [[ekofiziologija]] i dr. Kada je riječ o vezama fiziologije sa drugim (nebiološkim) [[prirodne nauke|prirodnim naukama]], onda treba posebno istaći da većinu svojih naučnih problema ona rješava primjenom različitih eksprimentalnih metoda iz oblasti [[hemija|hemije]] i [[fizika|fizike]] (sa kojima je vežu [[biohemija]] i [[biofizika]]).

Prema različitim kriterijima, fiziologija se na više načina dijeli na mnostvomnoštvo užih oblasti. Najčešća je podjela na '''opću, specijalnu i uporednu fiziologiju'''.

'''Opća fiziologija''' proučava one pojave i procese koji su u osnovi funkcioniranja većine oblika života, bez obzira na stupanj složenosti tjelesne organizacije. Budući da se takve funkcije primarno odvijaju na ćelijskoj razini, ovo područje fiziologije obično se poistovjećuje sa citofiziologijom.

'''Specijalna fiziologija''' bavi se fiziološkim osobenostima pojedinih širih i užih biosistematskih skupina. Na toj osnovi, tj. prema "predmetu" proučavanja, uobičajeno je da se fiziologija dijeli na fiziologiju biljaka, fiziologiju životinja i fiziologiju čovjeka (unatoč suvremenim - naučno prihvatljivijim klasifikacijama živog svijeta). Unutar svake od ovih posebnih oblasti, moguće je izdvojiti još "specijalnije" (uže) cjeline, kao što su fiziologija algi, fiziologija cvjetnica i dr. (u fiziologiji biljaka) ili fiziologija beskičmenjaka i fiziologija kičmenjaka (u fiziologiji životinja). Pojedine oblasti specijalne fiziologije definiraju se i prema drugim, veoma heterogenim kriterijima (ciljevima, proučavanim funkcijama, primjeni i sl.). U tom smislu posebno su razvijene npr. [[medicinska fiziologija]], [[neurologija]], [[endokrinologija]], fiziologija prehrane, [[fiziologija razvića]], te fiziologija rada i [[Sport|sporta]]. Izrazito uske i praktično ustnjereneusmjerene su npr. podmorska, avijatičarska i kosmička fiziologija.

'''Uporedna fiziologija''' se bavi komparativnim istraživanjem fizioloških fenomena i procesa između različitih organizacijskih tipova organizama. Poznavanje međusobnih razlika fiziologije pojedinih vrsta i skupina (čovjeka, domaćih životinja i biljaka, [[riba]], <nowiki>[[insekt|insekata]]</nowiki>, [[mehkušci|mehkušaca]], [[rak (životinja)|rakova]], [[alga|algi]], [[gljiva]], [[mikroorganizam]]a i dr.), uz općebiološko značenje, predstavlja jedan od najbitnijih elemenata za uspješnu primjenu bioloških nauka u zaštiti zdravlja, proizvodnji hrane i drugim djelatnostima i oblastima života.

Izučava sličnosti i razlike u funkcioniranju pojedinih tkiva, organa, organskih sistema i organizmna u ukupnom živom svijetu. PretnaPrema posebnim kriterijima, unutar fiziologije (i opće i specijalne i uporedne), izdvajaju se [[patofiziologija]] (fiziologija oboljelih organizmna), paleofiziologija (fiziologija živog svijeta minulih geoloških epoha), [[evolucijska fiziologija]] (nauka o historijskom razvoju fizioloskihfizioloških procesa - od prapočetnih do suvremenih i budućih oblika života) i dr.

Fiziologija se pojavila i razvijala u krilu nauka koje proučavaju oblik, građu i strukturu živih bića, a svoje najznačajnije početne domete dostigla je na temeljima anatomije, citologije i biotehnike. Zato je po prirodi svog interesiranja suvremena fiziologija u prvom redu usmjerena na proučavanje životnih procesa koji se odvijaju u organizmu, dok se strukturom i građom bavi u onoj mjeri koja je neophodna za razumijevanje određenih cjelina i sistema. Pritom je neophodno imati na umu da organizacija i funkcija žive tvari čine jedinstvenu cjelinu, uobličenu u [[organizam]], te da je održavanje pojedinih živih struktura moguće samo pri kontinuiranom odvijanju životnih funkcija. One su, opet, moguće samo u specijalno organiziranim - živim strukturama. Smrt svake jedinke, tj. potpuni prestanak životnih funkcija, označava početak razgradnje tih struktura i postupnog izjednačavanja nekada živih sistema sa svojom neživom okolinom - pretvaranja organske supstance u njene neorganske sastojke (od kojih je i postala). U tom stnislu, [[život]] se može definirati i kao jedinstvo organizacije (građe, strukture) i funkcije.

Ako su univerzalne i najbitnije osobenosti svih oblika života njihova automnost, autoregulacija i autoreprodukcija, onda se i cjelokupna djelatnost fiziologije u suštini može svesti na proučavanje životnih funkcija koje omogućavaju cjelovitost i samostalnost organizma, samopodešavanje u trajno promjenljivim uvjetima životnog okruženja i sposobnost [[razmnožavanje|samoponavljanja]] (razmnožavanja) živih sistema. Iako čine jedinstvenu mrežu životnih pojava i procesa, one se mogu posmatrati i kao složeni skup usaglašenih, ali posebnih životnih aktivnosti. Unatoč nepreglednom mnoštvu i raznorodnosti oblika ispoljavanja, medu njima mogu se uočiti one koje imaju općebiološki značaj i rasprostranjenje. Među takve životne aktivnosti naročito spadaju:

*obnavljanje istrošenih ili oštećenih dijelova i struktura (regeneracija i reparacija), i [[razmnožavanje]] (reprodukcija). Kao što je već istaknuto, u osnovi života i životnih aktivnosti je [[metabolizam]] - uređeno harmonizirani sklop međuzavisnih veza i odnosa u prometu materije i energije, koji ih povezuje i objedinjuje u cjeloviti živi sistem - organizam. Ovaj sistem počiva na istovremenim procesima razgradnje i sinteze odgovarajućih tvari, uz oslobađanje, odnosno potrošnju određenih količina energije. Ti procesi medusobno se uvjetuju, dopunjuju i usaglašavaju putem posebnih regulacijskih supstanci, u održavanju neophodne [[homeostaza|homeostaze]].<nowiki><ref name="Volet-Volet"></nowiki>{{cite book|author=Voet D., Voet J. G.|title=Biochemistry, 3rd Ed.|publisher= Wiley|isbn=978-0-471-19350-0}}</ref><ref name="Bajrović">{{Cite book |author=Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Eds.|title=Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju|publisher=Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB) Sarajevo|year=2005|isbn= 9958-9344-1-8}}</ref>