Razlika između verzija stranice "Devširma"

'''Danak u krvi''' (Devşirme, [[turski jezik]]: دوشيرمه‎) je naziv za odvođenuuvođenje djecuu vojnu i civilnu službu mladića iz [[kršćanstvo|kršćanskih]], porodicaa kojeu su[[Bosna vršili(čvor)|Bosni]] i [[janičariAlbanija|Albaniji]] kao vid redovnogi [[porezIslamski svijet|oporezivanjamuslimanskih]], porodica koje je vršeno u [[Osmanlijsko carstvo|Osmanlijskom carstvu]].

Prvi ga je uveo [[sultan]] [[Murat_II|Murat II]] [[1430|1430.]]<ref>V.L. Ménage: Devshirme. In: The Encyclopedia of Islam. New Edition [EI2]. 12 Bde. Leyden. London : Brill. Luzac 1960–2004. Bd.2 (1965), S.210–212</ref> godine zbog nedostatka vojno sposobnih muškaraca u brzorastućem carstvu. UbiranjeZbog ovogmogućnosti dankaza smišljenoizuzetno jenapredovanje tako[[Bošnjaci]] dasu setražili nedozvolu stvoriod nasljednasultana [[aristokratijaMehmed II|Mehmeda II]] kojada bii moglanakon ugrozitišto položajprihvate sultanaislam injihovi njegovesinovi poroduicemogu biti Devşirme, pakasnije suje moglaslična bitipraksa "prikupljana"provođena samoi nemuslimanskau djecaAlbaniji. Danak se ubirao [[balkan]]skim zemljama koje su bile pod osmanlijskom vlašću, posebno na [[Balkan]]u i djelimično u [[Anatolija|Anatoliji]]<ref>↑ Bursa, Lefke, Iznik, Batum, ganz Kleinasien; Ménage, Devshirme, S.212</ref>, i to na način da su dječaci u dobi od osam do desetpetnaestak godina, a ponekad i do dvadeset godina starosti, odvođeni iz kršćanskih porodica svake četiri godine i iz svake 40-te porodice. Djeca koja su bila skupljana na taj način, mogla su se poslije vojne službe oženiti muslimankama, pa bi njihovi potomci izbjegli istu sudbinu. Djeca nisu smjela biti jedini sin u porodici, Osmanlije, Muslimani ili siročad bez roditelja i morala su imati primjerno vladanje.<ref>Karlsruher Türkenbeute, Kap.„Knabenlese“</ref>

Danak je skupljao viši janičarski oficir (Yayabaşı) sa svojom vojskom, a prikupljena djeca bila su dijeljena u dvije grupe. Ona koja su bila u odličnoj tjelesnoj spremi, slana su na sultanov dvor, dok su ostala djeca slana osmanlijskim porodicama u [[Anadolija|Anadoliji]] i [[Rumelija|Rumeliji]] na obuku iz osmanlijskog načina života. To je trajalo tri do sedam godina. Danak je bio u suprotnosti sa [[šerijat]]om, a i u početku su mnogi osmanlijski učenjaci bili protiv uspostavljanja danka u krvi.

Dječaci koji su bili prikupljani zvali su se kul, gilman i olgan, a nakon prvog dijela obuke dobivali su ime adžaniadžami ogamlaroglamlar što bi u prijevodu značilo ''strani dječacisinovi''. Obučavani su na razne načine: teške tjelovježbe, teorijska predavanje, učenje [[turski jezik|turskog]], [[perzijski jezik|perzijskog]] i [[arapski jezik|arapskog jezika]], [[kaligrafija]], te učenje književnosti [[teologija|teologije]] i zakonodavstva. Nakon što bi napunili dvadeset godina, bili su raspoređeni u janičarske vojne jedinice, što je definirano kao "oslobođenje", jer više nikom nisu mogli biti prodani ni poklonjeni.

Većina muškaraca nije ostajala na dvoru. Neki od njih su dobili zemlju i postali [[spahija|spahije]], i činili su dio konjice. Ono koji su ostajali na dvoru imali su izgledniju priliku napredovati u karijeri. Naprimjer, mogli su biti postavljeni za [[Sandžak-beg|sandžak-begove]] (upravitelje malih jedinica nazvanih [[Sandžak (osmanlijska upravna oblast)|sandžaci]]), beglerbegove (upravitelje provincija), rijetkoa često i za [[vezir]]e i velike vezire.

Ovaj sistem ubiranja danka počeo je polahko nestajati početkom [[17. vijek|17. vijeka]], ada konačno je prestaobi krajem istog vijeka iščezao.

* [[Sinan]], 1490–1588, osmanlijski arhitekt, „Mihelanđelo Osmanlija“

* [[Ibrahim paša]], 1493–1536, veliki vezir pod [[Sulejman I]]

* [[Mehmed paša Sokolović]], 1505–15791505 –1579, veliki vezir i vojskovođa