Razlika između verzija stranice "Masakr u Bijeljini"
[pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mislim da ti je ovo ista referenca |
m ref. |
||
Red 39:
| lon_deg = 19.216667
}}
Prema popisu iz 1991, općina [[Bijeljina]] je imala oko 97.000 stanovnika. Demografske proporcije su približno bile 59% [[Bosanski Srbi|Srbi]], 31% [[Bošnjaci]] i 10% je pripadalo ostalim.{{sfn|Human Rights Watch|
Tokom 1990, grupa oficira [[Jugoslavenska narodna armija|Jugoslavenske narodne armije]] (JNA) srpske nacionalnosti i stručnjaka iz Odjela psiholoških operacija JNA razvili su [[RAM Plan]]{{sfn|Allen|1996|p=56}} sa težnjom organiziranja Srba van Srbije, učvršćujući kontrolu [[Srpska demokratska stranka|Srpske demokratske stranke]] (SDS) i pripremajući oružje i municiju.{{sfn|Judah|2000|p=170}} Godine 1990. i 1991, Srbi u [[SR Hrvatska|SR Hrvatskoj]] i [[SR Bosna i Hercegovina|SR Bosni i Hercegovini]] proglasili su tzv. "[[Srpska autonomna oblast|srpske autonomne oblasti]]" sa težnjom da ih kasnije spoje u homogenu srpsku teritoriju.{{sfn|Lukic|Lynch|1996|p=203}}{{sfn|Bugajski|1995|p=15}} Ranije od septembra i oktobra 1990, JNA je počela naoružavati bosanske Srbe i organizirati ih u miliciju.{{sfn|Ramet|2006|p=414}} Iste te godine, JNA je razoružala [[Teritorijalna odbrana Bosne i Hercegovine|Teritorijalnu odbranu Bosne i Hercegovine]] (TORBiH).{{sfn|Central Intelligence Agency|2002|p=135}} Do marta 1991, JNA je distribuirala oko 51.900 pušaka srpskim [[paravojska|paravojnim formacijama]] i 23.298 pušaka SDS-u.{{sfn|Ramet|2006|p=414}} Kroz 1991. i ranu 1992, SDS je snažno [[Srbizacija|srbizirala]] policiju u cilju da poveća srpsku političku kontrolu.{{sfn|Central Intelligence Agency|2002|p=135}} U septembru 1991, Bijeljina je uspostavljena od bosanskih Srba kao sjedište za [[SAO Bijeljina|SAO Bijeljinu]], koja se do novembra zvala SAO Sjeverna Bosna, da bi opet u decembru promijenila ime u "SAO Semberija i [[Majevica]]".{{sfn|Thomas|2006|p=9}} Kao odgovor, lokalni Bošnjaci su uspostavili paravojnu Patriotsku ligu Bosne i Hercegovine, skraćenog naziva [[Patriotska liga]].{{sfn|Human Rights Watch|
U januaru 1992, skupština SDS-a je proglasila tzv. "Srpsku republiku Bosne i Hercegovine" i [[Radovan Karadžić]], njen budući predsjednik, izjavio je da "ujedinjena Bosna i Hercegovina više ne postoji".{{sfn|Toal|Dahlman|2011|p=110}} U martu, [[Referendum o nezavisnosti Bosne i Hercegovine|bosanski referendum o nezavisnosti]] prošao je sa nadmoćnom podrškom Bošnjaka i [[bosanski Hrvati|Hrvata]], što je bojkotovala većina bosanskih Srba.{{sfn|Human Rights Watch|
== Provokacija, preotimanje i masakr ==
[[Željko Ražnatović]] ("Arkan"), lider [[Srpska dobrovoljačka garda|Srpske dobrovoljačke garde]], proveo je mjesec dana u Bijeljini planirajući borbu prije napada.{{sfn|United Nations Security Council|28. 12. 1994}} Na 30. mart 1992, [[Blagoje Adžić]], srpski šef stožera JNA, objacio je da je armija "spremna štititi Srbe od otvorene agresije".{{sfn|Goldstein|1999|p=242}} Borbe su otpočele u Bijeljini na 1. april, nakon što su lokalni Srbi i pripadnici SDG-a bacali bombe u prodavnice,{{sfn|Gow|2003|p=128}} kao i u bošnjačke kafane,{{sfn|United Nations Security Council|28. 12. 1994}} provocirajući slabo organiziranu Patriotsku ligu u oružani sukob.{{sfn|Central Intelligence Agency|2002|p=135}}{{sfn|Toal|Dahlman|2011|p=113}}{{sfn|Calic|2012|p=125}} Oko hiljadu{{sfn|United Nations Security Council|28. 12. 1994}}{{sfn|Toal|Dahlman|2011|p=113}} pripadnika SDG-a i Mirkovi [[četnici]],{{sfn|International Crisis Group|2. 11. 2000|pp=10–13}} paravojna formacija koju je predvodio [[Mirko Blagojević]], sudjelovali su zauzimanjem važnih struktura u gradu.{{sfn|International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia|27. 9. 2006|p=113}} Prema novinaru i političkom analitičaru Milošu Vasiću, Bijeljinu je branilo 35 ili 38 bosanskih policajaca.{{sfn|Amanpour|1. 6. 1997}} Prema [[Haški tribunal|Haškom tribunalu]] (ICTY), Bijeljina je bila "prva općina Bosne i Hercegovine koju su zauzeli bosanski Srbi 1992. godine".{{sfn|International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia|27. 9. 2006|p=113}} Bez obzira na prosrpske aktivnosti armije JNA tokom [[Rat u Hrvatskoj|hrvatskog rata za nezavisnost]], predsjedavajući [[Predsjedništvo Bosne i Hercegovine|predsjedništva]], [[Alija Izetbegović]] je očito vjerovao da će JNA djelovati drugačije u Bosni i Hercegovini, te je zatražio da JNA brani Bijeljinu od SDG.{{sfn|Kumar|1999|p=40}}
Na 1–2. april 1992, grad su opkolile snage [[JNA]],{{sfn|International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia|27. 9. 2006|p=113}} navodno da zadrže mir.{{sfn|Central Intelligence Agency|2002|p=135}} Prema [[Human Rights Watch]]u (HRW), srpske paravojne formacije koje su nosile fantomke preuzele su pozicije oko grada, uključujući snajperske pozicije na prozorima zadnjih spratova u zgradama.{{sfn|Human Rights Watch|
Kako su borbe nastavile, SDS i bosanski Srbi kreirali su tzv. [[Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske]] (MUP RS), nezavisnu srpsku policijsku snagu.{{sfn|Central Intelligence Agency|2002|p=135}} Prema HRW, obrazac nasilja, dopunjen sa "težnjom da se kreira [[Velika Srbija]]",{{sfn|Human Rights Watch|maj 2000|pp=2, 16, 33}} razvijen u Bijeljini, a kasnije ponovljen u ostalim općinama u sjeveroistočnoj Bosni i Hercegovini od strane istih paravnojih grupa iz [[Republika Srbija (1990-2006)|Srbije]].{{sfn|International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia|27. 9. 2006|p=113}} Ovaj obrazac je opisala [[Ujedinjene nacije|UN-ova]] komisija stručnjaka slijedećim terminima:{{sfn|Human Rights Watch|maj 2000|p=16}}
|