Verzija na dan 16 april 2016 u 23:11 uredi Munja (usurped) (razgovor \| doprinosi) Urednici 6.047 edits -Kategorija:Eliticid; +Kategorija:Eliticidi (uz pomoć HotCat-a) ← Starija izmjena		Verzija na dan 17 april 2016 u 11:35 uredi poništi C3r4 (razgovor \| doprinosi) Urednici 73.705 edits mislim da ti je ovo ista referenca Novija izmjena →
Red 46: == Provokacija, preotimanje i masakr == [[Željko Ražnatović]] ("Arkan"), lider [[Srpska dobrovoljačka garda\|Srpske dobrovoljačke garde]], proveo je mjesec dana u Bijeljini planirajući borbu prije napada.{{sfn\|United Nations Security Council\|28. ~~December~~12. 1994}} Na 30. mart 1992, [[Blagoje Adžić]], srpski šef stožera JNA, objacio je da je armija "spremna štititi Srbe od otvorene agresije".{{sfn\|Goldstein\|1999\|p=242}} Borbe su otpočele u Bijeljini na 1. april, nakon što su lokalni Srbi i pripadnici SDG-a bacali bombe u prodavnice,{{sfn\|Gow\|2003\|p=128}} kao i u bošnjačke kafane,{{sfn\|United Nations Security Council\|28. 12. 1994}} provocirajući slabo organiziranu Patriotsku ligu u oružani sukob.{{sfn\|Central Intelligence Agency\|2002\|p=135}}{{sfn\|Toal\|Dahlman\|2011\|p=113}}{{sfn\|Calic\|2012\|p=125}} Oko hiljadu{{sfn\|United Nations Security Council\|28. 12. 1994}}{{sfn\|Toal\|Dahlman\|2011\|p=113}} pripadnika SDG-a i Mirkovi [[četnici]],{{sfn\|International Crisis Group\|2. 11. 2000\|pp=10–13}} paravojna formacija koju je predvodio [[Mirko Blagojević]], sudjelovali su zauzimanjem važnih struktura u gradu.{{sfn\|International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia\|27. 9. 2006\|p=113}} Prema novinaru i političkom analitičaru Milošu Vasiću, Bijeljinu je branilo 35 ili 38 bosanskih policajaca.{{sfn\|Amanpour\|1. 6. 1997}} Prema [[Haški tribunal\|Haškom tribunalu]] (ICTY), Bijeljina je bila "prva općina Bosne i Hercegovine koju su zauzeli bosanski Srbi 1992. godine".{{sfn\|International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia\|27. 9. 2006\|p=113}} Bez obzira na prosrpske aktivnosti armije JNA tokom [[Rat u Hrvatskoj\|hrvatskog rata za nezavisnost]], predsjedavajući [[Predsjedništvo Bosne i Hercegovine\|predsjedništva]], [[Alija Izetbegović]] je očito vjerovao da će JNA djelovati drugačije u Bosni i Hercegovini, te je zatražio da JNA brani Bijeljinu od SDG.{{sfn\|Kumar\|1999\|p=40}} Na 1–2. april 1992, grad su opkolile snage [[JNA]],{{sfn\|International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia\|27. 9. 2006\|p=113}} navodno da zadrže mir.{{sfn\|Central Intelligence Agency\|2002\|p=135}} Prema [[Human Rights Watch]]u (HRW), srpske paravojne formacije koje su nosile fantomke preuzele su pozicije oko grada, uključujući snajperske pozicije na prozorima zadnjih spratova u zgradama.{{sfn\|Human Rights Watch\|August 1992}} Suočivši se s malo otpora,{{sfn\|Amnesty International\|21. 12. 1994\|p=5}} SDG, pod komandom JNA{{sfn\|Magaš\|Žanić\|2001\|p=182}} i izvještavanjem direktno srbijanskom predsjedniku [[Slobodan Milošević\|Slobodanu Miloševiću]],{{sfn\|Ramet\|2006\|p=427}} brzo su zauzeli Bijeljinu.{{sfn\|International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia\|27. 9. 2006\|p=113}} Artiljerijske jedinice granatirale su grad u koordinaciji sa uličnim borbama.{{sfn\|Gow\|2003\|p=129}} Prema fotografu i novinaru [[Ron Haviv\|Ronu Havivu]], srpske snage su napale prve, sa nekoliko buseva vojnika koji su došli u grad, zauzimajući radio-stanicu i forsirajući lokalne Srbe da otkriju indentitete gradskih nesrpskih građana.{{sfn\|Keane\|2003}} [[Panteri (paravojska)\|Panteri]], paravojna grupa koju je predvodio [[Ljubiša Savić]] ("Mauzer"), koji je bio osnivač SDS-a,{{sfn\|BBC\|8. 6. 2000}} također su učestvovali u napadu ili su došli nedugo zatim.{{sfn\|Human Rights Watch\|maj 2000\|pp=11–12}} Zajedno sa SDG-om, počeli su kampanju nasilja nad lokalnim Bošnjacima i jednim dijelom Srba, izvršavajući nekoliko silovanja i ubistava, pretražujući kuće stanovnika i pljačkajući njihovu imovinu.{{sfn\|International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia\|27. 9. 2006\|p=117}} Naknadno, bosanski predsjednik Izetbegović zadužio je JNA da zauzme Bijeljinu i zaustavi nasilje.{{sfn\|Magaš\|Žanić\|2001\|p=182}} Na suđenju Karadžiću, bivši gradonačelnik Bijeljine Cvijetin Simić, svjedočio je da je jedina prava borba uzela maha u gradu na 1–2. april u krugu gradske bolnice, gdje se najviše ubistava desilo.{{sfn\|International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia\|Radovan Karadžić transcript\|p=35702}}

Razlika između verzija stranice "Masakr u Bijeljini"