Razlika između verzija stranice "Masakr u Bijeljini"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 63:
"Državna komisija za slobodan transfer civilne populacije"{{sfn|Totten|Bartrop|2008|p=410}} ili "Komisija za razmjenu populacije" kreirana je i predvodio ju je Vojkan Đurković, major u SDG-u,{{sfn|Human Rights Watch|maj 2000|p=28}} i uključivala je Mauzerove Pantere.{{sfn|Amnesty International|21. 12. 1994|pp=6–7}} Njena svrha je bila da potpuno istrijebi sve nesrbe iz Bijeljine.{{sfn|Totten|Bartrop|2008|p=410}} Đurković je tvrdio da su Bošnjaci napuštali dobrovoljno i rekao je da je Bijeljina bila "sveta srpska zemlja".{{sfn|United Nations Security Council|28. 12. 1994}} Prema njemu "nakon nekog vremena, narodni poslanici [bosanskih Srba], Milan Teslić i Vojo Kuprešanin, raširili su Komisiju u ime Kluba poslanika [Srpske demokratske stranke], a kasnije je Komisija odobrena od strane parlamenta Republike Srpske."{{sfn|Cigar|Williams|2002|p=53}} On je tvrdio da "putovanje [protjerivanje] je preduzeto na sljedeći način: Državna komisija za slobodan transfer civilne populacije je imala svoju dužnost da informiše Državnu bezbjednosnu službu Republike Srpske za to putovanje. Oni bi zatim, putem faksa, proslijedili to u ministarstvo Republike Srbije koja je imala nadležnost. Tranzit [prema [[Mađarska|Mađarskoj]]] bi se desio u po bijela dana, u pode."{{sfn|Cigar|Williams|2002|p=133}} Protjerivanja su nastavljena 1994. godine,<ref>{{Harvnb|Sudetic|18. 7. 1994}}; {{Harvnb|Sudetic|30. 8. 1994}}; {{Harvnb|Sudetic|3. 9. 1994}}; {{Harvnb|Sudetic|5. 9. 1994}}; {{Harvnb|Sudetic|20. 9. 1994}}</ref> i u julu "sistematski program" je sproveden u cilju "protjerivanja preostalih Bošnjaka i iznude imovine i novca od njih".{{sfn|Amnesty International|21. 12. 1994|p=3}} Đurkovića je unaprijedio Arkan u [[potpukovnik]]a 1995. godine.{{sfn|Cigar|Williams|2002|p=53}} Mauzerovi Panteri su kasnije postali specijalna jedinica [[VRS]]-a.{{sfn|Human Rights Watch|maj 2000|p=34}} Mauzer je ubijen 2000. godine.{{sfn|BBC|8. 6. 2000}}
== Procesuiranje ratnih zločina ==
{{citat|Živimo sa bivšim ratnim zločincima, viđamo ih svaki dan na ulicama. – Branko Todorović, predsjednik Helsinškog komiteta za ljudska prava u Bijeljini{{sfn|Little|17. 9. 2008}}}}
Bosanski sudovi nisu podigli niti jednu optužnicu za ratne zločine za masakr. Godine 2008, [[Branko Todorović]], predsjednik Helsinškog komiteta za ljudska prava u Bijeljini, kritikovao je "letargično" i "neprihvatljivo ponašanje" pravosuđa Republike Srpske.{{sfn|Husejnovic|8. 11. 2008}} Ipak, od 2003. godine, procesuiranje ratnih zločina je uglavnom bilo pod nadležnosti Suda Bosne i Hercegovine.<ref>{{cite web |url=http://www.oscebih.org/Default.aspx?id=70&lang=EN |title=Accountability for War Crimes |author=<!--Staff writer--> |date= |website=oscebih.org |publisher=OSCE Mission to Bosnia and Herzegovina |accessdate=12. 1. 2016}}</ref> Godine 2000, Međunarodna krizna grupa imenovala je tri osobe iz Bijeljine kao "potencijalno kažnjive zbog ratnih zločina":
* Mirko Blagojević: za kojeg se tvrdi da je vodio Mirkove četnike, koji su imali udjela u napadu i u etničkom čišćenju Bijeljine.{{sfn|International Crisis Group|2. 11. 2000|pp=10–13}} Služio je kao šef Srpske radikalne stanke (SRS) u Bijeljini{{sfn|Little|17. 9. 2008}}, sa sad je advokat.{{sfn|Musli|2. 4. 2012}}
* Vojkan Đurković: za kojeg se sumnja da je tjerao bošnjačke civile "da predaju sav svoj novac, vrijednosti i dokumente, i da potpišu predaju imovine".Također je prijavljeno da je radio sa Panterima i ostalim grupama u "prisilnom protjerivanju civilnog stanovništva".{{sfn|International Crisis Group|2. 11. 2000|pp=10–13}} Uhapšen je u novembru 2005, ali je pušten iz policijske stanice manje od mjesec dana kasnije.{{sfn|B92|27 October 2011}}
* Jovan Aćimović: za kojeg se sumnja da je igrao veliku ulogu u zadnjoj inicijativi da izbriše Bošnjake iz Bijeljine nedugo prije potpisivanja [[Dejtonski sporazum|Dejtonskog sporazuma]] u novembru 1995.{{sfn|International Crisis Group|2. 11. 2000|pp=10–13}} Navodno je nastavio iseljavati Bošnjake iz svojih kuća tokom perioda mira. Kasnije je postao član policije u [[Ugljevik]]u.{{sfn|Human Rights Watch|maj 2000|p=36}}
Godine 1997, ICTY je tajno optužio Arkana za ratne zločine počinjene u [[Sanski Most|Sanskom Mostu]] 1995, ali ne za one počinjene u Bijeljini.{{sfn|International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia|23. 9. 1997}} U januaru 2000, navodno je ubijen u hotelskom hodniku u Beogradu od strane maskirane osobe, i nije se suočio sa suđenjem.{{sfn|Erlanger|16. 1. 2000}} Godine 1999, Milošević je optužen za provođenje [[genocid]]ne kampanje koja je uključivala Bijeljinu i druga mjesta u Bosni i Hercegovini, među ostalim optužbama, ali je umro sredinom suđenja u martu 2006.{{sfn|Armatta|2010|pp=285, 470}} U februaru 2000, Plavšić i [[Momčilo Krajišnik]], govornik [[Narodna skupština Republike Srpske|Narodne skupštine Republike Srpske]], optužen je za istu genocidnu kampanju u Bosni i Hercegovini, među ostalim optužbama.{{sfn|International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia|Momčilo Krajišnik CIS|p=1}}{{sfn|International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia|Biljana Plavšić CIS|p=1}} Na 2. oktobar 2002, Plavšić se izjasnila krivom za progon nesrpske populacije u 37 općina u Bosni i Hercegovini, uključujući Bijeljinu. Ovo izjašnjavanje o krivici je došlo na osnovu sporazuma da tužilaštvo odbaci preostale optužbe. Ona je naknadno osuđena na 11 godina zatvora.{{sfn|International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia|Biljana Plavšić CIS|p=1}} Na 27. septembar 2006, Krajišnik je proglašen krivim po pet tačaka zločina protiv čovječanstva, uključujući iste zločine kao kod Plavšićke u vezi sa progonom nesrpske populacije u općinama uključujući Bijeljinu, ali nije osuđen za genocid. Godine 2009, dobio je 20 godina zatvora.{{sfn|International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia|Momčilo Krajišnik CIS|p=1}} Poslije služenja 2/3 kazne, Plavšić je puštena u oktobru 2009.{{sfn|Traynor|27. 10. 2009}} Krajišnik je pušten u augustu 2013, odsluživiši 2/3 kazne (uključujući vrijeme provedeno u pritvoru).{{sfn|Fox News|30. 8. 2013}}
Godine 2010, Srbijansko tužilaštvo za ratne zločine ispitivalo je [[Borislav Pelević|Borislava Pelevića]], bivšeg pripadnika SDG-a i pripadnika Narodne skupštine Srbije. Istraga je je na kraju prekinuta zbog nedostatka dokaza.{{sfn|Ristic|2. 10. 2012}} Godine 2012, bivši pripadnik SDG-a Srđan Golubović uhapšen je u [[Beograd]]u po zahtjevu tužilaštva za ratne zločine. Golubović je optužen uz optužnicu navodeći imena 78 žrtava. [[Clint Williamson]], glavni tužilac, rekao je da se pripadnici SDG-a ne mogu identificirati jer njihova lica su bila prekrivena msakama.{{sfn|Ristic|2. 10. 2012}} Od oktobra 2014,{{sfn|International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia|Radovan Karadžić CIS|p=5}} završni argumenti su zaključeni na suđenju Karadžiću, bivšem [[Predsjednik Republike Srpske|Predsjedniku Republike Srpske]], za masakr,{{sfn|Irwin|22. 3. 2013}} i ostale zločine protiv čovječnosti počinjene na području Bijeljine, među ostalim mjestima, kao i za [[genocid u Srebrenici]].{{sfn|International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia|Radovan Karadžić CIS|p=1}} Od ICTY se očekivalo da presudi u slučaju Karadžić u prvoj polovini 2016. godine.{{sfn|International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia|Cases summary}}
Od decembra 2014. nijedan pripadnik SDG-a nije procesuiran za ubistva, silovanja i pljačke počinjene u Bijeljini,{{sfn|Al Jazeera|9. 12. 2014}} ili bilo koji od zločina koji su navodno počinili pripadnici jedinice drugdje u Hrvatskoj ili Bosni i Hercegovini.{{sfn|Dzidic||Ristic|Domanovic|Collaku|Milekic|8. 12. 2014}}
== Reference ==
| |||